srijeda, 27. veljače 2019.

PRVI POGLED: THE IRISHMAN




Martin Scorsese i Robert De Niro surađivali su na devet projekata (među devet dugometražnih filmova su "Casino", "Dobri momci", "Razjareni bik", "Taksist"...). Joe Pesci i Robert De Niro nastupili su u sedam zajedničkih projekata. Al Pacino i Robert De Niro imaju iza sebe tri zajednička filma ("Kum 2", "Vrućina"). Martin Scorsese je režirao šest filmova u kojem nastupa Harvey Keitel ("Posljednje Kristovo iskušenje", "Ulice zla"). Al Pacino nikada nije nastupio u filmu koji režira Martin Scorsese itd, itd.  Sve navedene zanimljivosti i statistike iz filmske povijesti važne su zbog filma koji će, prema posljednjim informacijama, za nekoliko mjeseci doživjeti premijeru na "Netflixu". Navedeni velikani filmske umjetnosti nastupit će u filmu "The Irishman"...
"The Irishman" je ekranizacija istoimene knjige Charlesa Brandta. Istinita priča o mafijaškom ubojicu Franka Sheerana odgovornog za najmanje 25 ubojstava. Sheeran je bio suradnik Jimmya Hoffe za kojeg je odradio većinu ubojstava.


Ulogu Sheerana preuzeo je Robert De Niro, Jimmy Hoffa je Al Pacino. Jedan od najvažnijih detalja koji će utjecati na uspjeh i uvjerljivost filma je prikaz specijalnim efektima pomlađenih glavnih protagonista filma. Priča filma sadrži mnogobrojne flascbackove kroz koje se prikazuje karijera Franka Sheerana i njegov odnos s Hoffom.
"Netflix" nije štedio na ulaganjima u film. Početnih, predviđenih 100 milijuna dolara povećano je za dvadesetak milijuna - ništa se ne prepušta slučaju u vjerojatno posljednjem filmskom mafijaškom okupljanju.
Uz navedene glumačke veličine pod ravnanjem Martina Scorsesija u filma nastupaju i Anna Paquin, Jesse Plemons i Ray Romano. Točan datum premijere još uvijek nije određen (zadnje informacije kažu da bi "The Irishman" mogao premijeru imati početkom jeseni) - kako god bilo riječ je o filmu koji već sada izaziva veliku pažnju i interes ljubitelja filma.



Teaser za "The Irishman" možete pogledati OVDJE

ponedjeljak, 25. veljače 2019.

OSCAR 2019 - DOBITNICI



Show je završio, zlatni kipići su podijeljeni. Dobitnici su:


NAJBOLJI FILM: Jim Burke, Peter Farrelly, Brian Currie, Charles B. Wessler, Nick Vallelonga - "Zelena knjiga: Vodič za život" (Green Book)
NAJBOLJI REDATELJ: Alfonso Cuaron ("Roma")
NAJBOLJA GLAVNA ŽENSKA ULOGA: Olivia Colman ("Miljenica" - "The Favourite")
NAJBOLJA GLAVNA MUŠKA ULOGA: Rami Malek ("Bohemian Rhapsody")
NAJBOLJA SPOREDNA ŽENSKA ULOGA: Regina King ("If Beale Street Could Talk")
NAJBOLJA SPOREDNA MUŠKA ULOGA: Mahershala Ali ("Zelena knjiga: Vodič za život")
NAJBOLJI ORIGINALNI SCENARIJ: Nick Vallelonga, Brian Currie, Peter Farrelly ("Zelena knjiga: Vodič za život")
NAJBOLJI ADAPTIRANI SCENARIJ: Spike Lee, Kevin Willmott, David Rabinowitz, Charlie Wachtel - "Crni Član KKKlana" (Black KKKLansman)
NAJBOLJI STRANI FILM: "Roma"
NAJBOLJI ANIMIRANI FILM: "Spider-Man: Novi svijet"
NAJBOLJI VIZUALNI EFEKTI: Paul Lambert, Ian Hunter, Tristan Myles i Chris Corbould - "Prvi čovjek" (First Man)
NAJBOLJA FOTOGRAFIJA: Alfonso Cuaron ("Roma")
NAJBOLJA SCENOGRAFIJA: "Black Panther"
NAJBOLJA MONTAŽA: John Ottman ("Bohemian Rhapsody")
NAJBOLJA ORIGINALNA PJESMA: "Shallow" - Lady Gaga, Mark Ronson, Anthony Rossomondo i Andrew Wyatt ("Zvijezda je rođena")
NAJBOLJA ORIGINALNA GLAZBA: Ludwig Goransson ("Black Panther")
NAJBOLJI ZVUK: Paul Massey, Tim Cavagin i John Casali ("Bohemian Rhapsody")
MONTAŽA ZVUKA: John Warhurst i Nina Hartstone ("Bohemian Rhapsody")
KOSTIMOGRAFIJA: Ruth Carter ("Black Panther")
ŠMINKA I FRIZURA: "Čovjek iz sjene" (Greg Cannom, Kate Biscoe i Jessica Brooks)
NAJBOLJI DOKUMENTARNI DUGOMETRAŽNI FILM: Evan Hayes, Jimmy Chin, Elisabeth Chai Vasarhelyi - "Free Solo"

petak, 22. veljače 2019.

MOJ OSOBNI RAT



REDATELJ: Matthew Heineman
GLAVNE ULOGE: Rosamund Pike, Tom Hollander, Jamie Dornan, Stanley Tucci, Tom Hollander
TRAJANJE: 110 minuta
NAZIV ORIGINALA: A Private War

"Kada pišeš o ratu moraš otići na mjesta gdje možeš stradati." - Marie Colvin

Ovogodišnja dodjela "Zlatnog Globusa" u kategoriji najbolje glumice (drama) nagradu je donijela Glenn Close za nastup u filmu "The Wife". Kako dodjela globusa često daje smjernice i stvara favorite za "Oscara" Close je proglašena prvom favoritkinjom (nije osvojeni "Zlatni globus" jedini razlog zbog kojeg je Close izbila u prvi plan - glumici je ovogodišnja nominacija za zlatni kipić sedma po redu. Niti jednom nagradu Close nije osvojila - članovi akademije vole vraćati stare dugove pa je Close postala najveća favoritkinja. Kao najveću konkurenticu Close na dodjeli Oscara mnogi su vidjeli Rosamund Pike te su počele usporedbe s 2015 godinom kada je Pike bila nominirana za ulogu u filmu "Nestala", ali šanse nije bilo zbog vraćanja duga, nagrade koja je otišla u ruke Julianne Moore. Rosamund Pike ponovo u borbi s višestruko nominiranom glumicom, glavnom favoritkinjom. Međutim, Pike je, iznenađujuće, izostavljena s liste nominiranih i Close će prvi zlatni kipić pokušati izboriti u konkurenciji koju predvodi Olivia Coleman ("Ljubimica").
"Moj osobni rat" temeljen je na istinitoj priči o novinarki Marie Colvin. Točnije okidač za film bio je tekst izašao u "Vanity Fairu" pod naslovom "Marie Colvin's Private War". Novinarka je bila veteranka ratova u nedavnoj prošlosti - od Šri Lanke preko Iraka do Afganistana do Sirije. U prvim trenucima filma slušamo glas novinarke kojeg prati slika razrušenog Homsa. Nekoliko trenutaka kasnije radnja nas vraća godinama unazad - mjesto radnje Šri Lanka. Mjesto na kojem je Marie zamalo izbjegla smrt, ali posljedice tamošnjih ratnih događanja ostavile su vječni ožiljak. Uvod u novinarsku karijeru obilježenu hrabrošću koja je, često, bila potpuno iracionalna, nerazumna, opasna. Karijera natopljena alkoholom, demonima koji su novinarku progonili i koji su nakon svakog zadatka odnosno izvještavanja s ratnih područja postajali sve snažniji i teško podnošljivi.


