subota, 8. lipnja 2019.

ALADDIN



REDATELJ: Guy Ritchie
GLAVNE ULOGE: Naomi Scott, Will Smith, Mena Massoud, Marwan Kenzari, Numan Acar
TRAJANJE: 128 minuta


Nakon uspjeha "Knjige o džungli", "Disney je požurio s realizacijom live action verzija animiranih klasika. Ništa čudno - vrlo dobre reakcije (publike i kritike, potpuno zasluženo) na "Knjigu o džungli" i nešto manje od milijarde dolara zarade na svjetskim kino blagajnama (posebno zanimljiv argument kada je Hollywood u pitanju) potaknulo je čelnike "Disneya" na veći angažman u realizaciji novih live action projekata. S obzirom na Marvel, Star Wars i nedavno završeno preuzimanje, kupnju filmske kompanije "Fox", nove verzije starih dobro nam poznatih priča su, osim zarade, trebale i poslužiti kao demonstracija moći kompanije. Međutim, stvari ne idu kako je planirano odnosno kako se moglo očekivati nakon uspjeha "Knjige o džungli". "Dumbo" je, komercijalno i kreativno, prošao ispod očekivanja (mada se ne može reći da je u potpunosti promašen), ali nakon "Dumba" ostala su još dva aduta. "Aladdin" koji je ovih dana započeo kino život te "Kralj lavova" koji stiže za nešto više od mjesec dana.
Zaplet filma, za one koji nisu upoznati s pričom, kaže otprilike ovako - Aladdin je lopov dobrog srca - krade na ulicama Agrabaha i ponekad poput Robina Hooda daruje plijen siromašnima, onima kojima je pomoć potrebna. Kada nije na ulici Aladdin živi na skrivenom mjestu u društvu majmuna. Njegovo je mjesto skriveno sve do trenutka kada upoznaje lijepu princezu Jasmine. Aladdin ne zna da je riječ o princezi jer se Jasmine predstavlja kao princezina sluškinja Nadine. Očaran Jasmininom ljepotom Aladdin pristaje na opasan zadatak - pronaći čarobnu svjetiljku u kojoj se nalazi Genie, duh koji će Aladdinu ispuniti tri želje...


Glavna karakteristika koja se provlači čitavim trajanjem filma je raskoš. Raskoš se može vidjeti u kostimima, scenografiji i, nećete vjerovati, kompjuterskim efektima. Redatelj Guy Ritchie ("Snatch", "Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške") u svakom trenutku želi impresionirati izgledom filma. U redu, film sadrži nekoliko spektakularnih scena, ali pretjerano inzistiranje odnosno naglašavanje raskoši ima i drugu stranu. "Aladdin" (pre)često izgleda kičasto - pretjerivanje u vizualnom izgledu, scenografiji i kostimografiji je zapravo podilaženje, želja da film stekne simpatije različitih generacija gledatelja. Kada se na kič dodaju i pjevačke dionice "Aladdin" izgleda poput filma snimljenog u Bollywoodu, nikako Hollywoodu - ništa protiv indijske tvornice snova, ali ambicija i vizija Disneya i ekipe filma drugačija je od one Bollywood autora.
Raskoš i izgled filma u suprotnosti su s ostalim elementima filma pa bi "Aladdina" mogli nazvati lijepim bez duše. Lijepa je i princeza Jasmin, lijepa je i kraljevska palača kao i kadrovi letenja iznad Agrabaha, ali malo je emocija i uvjerljivosti u interakciji između protagonista filma. Film često izgleda umjetno, bez čarolije koju i dalje ima istoimeni crtani klasik iz 1992 godine.
Radnja filma sadrži sve ono što se i moglo očekivati - malo ljubavi, malo poruka o prijateljstvu i toleranciji, borba dobra i zla, prijateljstvo i ljubav ispred  te feministički podtekst kojeg nosi lik princeze. Postoji nekoliko detalja u kojima se film razlikuje od originalne priče (npr. ljubavni izlet Genieja odnosno Marinera) i to je otprilike sve. Uobičajene teme kojima se bave Disney projekti poput ovog - razlika je u činjenici da je "Aladdin", većinom, lišen iskrene emocije i ne uspijeva gledatelja povezati s likovima. Izazvati empatiju. Bez obzira da li je riječ o pozitivnim ili negativnim protagonistima filma.


Od trenutka pojave prvog trailera najviše se pričalo o Willu Smithu kao Genieju i njegovoj plavoj boji. Nije problem boja niti način na koji je Duh, računalnim efektima, dizajniran. Smith je imao veliki teret na leđima s obzirom na to da je glas Duhu u animiranoj verziji posudio Robin Williams. Smith nije idealan izbor za Genieja odnosno Marinera zbog glumčeve interpretacije u kojoj Duh podsjeća na Princa iz Bel Aira. Vjerojatno će biti gledatelja kojima će se ovakav pristup interpretaciji lika svidjeti, ali dojam pisca ovih redaka je suprotan. Smith je takvom interpretacijom promašio smisao Duha.
Ostale glumačke izvedbe su siromašne, rutinske - Mana Massoud kao Aladdin u mnogim minutama ne skida reklamni coca cola osmijeh s lica, Marwan Kenzari je neuvjerljiv i nezanimljiv negativac itd, itd. Treba spomenuti da glumačka ekipa (osim možda Smitha) i nije dobila previše prostora ostaviti veći trag u filmu. Redatelj Ritchie koji se voli poigravati kamerom te graditi prepoznatljiv stil ovdje je gotovo u potpunosti podređen zahtjevima studija, bez mogućnosti ili ambicije za većim autorskim pečatom.
Središnji dio ovogodišnje Disney live action trilogije klasičnih priča produkcijski je raskošna, ali emocijom i zanimljivošću vrlo siromašna filmska priča. "Dumbo" je zaslužio prolaznu ocjenu, "Aladdin" nije - čekam(o) "Kralja lavova" koji uskoro stiže u kino dvorane.

OCJENA: 5


Nema komentara:

Objavi komentar