"Moj osobni rat" kombinira detalje iz privatnog i profesionalnog života Marie Colvin. Red prikaza ratnih stradanja kojima je novinarka svjedočila te o njima izvještavala, red privatnog života natopljenog alkoholom, teškim krizama i posljedicama koje su ratna stradanja ostavila na Colvin. Tanka je, skoro nevidljiva crta, granica između posla i života - novinarstvo, izvještaji s prve crte novinarkina su strast i ovisnost. Svjesna je Colvin opasnosti i rizika, ali ne želi prestati. Dijelom zbog želje za istinom, empatijom prema civilima koji stradaju, ali dijelom i zbog vlastitih demona koji privremeno nestaju kada je na područjima zahvaćenim ratnim strahotama. Iz jednog ratnog žarišta u drugo sve do Sirije i Homsa.
Redatelj inzistira na prikazu ratnih strahota - masovne grobnice, ubojstva i umiranje civila naglašavaju ne samo stradanja nedužnih u ratnim vremenima, ogromne suprotnosti današnjeg svijeta pretvorenog u globalno selo (u jednom je trenutku Colvin pod kišom granata dok je u sljedećem na crvenom tepihu, raskošnoj dodjeli nagrada za novinarku godine) već i hrabrost žene želi na licu mjesta napisati priču zbog svih nevinih žrtava. Marie Colvin nije politički obojena već želi donijeti informacije i svojim radom pokazati ratnu svakodnevicu. Upravo zbog toga potpuno je nepotrebna politizacija njene filmske priče. Redatelj objašnjava Gadafija i događaje u Libiji (Colvin je, sudeći prema filmu, bila njegova novinarska ljubimica) te sukob u Siriji. Potpuno nepotrebno - karijera Marie Colvin nije imala političku pristranost već fanatičnu privrženost novinarstvu, ratnom izvještavanju. Na neki način, politiziranje filma umanjuje važnost priče o hrabrosti žene, ratne reporterke koja je vodila svoje ratove. Na više razina.



Želja za što uvjerljivijom interpretacijom Marie Colvin vidljiva je iz svake scene u kojoj se pojavljuje Rosamund Pike. Sudeći prema filmu Colvin nije bila jednostavna kada je u pitanju (nažalost, nismo previše saznali o njenom životu prije novinarskog - vjerojatno ima zanimljivih detalja s obzirom na to da glavna protagonistkinja u jednom trenutku kaže da je alkoholičarka od 15 godine) no teško se oteti dojmu da je Pike ipak otišla oktavu previše odnosno da je njena interpretacija novinarke, u nekim dijelovima filma, pretjerana, preglumljena. Uz Pike najzvučnija glumačka imena filma su gospodina Sivi Jamie Dornan, Tom Hollander i Stanley Tucci no oni su tek pratnja glavnoj glumici.
"Moj osobni rat" priča je o jednoj od najpoznatijih ratnih reporterki u povijesti novinarstva. Marie Colvin bila je žena jednako izranjavana vlastitim borbama i ratovima kao i svjedočanstvima s mjesta oružanih sukoba kojima je svjedočila. Priča ratne reporterke koja je za posao dala sve zaslužila je film no njena životna priča puno je zanimljivija od filma redatelja Matthewa Heinemana.

OCJENA: 6



nedjelja, 17. veljače 2019.

ALITA: ANĐEO BORBE



REDATELJ: Robert Rodriguez
GLAVNE ULOGE: Christoph Waltz, Rosa Salazar, Elza Gonzalez, Jennifer Connelly, Mahershala Ali, Jackie Earle Haley
TRAJANJE: 122 minute
NAZIV ORIGINALA: Alita: Battle Angel


Neobičan se trailer za film "Alita: Anđeo borbe" mjesecima prikazivao u domaćim kinima. Uz detalje iz filma trailer sadrži razgovor između Jamesa Camerona i Roberta Rodrigueza. Razgovaraju scenarist i redatelj filma kako je Cameron (trebao je režirati film, ali je odustao, između ostalog, i zbog vječne zauzetosti novim nastavcima "Avatara") upoznao Rodrigueza s radnjom filma predao mu bilješke o scenariju, hvale priču i likove. Neuobičajena reklama koja je na neki način spašavanje projekta čija je premijera nekoliko puta mijenjala datum. Prvi je termin premijere bio elitni - Alita je premijeru trebala doživjeti u predbožićno vrijeme. Zatim je datum premijere pomaknut za ljetnu sezonu da bi na kraju "Alita: Anđeo borbe" završio, s obzirom na žanr i budžet (200 milijuna dolara), neatraktivnom terminu. Sredina drugog mjeseca u godini.
Radnja filma vodi nas u, kakva bi druga bila, distopijsku budućnost. Vrijeme je nakon Velikog rata - ljudska se vrsta podijelila na one malobrojne koji žive u Zalemu (posljednji nebeski grad koji je preživio rat i one mnogobrojne koji su ostali na Zemlji. Svi na Zemlji rade za dobro i napredak Zalem - zauzvrat stanovnici (vjerojatno postoje - koliko ih je i tko su saznati nećemo) na površinu šalju - smeće. U potrazi za rezervnim dijelovima na jednom od odlagališta otpada doktor Dyson Ido pronalazi zamjensko kiborga čiji je mozak netaknut. Ido osposobi kiborga, udahne mu novi život. Izgledom poput tinejdžerice, Alita (tako je doktor dao ime kiborgu) počinje otkrivati svoje nevjerojatne vještine....



Na početku tekst opisan je trailer u kojem Cameron i Rodriguez spominju više od 800 stranica scenarija odnosno bilješki oko scenarija". Čemu su bilješke služile i što je konkretno bilo u njima nije poznato no najveći problem filma upravo leži u scenariju odnosno priči filma. "Alita: Anđeo borbe" (film je inspiriran japanskom mangom iliti stripom) radnjom podsjeća na osporavani "Elysium" Neilla Blomkampa - oni odabrani, moćni i bogati su gora - svi ostali morali su ostati dolje. Na planetu devastiranom koji je u funkciji onih bogati.  Rodriguez i Cameron koketiraju s "Blade Runnerom", "Ratovima zvijezda", "Rolerballom" kao i većinom tinejdžerskih filmova rađenih prema young adult književnim predlošcima snimljenih prošlih godina koji se događaju u distopijskoj budućnosti. Unatoč Cameronu i Rodriguezu te impresivnoj glumačkoj ekipi takvo svaštarenje nije dobro završilo.
"Alita: Anđeo borbe" mogao je trajati otprilike 80 minuta (postoji trenutak filma kada bi odjava bila dobro rješenje) - konačni bi proizvod vjerojatno bio nešto bolji. Međutim, prvotna ambicioznost projekta (veliki budžet i jaka glumačka ekipa) produžila je film na puna dva sata i potpuno razvodnila cjelinu. Puno je slojeva priče dotaknuto, ali niti jedan nije objašnjen i(li) dovršen do kraja. Transformacija Alite iz djevojke koja upoznaje svijet u smrtonosno oružje (to je jedan od ključnih detalja filma) događa se brzo, bez nijansiranja lika. Od prvog trenutka kada upoznamo Alitu znamo da je ona odabrana mada je teško shvatiti za što je točno odabrana. Ako se bori protiv onih gore u Zalemu onda nije trebalo toliko čekati - Alita bi, ako je suditi prema završetku filma, vrlo brzo mogla doći u Zalem. U redu, finale filma sugerira želju za nastavkom, ali možda se neke stvari ipak mogu malo bolje sakriti odnosno prikazati. Bez podcjenjivanja gledatelja.



Nekoliko vizualnih vratolomija i pojedine akcijske scene jedina su prava vrijednost filma. Ostaje dojam kako film vrišti za brutalnijom, žešćom akcijom - Rodriguez je , poput njegovog prijatelja Tarantina, uvijek žestok u prikazu nasilja. Ovoga puta ruke su redatelju vezane - Alita je morala imati blaži predikat kako bi što veći krug ljudi krenuo u kino dvorane.
"Alita: Anđeo borbe" okupio je jaku glumačku ekipu. Pozivnih iznenađenja nema jer se nešto veće, glumački veće, iz ovakve filmske priče te velikog broja minuta posvećenih efektima i Aliti nije se pretjerano moglo očekivati. Neuvjerljiva je kemija između Alite odnosno Rose Salazar i Huga lovca ratnika kojeg tumači Keean Johnson. Privlačnost i osjećaji između kiborga s velikim srcem i čovjeka nudili su mnogo, ali realizirano je jako malo. Zanimljivost kod glumačke ekipe je Mahershala Ali s modrim očima.
"Alita: Anđeo borbe" neobičan je spoj redatelja koji je snimao filmove za 7000 dolara (Robert Rodriguez) i scenarista Jamesa Camerona koji drži vrh top liste filmova s najvećom zaradom u povijesti ("Avatar", 2.7 milijarde dolara). Neobičan spoj rezultirao je slabašnim filmom kojeg nije uspjela spasiti respektabilna glumačka ekipa.

OCJENA: 5

srijeda, 13. veljače 2019.

OBITELJ SOPRANO



AUTOR SERIJE: David Chase
GLAVNE ULOGE: James Gandolfini, Edie Falco, Michael Imperioli, Lorraine Bracco, Tonie Sirico, Dominic Chianese, Jamie-Lynn Sigler, Steve Buscemi, Peter Bogdanovich
TRAJANJE: 6 sezona, 71 epizoda

"Jednom kada uđeš u obitelj više ne možeš izaći. Ova obitelj je važnija od svega. Svega. Važnija od tvoje djece. Majke. Tvojeg oca.


Mafijaši. Wise Guys. Dobri momci. Kako god ih zvali uvijek su momci s krive strane zakona bili popularni na filmu i televizijskim serijama. Tridesetih godina prošlog stoljeća James Cagney i postao je zvijezda ulogom Toma Powersa u "Državnom neprijatelju". Godinu dana nakon "Državnog neprijatelja" u kino dvorane je stigao "Scarface" koji je desetljećima kasnije inspirirao Briana De Palmu za njegovu verziju "Lica s ožiljkom" (Al Pacino kao seljačina Tony Montana"). Nakon uvoda u tridesetima slijedile su desetljeća različitih kriminalaca u raznim okruženjima koji su bili rado gledani i može se reći da su filmovi o dobrim momcima važan dio svjetske kinematografije. Zašto su mafijaši bili i ostali tako rado gledani? Oni su, između ostalog, (anti)junaci koji žive na krivoj strani zakona, imaju svoj svijet u kojima vrijede njihova pravila. Bogatstvo i raskošan život te odbijanje igranja po zakonima društva ponekad su kao afrodizijak za obične smrtnike. Žive brzo, često umiru mladi - takav je život dalek i stran običnim ljudima. Većina njih ne živi u susjedstvu, oni nisu naši poznanici - znamo ih prema pričama ili pisanju u crnim kronikama i knjigama koje su postale filmovi. Svijet mafijaša na filmu bio je svijet kakav je u stvarnom životu - dalek i stran, ali zanimljiv i atraktivan za gledanje. Na pristojnoj udaljenosti. Takva slika filmskih mafijaša bila je poznata sve do prije 20 godina kada je, ne filmska već televizijska priča napisana od strane Davida Chasea dovela mafijašku obitelj u susjedstvo običnih ljudi. Obitelj koju vodi boss imenom Anthony "Tony" John Soprano.



Kako početi priču o televizijskoj seriji opisanu i analiziranu u stotinama tekstova, novinskih članaka, recenzija, knjiga? Radnja "Obitelji Soprano" slojevita je, prepuna iznenađenja, sporednih zapleta i raspleta  - raskošna sadržajem bez obzira kojim se segmentom života mafijaša iz susjedstva bavi. Najbolje je krenuti od glave obitelji, mafijaške, ali i glave privatne obitelji.
Tony Soprano netipični je mafijaš - jedan od prvih kontakata gledatelja s Tonijem scena je obiteljskog čovjeka koji brine za patke u bazenu pored kuće u New Jerseyu. Tony će nešto kasnije patiti za patkama koje su odletjele - počinje njegova borba s tjeskobom, depresijom i anksioznošću. Soprano počinje odlaziti kod psihijatrice, doktorice Melfi (o njoj nešto kasnije). Hej, tip koji postaje prvi čovjek mafijaške obitelji ne može se nositi sa svakodnevicom i potrebna mu je stručna pomoć. S obzirom na prošlost i život koji vodi Tonijevo pucanje nije čudno - treba se nositi s grižnjom savjesti, obiteljskim problemima i stalnih tenzijama na poslu. Bolestan je Soprano, ali pitanje je utječe li zdravstveno stanje na mafijašku karijeru i čvrstu ruku kojom treba voditi organizaciju? Ne, upravo suprotno...
Tony Soprano je gad. Nemilosrdni gad. Agresivan i sklon izljevima bijesa, manipulator koji voli kontrolirati događaje i ljude oko sebe - uvijek treba nekog za mučenje - govori jedan od njegovih visokopozicioniranih kolega. Zbog, prije svega, vlastitih interesa učinit će sve, apsolutno sve. On laže, mulja vlastitu obitelj, ali i suradnike - Tony igra po pravilima ako je prisiljen i ako se ona moraju poštovati zbog tradicije, ali čekat će priliku i pokušati sve da zaobiđe pravila kako bi ostvario cilj ili samo zadovoljio ego. Nema pravila koje možemo gledati kod nekih filmskih mafijaša - Tony Soprano će se iživljavati i na onima koji s njegovim poslom nemaju veze, nastradat će i obični ljudi. Crni policajac koji Soprana zaustavi zbog prebrze vožnje brzo će biti degradiran - dogodilo se to bez njegovog znanja i na trenutak, ali samo trenutak Soprano je osjetio žaljenje prema policajcu. Brzo je tuga nestala i odlučio je potvrditi policajčevo premještanje na slabije plaćen posao. Navedeni primjer jedan je od mnogih kakav je ego i način djelovanja Tonija Soprana. Unatoč svemu napisanom u prethodnim rečenicama Soprano je gad kojeg gledatelj voli. Gledati.


Koliko se Chase trudio (s uspjehom) spojiti obiteljsku i poslovnu priču Soprana najbolje svjedoči scena koja se ponavlja u više epizoda - Soprano u kućnom ogrtaču i donjem rublju (nimalo glamurozan prizor) silazi do ulaza u dvorište po novine. Iza naizgled normalnog obiteljskog čovjeka skriva se glava kraka mafijaške hobotnice i obitelji. Obitelji koja je često veća prijetnja za Tonija nego njegovi poslovni neprijatelji.
Sopranova obiteljska priča jednako je zanimljiva, nevjerojatna i bizarna kao i poslovni, mafijaški dio serije. Majka i stric su najdraži Tonijevi neprijatelji - iako se majka bezuvjetno voli gospođu Soprano nije lako i jednostavno voljeti. Uvijek će pronaći pravu riječ u krivo vrijeme (njene rečenice često će, izluđivati Tonija, ali i ugroziti njegovo poslovanje čak i život) - sa stricem Juniorom radit će iza leđa voljenom sinu. No, pravi privatno-poslovni problemi nastaju kada Soprano otvori vrata doma u kojem ga čekaju supruga Carmela i djeca Meadow i A.J.

"Teško je odgajati djecu u informatičko doba." - Tony Soprano

Poslije napornih radnih dana Tony dolazi kući. Obitelji. Stalo je njemu i supruzi Carmeli da, barem prema vani, ostave dojam patrijarhalne, skladne obitelji. Možda i uspijevaju prevariti nekog iz susjedstva ili poznanika, no obitelj je opterećena problemima. (ha, nije li svaka na svoj način - još jedan detalj zbog kojeg je "Obitelj Soprano" serija bliska gledatelju). Carmela koja drži do tradicionalnih vrijednosti, institucije braka nije naivna i zna kako funkcionira život Tonija Soprana. Zna, prihvaća, živi s tim, ali duboko u njoj kipi nezadovoljstvo, tuga pa i nemoć koje ne mogu izliječiti skupi darovi. Možda privremeno ublažiti, ali trajno ugasiti ne. Zanimljivo je gledati Carmelu kako samouvjereno dijeli savjete prijateljicama oko bračnih problema - istodobno odlazi psihijatru i guši se u suzama zbog vlastitih bračnih problema (i ovaj detalj je poznat, postoje Carmele u stvarnim životima, zar ne?). Djeca? Nije jednostavno - kako A.J. i Meadow rastu tako treba objasniti kojim poslom odnosno poslovima se tata bavi. Klinci koji tijekom serije odrastaju i sve više pitaju dobit će tek mali dio odgovora - za većinu ne znaju ili ne žele znati. Posebno je za Tonija užasavajuće kada djeca počinju preispitivati egzistencijalna pitanja, vjeru u Boga i slične stvari u koje se sumnjati ne smije. Moćni je mafijaš često nemoćan kada su u pitanju obiteljski problemi. Tamo se stvari ne mogu riješiti mafijaškim metodama.



"Ja sam kao kralj Mida, ali na obrnuti način. Sve što taknem pretvori se u govno." - Tony Soprano

Tjeskobu, napade panike i depresiju Tony počinje liječiti kod psihijatrice. Doktorice Jennifer Melfi. Trenuci razgovora između doktorice i pacijenta u potpunosti razotkrivaju Soprana, ali i njegov utjecaj na žene. Na prvim susretima izgleda onako kako bi, vjerojatno, razgovor između doktora i pacijenta trebao izgledati - ona je dominantna, razbija Tonijev gard pitanjima i zaključcima. Kako njihovo druženje postaje redovito tako se Soprano opušta, pokazuje pravo lice i preuzima inicijativu. Doktorica počinje piti, uskoro će i ona zatražiti stručnu pomoć - uz komentar i(li) zaključak kao nije smjela dopustiti da je šarmira mafijaš.
Čitavim trajanjem serije Chase diskretno prikazuje i komentira društvene okolnosti i stanje nacije. Komentar je najsnažniji nakon treće sezone - vrijeme kada se dogodio teroristički napad Svjetski trgovački centar. Zgrade nestaju iz uvodne špice, serija postaje sve više natopljena nasiljem. Brutalnija.
Brojne se posvete filmu mogu pronaći u seriji. Od klasika poput spomenutog "Državnog neprijatelja" i Caprinog "Divnog života" preko "Kuma" sve do tada recentnih naslova poput "Matrixa", "Gladijatora" i "Sedam". Različiti su konteksti i trenuci u kojima se filmovi spominju - kratko razmišljanje o filmu "Sedam" Soprano daje na terapiji - počeo je gledati film, nije loš, ali jebe mi se tko je ubojica - 



Glumačka ekipa serije sjajno je odabrana. Svaki, za priču serije, važniji lik je zanimljiv i detaljno prikazan . Uloga Tonija Soprana životno je djelo pokojnog Jamesa Gandolfinija. Iako je glumac nakon serije imao nekoliko vrlo zanimljivih uloga, Tony Soprano je vječna posveta i uspomena na briljantnog Gandolfinija.
Izvrsni su i članovi Tonijeve ekipe - teatralni i razmetljivi mafijaši ponekad izgledaju smiješno, ali smijeh brzo nestaje kada krenu u akciju. Sređivanje poslova. Sjajna je i Lorraine Bracco u ulozi doktorice Melfi - njena interakcija s Tonijem odnosno Gandolfinijem briljantno funkcionira tijekom čitave serije. Odnos ispunjen usponima i padovima koji prelazi granice odnosa pacijenta doktorice i pacijenta.
Tekst kojeg ste upravo pročitali napisan je nakon ponovnog gledanja kompletne serije. Zaključak ? Kada je u pitanju "Obitelj Soprano" vrijeme ništa ne znači - bez obzira na dva desetljeća od početka prikazivanja serija ništa nije izgubila na vrijednosti. Sjajno napisana priča i briljantne glumačke izvedbe najveći su, ne i jedini, razlozi zbog koji serija pripada u najuži krug najboljih televizijskih serijskih proizvoda u povijesti. Zapravo, povijest televizijskih serija možemo podijeliti na prije i poslije "Obitelji Soprano" - nakon premijere, početka prikazivanja serije više ništa nije bilo isto....


OCJENA: 10


Sve sezone televizijske serije "Obitelj Soprano" kao i više od 5000 sati filmova i serija možete pogledati na usluzi HBO GO. Isprobajte mjesec dana uslugu besplatno.

subota, 9. veljače 2019.

DESET ZA 10




Koliko puta ste čuli nostalgične rečenice kako više nema dobrih filmova, više se ne snimaju filmovi kao prije 20-30 godina ili novi su filmovi samo nastavci, remeakovi, reebotovi. Možda je u nekim prošlim, davnim godinama i desetljećima bilo više kvalitetnijih naslova, ali i dalje se snimaju izvrsni filmovi. Goodtalking Vam donosi deset filmova koji su, prema našem mišljenju, zaslužili maksimalnu ocjenu i niti jedan od njih nije snimljen prije 2009 godine. Ako se i ne slažete s našim desetkama, svakako pogledajte filmove s popisa. Prvi dio deset filmova za ocjenu deset čine:

1. MANCHESTER BY THE SEA (2016)



"My heart was broken - cause it always be broken and i know yours is broken too..." - Randi Chandler

Teška je, bolna i potresna sudbina Leeja Chandlera. Jedna životna...(ha, kako je nazvati? Greškom, neopreznošću, glupošću? Ili sve zajedno) uzrokovala je tragediju od koje se Lee, ali i njegova bivša supruga nikada nisu oporavili. Lee je od tog trenutka postao zatvoren, asocijalan tip koji ne živi. On preživljava. Nakon bratove smrti vraća se na mjesto nesreće - brat je ostavio Leeju neobičnu oporuku. Lee se mora suočiti s bratovom željom, ali i ponovo proživjeti tragičan događaj koji je obilježio njegov život.
Melankolično snimljena, dramatična i životno bolna drama "Manchester by The Sea" jedan je od onih filmova koji gledatelja beskompromisno udaraju u glavu i pokazuje koliko jedan događaj može zauvijek promijeniti život. Izvrsne glumačke izvedbe višestruko su nagrađene - uloga života Caseya Afflecka pratit će glumca čitavu karijeru. Kao što Leeja prati tragedija od koje se nikada oporaviti neće....

GOODTALKING recenziju za "Manchester by The Sea" možete pročitati OVDJE

2. UTRKA ŽIVOTA (Rush) - (2013)



"A wise man can learn more from his enemies than a fool from his friends" - Niki Lauda

Duga je i bogata karijera Rona Howarda. U njegovoj se filmografiji nalaze "Genijalni um", "Čahura", "Apollo 13", "Solo: Priča iz ratova zvijezda", "Willow i mnogi drugi. Ako pitate pisca ovih redaka Howard je najbolji film režirao 2013 godine. "Utrka života", originalnog naslova "Rush", priča je rivalitetu Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno različitih ljudi koje je spojila strast za brzinom. Sjajno režirana biografska priča začinjena izvrsnim glumačkim izdanjima Daniela Bruhla i Chrisa Hemswortha prepuna je detalja iz života dvojice velikih vozača, prvaka, ali i vrlo uvjerljivih prikaza utrka i rekonstrukcije nesreće koju je Lauda preživio. Sportski rivalitet stavljen na višu, epsku razinu u kojoj podjednako mogu uživati ljubitelji Formule 1 kao i oni koji niti jednu utrku atraktivnog, ali opasnog sporta.

GOODTALKING recenziju za "Utrku života" možete pročitati OVDJE


3. DIVLJE PRIČE (Relatos Salvajos) - (2014)



Malo je filmova koji su ujedinili većinu kritičara, članova žirija na festivalima i publiku kao što je to učinila argentinska crnohumorna drama "Divlje priče". Film sastavljen od šest priča - zajednički detalji su osveta i crni humor. Priče su prikaz vremena u kojem živimo, tanke linije između normalnog i nenormalnog ponašanja, govore o tajnama i lažima. Najbolju ili najzanimljiviju priču nemoguće je izdvojiti - svaka od njih ima ono nešto. Šest razloga za gledanje izvrsnog filma redatelja Damiana Szifrona.

GOODTALKING recenziju možete pročitati OVDJE

4. VOŽNJA (Drive)



"You know story about the scorpion and the frog? Your friend Nino didn't make it across the river." - Driver

Osebujan je lik danski Tarantino Nicholas Winding Refn. Prije nekog vremena Winding Refn je ispalio kako je upravo on najbolji živući redatelj. Hrabra, zapravo prepotentna i nepotrebna alijevska izjava ne može sakriti činjenicu da Winding Refn zna posao. Godine 2011 redatelj je snimio "Vožnju", priču o Vozaču, kaskaderu koji u slobodno vrijeme vozi pljačkaše. Vozač je šutljiv, živi povučenim životom - zapravo ne dopušta nikoga da uđe u njegov privatan život. Sve do trenutka kada upoznaje Irene...
Brutalnost svijeta kriminala redatelj je prikazao u prethodnim filmovima no u "Vožnji" pokazuje da ima nerv za ljubavnu priču. Vozač postaje pravi heroj, film skriva nekoliko posveta ("Shane"), predivno je snimljen, prepun detalja, emotivan istovremeno i brutalan, te ima sjajnu glumačku ekipu (uz Goslinga i Carrey Mulligan u filmu nastupaju Bryan Cranston, Albert Brooks, Oscar Isaac, Ron Perlman i Catherine Hendricks). I da, ne smije se zaboraviti fantastičan soundtrack filmu iz kojeg se najviše pamte "Real Hero" i "Night Call".

5. NOĆNE KRONIKE (Nightcrawler)



"Who am i? I'm a hard worker. I set high goals and I've been told that i'm persistent" - Lou Bloom

"Noćne kronike" priča je o čovjeku koji lešinari na snimkama prometnih nesreća u Los Angelesu. Sociopat, sistematičan i predan poslu Lou pronalazi sebe u poslu snimatelja prometnih nesreća. Sirove snimke prodaje tv kućama koje, za dobro jutro, serviraju vijesti građanima koji se bude. Što su noći krvavije, gledanost je veća i televizijske kuće su zainteresiranije za Bloomove proizvode. Šokantan film redatelja Dana Gilroya je i komentar na krvoločnost medija, gaženje preko leševa kako bi se došlo do uspjeh i još nekim stvarima. Uloga karijere Jakea Gyllenhaala - u filmu nastupaju i Rene Russo, Riz Ahmed i pokojni Bill Paxton.

Goodtalking recenziju možete pročitati OVDJE


6. LOGAN (2017)



"Nature made me a freak. Man made me a weapon and God made it last too long" - Logan

Nakon dva prilično neuspješna filmska pokušaja odvajanja Wolverinea od ostatka X ljudi 2017 stigao je "Logan" - film koji ne samo da je postao pravi film o Loganu već je postao jedan od nekoliko najboljih filmova o superjunacima u povijesti. Redatelj i scenarist filma James Mangold potpuno je okrenuo priču- radnja filma događa se u budućnosti u kojoj su mutanti prošlost. Ostalo je tek nekoliko primjeraka - jedan od njih je Logan koji se brine za ostarjelog, bolesnog i nemoćnog profesora Xaviera. No, uskoro u njihov život ulazi djevojčica Laura i Logan kreće u posljednji obračun.
"Logan" je sirov i surov, krvav oproštaj od Logana, potpuno drugačiji od svih prethodnih filmova o mutantima. Jackman završava s ulogom Wolverinea na epski način i predaje štafetnu palicu nekim novim mutantima. Otkriće filma je mlađahna Daphne Keen u ulozi Laure.

GOODTALKING RECENZIJU filma možete pročitati OVDJE

7. SICARIO (2015)



"You will not survive here. You are not a wolf, and this is a land of wolves now." - Alejandro


Nije velika mudrost napisati da je Dennis Villeneuve jedan od najboljih mlađih filmaša današnjice. Nakon što je završio posao s nastavkom "Blade Runnera" redatelj se posvetio projektu "Dina" (ovih dana Villeneuve slaže glumačku ekipu u kojoj se, između ostalih, nalaze i Oscar Isaac, Timothee Chalamet, Dave Bautista, Stellan Skarsgard i Rebecca Ferguson). Godine 2015 redatelj je snimio možda i najbolji film u dosadašnjoj karijeri - "Sicario" je priča o agentici Kate Mercer koja dobiva mjesto u posebnoj postrojbi za borbu protiv narko kartela. Agentica će ubrzo saznati kako su njeni ideali i podjela na dobre i loše na veliko iskušenju. Borba protiv narko kartela je rat u kojem se ne biraju sredstva, nema nevinih i tanka je linija između zabranjenog i dozvoljenog...
"Sicario" ima prepoznatljiv redateljev ugođaj koji u potpunosti odgovara priči filma. Emily Blunt i Benicio Del Toro izvrsni, Josh Brolin dobar - scenarij filma napisao je Taylor Sheridan što je, između ostalog, važno i zbog idućeg filma na listi.

GOODTALKING RECENZIJU možete pročitati OVDJE

8. HELL OR HIGH WATER (2016)



"I've been poor all my life, like a disease passing from generation to generation. But not my boys, not anymore." - Toby Howard

Upravo Taylor Sheridan napisao je scenario za još jedan izvrstan film. "Hell or High Water" istovremeno je moderni vestern, recesijska priča i putovanje tamnom stranom Amerike. Glavni protagonisti filma braća Howard, Toby i Tanner. Teška su vremena za Howarde - nakon duge bolesti umire im majka te im prijeti gubitak ranča. Banka je nemilosrdna i vrijeme otkucava - Toby i Tanner odlučuju se na pljačke banaka pod strogim pravilima kako bi vratili dug i zadržali ranč....
Sumorna je i nimalo optimistična filmska priča koju je režirao David Mackenzie. Ljudi koji su prisiljeni na očajničke poteze kako bi sačuvali obitelji i egzistenciju glavni su (anti)junaci filma koji je okupi sjajnu glumačku ekipu. Ben Foster odličan, vrlo dobro asistira Chris Pine - na drugoj strani zakona su Jeff Bridges i Gil Birmingham. Postoje trenuci filma u kojima ima i humora, nekada i crnog, ali nakon čitava priča je životna. Tužna. Potresna.

GOODTALKING RECENZIJU filma možete pročitati OVDJE

9. TAJNA U NJIHOVIM OČIMA (2009)



"Čovjek može promijeniti sve - izgled, dom, obitelj, vjeru. Samo jedno promijeniti ne može. Strast"

Evo nas ponovo u Argentini - "Tajna u njihovim očima" dobitnik je "Oscara" za najbolji strani film 2010 godine. Priča filma prati Benjamina Esposita (poveznica s "Divljim pričama" izvrsni je argentinski glumac Ricardo Darin) dugogodišnjeg zaposlenika suda u Buenos Airesu. Odlučio je Esposito napisati knjigu o slučaju iz 1974 godine koji je obilježio njegovu karijeru. Priča filma vraća nas u vrijeme zločina i kombinira s vremenom kada Espositova karijera završava...
Kompleksna je, napeta, brutalna i napeta kriminalistička drama "Tajna u njihovim očima". Redatelj Juan Jose Campanella izvrsno nijansira likove, njihove strasti, želje i probleme. Sve do šokantnog raspleta. "Tajna u njihovim očima" (originalna verzija, nikako slabašni američki remake) veliki je film. Na svim razinama.

10. DUNKIRK (2017)



"The enemies has driven the British and French armies to the sea. Trapped at Dunkirk, they await their fate. Hoping for a deliverence. For a miracle."


Odlučio je Christopher Nolan rekonstruirati dio priče o neobičnoj vojnoj operaciji spašavanja savezničkih snaga iz okruženja Dunkerqua. Odlučio i snimio prema vlastitom scenariju film u koji je drugačiji od npr. "Grebena spašenih" Mela Gibsona. U "Dunkirku"gledatelj neće vidjeti eksplicitne scene ratnog stradanja kod vojnika, ali to ne umanjuje prikaz strahota i neizvjesnosti koje vojnici na plaži proživljavaju. Nolanov film odigrava se u zraku, na moru i kopnu- izgled filma je fantastičan. "Dunkirk" je demonstracija redateljske moći Christophera Nolana - intenzivan i uznemirujući film koji gledatelju vjerno prenosi kaos i strah vojnika na obali. Okupio je Nolan izvrsnu glumačku ekipu i snimio film koji traje točno onoliko koliko treba. Bez suvišnih minuta.

GOODTALKING RECENZIJU za "Dunkirk" možete pročitati OVDJE

petak, 8. veljače 2019.

MULA



REDATELJ: Clint Eastwood
GLAVNE ULOGE: Clint Eastwood, Michael Pena, Bradley Cooper, Andy Garcia, Laurence Fishburne, Alison Eastwood
TRAJANJE: 116 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Mule

"Jednostavno je vrijeme, to je sve." - Earl Stone

Zamislite film temeljen na istinitoj priči u kojem čovjek koji je duboko zakoračio u osmo desetljeće života krijumčari točnije prevozi drogu za meksički narko kartel. Zamislite da je redatelj takvog filma 12 godina stariji od spomenutog, stvarnog protagonista te tumači i glavnu ulogu. Zamislite da u tom filmu nastupaju poznata glumačka imena poput Morpheusa Laurencea Fishburnea, Andija Garcije, Michaela Pene (prošle se godine Pena pokušao obračunati s narko kartelima u četvrtoj sezoni "Narcosa" - stvari su tragično završile) i Bradley Coopera (tri nominacije na ovogodišnjoj dodjeli "Oscara" za film "Zvijezda je rođena") pa ipak nitko ih (previše) ne spominje - svi pričaju o uskoro devedesetogodišnjaku koji je glavni ispred i iza kamere. Ne morate više zamišljati - upravo takav film stigao je u domaće kino dvorane. Naslov filma je "Mula" - ime redateljsko- glumačkog veterana, žive legende sedme umjetnosti o kojoj se priča je, pogađate, Clint Eastwood.


"Mula" u domaća kina dolazi sa zakašnjenjem od gotovo dva mjeseca. Svjetska premijera filma bila je 10.12 prošle godine - vjerojatni razlog kašnjenja bila je procjena distributera prema kojoj bi film čiji je scenarij inspiriran člankom objavljenim u "New York Timesu" mogao igrati važnu ulogu kod dodjele nominacija za filmske nagrade. Nominacije i nagrade "Mulu" su zaobišle, ali brige nema - Eastwood je ponovo isporučio djelo dostojno većeg dijela vlastite filmografije.
Ako tražimo film sličan "Muli" u Eastwoodovoj filmografiji onda je prva asocijacija "Gran Torino". Određene sličnosti u priči (npr. Walt Kowalski i Earl Stone veterani su rata u Koreji) nisu slučajne - scenarist oba filma je Nick Schenk. Međutim, Schenk i Eastwood nisu ponovili isto i odigrali na sigurno. "Mula" je drugačiji film iz više razloga - jedan od najvažnijih je glavni protagonist, (anti)junak Earl Stone. Za razliku od Kowalskog, Stone je mekaniji, moglo bi se reći i politički korektniji (ipak, "Mula" sadrži dovoljno zafrkancije na račun etničkih i rasnih tema koje pokazuju kako redatelj i njegov scenarist nisu previše pazili na rječnik). Mekaniji i (politički) korektniji smjer koji je posebno vidljiv u početku filma nastaje iz Earlove situacije - simpatičan i šarmantan stariji gospodin, uzgajivač cvijeća (vrhunski u poslu, osvaja nagrade) nađe se pred financijskim i egzistencijalnim slomom. Posao koji voli je stvar prošlosti , postaje beskućnik jer kuća u kojoj je živio nađe se pod ovrhom. Jedino mjesto na koje može otići je dom bivše supruge i kćeri, ali tamo, potpuno očekivano, nije dobrodošao.
Sve navedeno kod Earla izaziva strah od budućnosti (jer on nije tip koji ima plan B), neizvjesnost od dana koji dolaze. Earl je uplašen i nesiguran, oprezan, i ne želi (ili se ne usudi) ulaziti u sukobe. Međutim, kada počinje novi posao samopouzdanje raste i Earl postaje sve više ciničan. Provokator. Ponovo je u igri, na cesti, zarađuje ogroman novac i može pomoći sebi, ali i osobama do kojih mu je stalo. Prije svih želi, (materijalno, ali na svaki drugi način) povezati popucale niti odnosa s bivšom suprugom i djetetom koje je u međuvremenu postala žena. Majka.


"Mula" je kombinacija kriminalističke drame i filma ceste, priča o čovjeku koji traži iskupljenje i oprost. Oprost od članova obitelji zato što nikada nije bio tu kada je trebalo. Posebno se to odnosi na odnos s kćerkom - rastavljen nakon deset godina braka Earl je potpuno zaboravio na kćerku. Nakon poslovnog kraha Stone počinje shvaćati da su tri žene (treća je unuka) jedine osobe u njegovom životu koje su ostale. Do kojih mu je stalo. Igra sudbine ponuditi će starom Stoneu priliku da konačno bude tamo gdje treba biti u trenutku kada takav potez može platiti životom. Poslije iskupljenja dolazi i mir kojeg Stone traži - pronaći će ga u cvijeću na mjestu gdje mir nitko ne traži niti ga želi pronaći.
Snažan glavni protagonist, antijunak koji na kraju priče postaje junak (Earlov stav u sudnici u posljednjim trenucima filma čin je hrabrosti i posljednja gesta iskupljenja), promicanje obiteljskih vrijednosti - detalji su radnje koje smo već imali prilike vidjeti u filmovima Clinta Eastwooda. Međutim, obzirom na redateljevu dob teško se oteti dojmu kako "Mula" ima nešto metafilmski odnosno da je Earlova potraga za iskupljenjem i oprostom, istodobno i Clintovo pročišćenje za neka njegova prošla životna iskušenja. Koja i u kojoj mjeri vjerojatno nikada saznati nećemo.
Eastwood nije zaboravio film relaksirati humorom - ciničan je ponekad stari Stone, ali ne samo prema drugima već i prema sebi. Na različite načine.


Glumački, Eastwood je najvažnija figura filma - raspoložen za ulogu Stonea natjerat će da suosjećamo, volimo i ponekad preziremo glavnog protagonista. Od ostalih glumačkih izvedbi treba spomenuti i Bradley Coopera u ulozi agenta Colina Batesa (trenuci razgovora između Batesa i Stonea pripadaju među najbolje trenutke filma) te Dianne West kao Mary, bivšu gospođu Stone.
"Mula" ne pripada u najbolja ostvarenja Eastwoodove filmografije. Bez obzira na to što nije vrh film je superioran mnogim filmovima koje možemo pronaći u kino ponudi posljednjih mjeseci. Impresivna je i pomalo nevjerojatna činjenica da čovjek koji će uskoro proslaviti devedeseti rođendan s toliko uvjerljivosti i filmskog zanosa režira i glumi u projektima poput "Mule". Ili razloga za iznenađenje nema kada znamo da je redatelj i glavni glumac Clint Eastwood.

OCJENA: 8

utorak, 5. veljače 2019.

ZELENA KNJIGA: VODIČ ZA ŽIVOT



REDATELJ: Peter Farrelly
GLAVNE ULOGE: Mahershala Ali, Viggo Mortensen, Linda Cardellini
TRAJANJE: 130 minuta
NAZIV ORIGINALA: Green Book

"Svijet je prepun usamljenih ljudi koji se boje učiniti prvi korak." - Tony Lip

Početak nove serijsko-filmske godine protiče u znaku Mahershale Alija. Nije Ali nepoznanica za ljubitelje filma i serija- osvojio je glumac zlatnog kipića za sporednu ulogu u "Mjesečini", nastupio je u "Kući od karata" i "Luke Cageu", ali početak godine donosi nam Alija u nekoliko najboljih projekta glumčeve karijere. Zagrijavanje je počelo glumčevim glasom kojeg je posudio Aaronu jednom od likova u animiranoj čaroliji "Spider-Man: Novi svijet". Uslijedila je glavna, kompleksna i zahtjevna uloga u trećoj sezoni televizijske serije "Pravi detektiv" da bi vrhunac stigao, točnije stiže za desetak dana u domaće kino dvorane (sa zakašnjenjem, ali bolje ikad nego nikad). Riječ je o jednom od favorita za ovogodišnje nagrade "Oscar" u glavnim kategorijama, filmu koji je do trenutka pisanja ovog teksta osvojio brojne nagrade, zaradio kritičarske pohvale i simpatije publike. "Zelena knjiga: Vodič za život" vrlo lako bi mogao osvojiti glavnu nagradu (kategorija najbolji film), ali i donijeti novu, drugu po redu nagradu za Mahershalu Alija.
Radnja filma vraća nas u šezdesete godine prošlog stoljeća. Tony Lip (skraćeno od Tony Vallelonga) redar je u noćnom klubu. Zapravo bivši redar - klub je zatvoren i Tony traži posao. S obzirom da prežderavanje hranom nije trajan izvor prihoda posao, Tony je prisiljen tražiti nešto stalno i(li) dobro plaćeno. Potraga za poslom Tonya odvede do doktora Dona Shirleya. Shirley nije liječnik, ali njegova interpretacija klasične glazbe liječi ljude - on je sjajan američki umjetnik doktor psihologije, glazbe nik koji je nastupao u Bijeloj kući. Shirley, zajedno sa pratećim bendom, kreće na turneju i treba vozača. S obzirom na mjesto gostovanja, Shirley treba i više od vozača - nakon početnih nesuglasica Tony i Shirley dogovaraju suradnju i kreću na put koji će promijeniti njihove živote...


Film redatelja Petera Farrellya (da, to je onaj Farrelly koji je zajedno s bratom Bobbyem odgovoran za komedije "Glup i gluplji", "Svi su ludi za Mary", "Zauvijek zajedno" i "Kingpin") temeljen je, inspiriran istinitom pričom. Inspiriran, ali nije rekonstrukcija događaja. Priča filma podsjeća na "Vozeći gospođicu Daisy", dobitnika Oscara za najbolji film 1990 godine. Međutim, uloge su što se boje kože tiče promijenjene - bogatu židovsku udovicu gospođicu Daisy (Jesica Tandy) vozio je  neobrazovan, slabijeg imovinskog stanja, ali životnih mudrosti prepun Afroamerikanac kojeg glumi Morgan Freeman. U "Zelenoj knjizi" situacija je drugačija - vozač je sirovi razbijač, proždrljivi Talijan u financijskim problemima koji je, sugerira početak filma, rasist. Njegov poslodavac je obrazovan, umjetnik, genijalac na klaviru, ekscentričan (jer koji to genijalac nije) i bogat. Tony rješava probleme šakama, Shirley je mirotvorac koji uvijek želi ostati dostojanstven. Nisu ovo jedine razlike između glavnih protagonista, ali ostalo ostavljam gledateljima da otkriju sami.
Različitost glavnih likova "Zelenu knjigu" karakterizira kao buddy film kombiniran s filmom ceste. Kroz odnos između doktora i Tonija redatelj otvara i preispituje mnoge teme, bavi se ljudskim slabostima, ali i snagom karaktera i dosljednošću u ispunjavanju vlastitih ideja, ciljeva. Iako je radnja smještena u šezdesete godine prošlog stoljeća većina tema kojima se redatelj bavi i način na koji ih preispituje aktualne su i danas. Možda ne toliko snažno i radikalno kao u vrijeme kada se dogodilo neobično putovanje slučajnih partnera, ali i dalje postoje.


Iako je rasizam jedan od ključnih motiva koji se provlači čitavim trajanjem filma redatelj nije nametljiv već kroz detalje prikazuje rasne podjele. Čaše koje završavaju u smeću, lokali u kojima ljudi krive boje kože nisu dobrodošli neki su od detalja kojima Farrelly pokazuje mjesta i vrijeme neobičnog putovanja Tonija i Dona. Jedan od najbizarnijih detalja je trenutak kada je Donu zabranjeno jesti u restoranu u kojem kroz nekoliko sati treba nastupiti. Jesti ne može uz objašnjenje da je to jednostavno tako, ali svirati može.
Nema sumnje da Don Shirley, unatoč genijalnosti i rijetko viđenom talentu kojeg i Tony prepoznaje, trpi poniženja i omalovažavanja te je, bez obzira na zaradu i ugled, žrtva okolnosti i sustava. Međutim, Farrelly nijansira likove i Shirleya ne prikazuje kao besprijekornog čovjeka, bez mane. Shirley je umišljen - tijekom razgovora za posao te početkom putovanja s visina gleda na Tonya, njegove postupke i razmišljanja i prezire svojeg vozača. Međutim, kako minute filma odnosno putovanje odmiče tako i Shirley mijenja razmišljanje i odnos prema Toniju. Jednako kao što Tony mijenja stavove o poslodavcu drugačije boje kože. Redatelj pogađa u srž stvari - netrepeljivost, stereotipi i(li) mržnja često su rezultat neznanja o drugom i drugačijem - Tony je bacio čaše u smeće, ali je ostao razoružan nakon što se uvjerio u glazbenu virtuoznost Dona Shirleya.


Mahershala Ali spomenut je više puta u tekstu i tu dvojbe nema - glumac je odradio izvrstan posao. No, jednako je dobar i za uspjeh filma važan i Viggo Mortensen. Aragorn uživa u jednoj od najboljih uloga karijere - talijanski grubijan, opterećen predrasudama zapravo je jednostavan i prilično pozitivan tip. Njegovu je svijetlu stranu trebalo probuditi - buđenje je stiglo tijkom neobičnog putovanja. Interakcija između Alija i Mortensena izvrsno funkcionira, glumci nose film kroz niz zabavnih i emotivnih scena. Poput one u kojoj Shirley pomaže Toniju napisati pisma....
Vjerojatno će biti gledatelja koji će priču filma smatrati previše utopijskom, zašećerenom prilagođenom širokoj publici. Možda su u pravu no filmovi poput "Zelene knjige" potrebni su i zaslužuju pažnju upravo zbog optimizma kojim isijavaju. Film koji nas emocijom povezuje s likovima i navija za njihovo prijateljstvo. Prijateljstvo koje konačnu potvrdu dobiva u finalu filma koje podsjeća na svevremenski božićni klasik "Divan život" Franka Capre.

OCJENA: 8


nedjelja, 3. veljače 2019.

MILJENICA



REDATELJ: Yorgos Lanthimos
GLAVNE ULOGE: Olivia Colman, Emma Stone, Rachel Weisz, Willem Dalby, Nicholas Hoult
TRAJANJE: 120 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Favourite

"Ljudi ne vladaju. Njima se upravlja." - Sarah Churchill

Pomalo iznenađujuće odjeknula je vijest da je "Miljenica", novi film Yorgosa Lanthimosa, nominiran u deset kategorija na ovogodišnjoj nagradi "Oscara". Dosadašnja filmografija grčkog redatelja vrlo je zanimljiva, posebna i originalna, ali njegovi filmovi nikako se ne uklapaju u filmove kakvi dominiraju kada su Oscari u pitanju.  "Ubojstvo svetog jelena", "Kinetta", "Očnjak" pa i "Jastog" (koji je nominiran u kategoriji originalnog scenarija) nikako nisu projekti kakve su članovi akademije favorizirali kod odabira nominacija. Nakon deset nominacija "Miljenice" ostaje nedoumica - ili su članovi akademije odabrali drugačiji projekt ili je Lanthimos postao mekaniji i prilagodio se mainstreamu odnosno prestao biti drugačiji kako bi zaradio koji zlatni kipić.
Sigurno ste pogledali neke od onih kostimiranih povijesnih kraljevskih, filmskih priča. Događaju se u nekim prošlim vremenima gdje su vladari (kraljevi, kraljice ili neki drugi sasvim je svejedno) pravednici, omiljeni od naroda. Pojavi se, istina, u tim pričama neki protagonist koji kuje zavjere i spletke protiv pravednih i narodu omiljenih vladara, ali na kraju priče oni ne uspiju i sve završava onako kako bi trebalo završiti. Sretnim završetkom. Filmovi su to gdje su muškarci časni i hrabri vitezovi, žene djeve bajne odvažne i vjerne - priroda je prekrasna, dvorci i palače kao iz bajke. Čovjek bi pomislio da se rodio u krivo vrijeme - bolje je živjeti bilo prije 200, 300 ili više godina. REZ !!! Zaboravite prethodne rečenice, idealiziranu sliku prošlih vremena - grčki redateljski freak Yorgos Lanthimos ispričao je svoju priču o prošlim vremenima i ona je opako uvjerljiva. Sirova. Emotivna. Crnohumorna. Tragična.



Radnja filma vraća nas na početak 18 stoljeća. Engleskom vlada kraljica Anne - njeno zdravstveno stanje daleko je od idealnog. Izranjavana prošlošću Anne je promjenljiva raspoloženja, fizički također nije u najboljoj formi - sve suprotno od onog što je potrebno za vođenje kraljevstva. Tamo gdje kraljica gubi dah i ne može donositi teške državničke odluke uskače lady Sarah Churchill. Kraljičina prijateljica, manipulatorka, političarka vješto koristi poziciju prve do kraljice. Jednog dana na kraljičin dvor stiže Abigail, Sarina nećakinja. Spletom teških životnih okolnosti obrazovana Abigail je ostala na cesti i došla je potražiti posao. Posao je dobila, ali riječ je o vjerojatno najgorem poslu u kraljičinoj rezidenciji. No, iako na prvi pogled izgleda drugačije, Abigail je snalažljiva i ambiciozna mlada žena čiji su ciljevi puno veći....
Iako je "Miljenica" najmanje čudan i kontroverzan film directed by Yorgos Lanthimos, redatelj je ostao dosljedan sebi i odgovor na pitanje postavljeno na početku teksta odnosi se na promjenu smjera, kursa članova akademije (privremena ili će se promjena nastaviti vrijeme će pokazati). Lanthimos je kraljicu Anne, njene miljenice i čitavo visoko društvo vremena u kojem se odigrava radnja filma prikazao na crnohumoran, ciničan i vrlo realan način. Koliko realan? U prvim minutama filma Abigail izlazeći iz kočije (nakon neugodne vožnje) zaroni u (vjerojatno) konjsku balegu. Žaleći se budućoj kolegici na izgled puteva i ulica ona dobiva odgovor kako ovdje ljudi vole srati na ulici i to zovu politički komentar. Spomenuti detalji gledatelja uvode u prošlost, na dvor kraljice Anne - svijet koji je daleko od idealizirane priče i ostavlja znatno uvjerljivi dojam od mnogih uljepšanih kostimiranih, povijesnih filmskih priča.


Dvije su, čvrsto povezane, razine na kojima redatelj gradi priču filma. Prvi je odnos, koji prelazi u ljubavni trokut, kraljice, Abigail i Sare. Odnos je to prepun ulagivanja, interesa, borbe za pozicije moći, manipuliranja i međusobnih podmetanja. Kako film odmiče, stvari se sve više kompliciraju i zaoštravaju. Žene su glavni pokretač radnje filma - kako događaja na kraljevskom dvoru tako i u parlamentu. Bez obzira na njihovu netrpeljivost i suparništvo, koje izmiče kontroli, one su glavne igračice. Muškarci? Neki su na bojištu dok su oni drugi na dvoru (pre)našminkane, teatralne i bezlične figure ovisne o kraljičinom raspoloženju.
Redatelj sjajno oblikuje glavne protagonistkinje i uspijeva postići slojevitost likova - u samo nekoliko trenutaka kraljica ili neka od njenih miljenica prelazi put od gledateljevog prezira do žaljenja, u pojedinim trenucima i simpatije. Takva se igra nastavlja čitavim filmom, ali kako minute filma odmiču tako je sve manje razloga za simpatiju. Ulozi se povećavaju i rivalitet, odnos između glavnih (anti)junakinja postaje sve ozbiljniji. Kraljica je sve slabija, ali tenzije između Abigail i Sare postaju sve snažnije.
Drugi motiv koji je Lanthimos ugradio u priču filma je život na dvoru, političke spletke i prikaz tzv. visokog društva (danas se to zove političke elite). Danje svjetlo koje se probija kroz prozore kraljevske rezidencije jedino je svjetlo u tom okruženju. Tamo, gdje se donose za kraljevstvo ključne odluke nalaze se infantilne prikaze koje nemaju doticaja s vanjskim svijetom i vrijeme krate blesavim zabavama i zakulisnim igrama. Jedan od najpopularnijih stanovnika prijestolnice je patak - kakve on veze ima s pričom vidjet ćete kada pogledate film. Patak, za razliku od onih koji ga slave, ima svrhu i cilj. Tragovi ekscentričnost savjetnika i zastupnika mogu se pronaći, ali oni su posljedica njihove dvoličnosti, licemjerja i beskrupuloznosti. Da, na dvoru bolesne kraljice Anne svakodnevne su igre prijestolja. Bez kraja, često i bez bilo kakvog racionalnog razloga.



Deset nominacija za "Miljenicu" uključuju i one najvažnije, najatraktivnije (film, redatelj). Potpuno zasluženo nominacije su dobile i tri dame - Olivia Colman kao kraljica, Rachel Weisz u ulozi lady Churchill i Emma Stone u ulozi dražesne, ali nemilosrdne Abigail. Iako se većinom potencira izvrsno glumačko ostvarenje Olivie Colman, Stone i Weisz niti malo ne zaostaju - čak su možda i bliže osvajanju nagrade s obzirom na to da je u kraljičinoj kategoriji nominirana Glenn Close kojoj, uvjeren sam, nagrada ove godine neće pobjeći (nominirana za ulogu u filmu "The Wife").
"Miljenica" je film o politici i izdaju, razumu (kojeg je u filmu vrlo malo) i osjećajima, spletkama i preljubu i još mnogim stvarima. Novi film grčkog redateljskog freaka neočekivano se s velikim brojem nominacija našao u utrci za ovogodišnje Oscare, ali odabir je zaslužen i predstavlja nešto novo, drugačije kada je utrka za zlatne kipiće u pitanju. Dojmljiv ugođaj nekih prošlih vremena, raskošna kostimografija i izvrsne glumačke izvedbe glavnih glumica najjači su, ali ne i jedini aduti "Miljenice". Film koji se gleda i zato što neke se stvari ne mijenjaju bez obzira na godine, stoljeća koja prolaze....

OCJENA: 9