srijeda, 12. prosinca 2018.

PRAVI DETEKTIV




AUTOR SERIJE: Nic Pizzolatto
GLAVNE ULOGE:
Sezona 1: Woody Harrelson, Matthew McConaughey, Alesandra Daddario, Michelle Monaghan
Sezona 2: Rachel McAdams, Colin Farrell, Vince Vaughn,


 Što je pravo, što je lažno? – „Sanjaju li androidi električne ovce?“ ili je za sve kriv „Čovjek u visokom dvorcu“

 „Živimo u svijetu kakvog zaslužujemo...“, - kaže poročni detektiv Velcoro (C.Farell), dok se noću vozi predgrađima prenapučenog, ispresijecanog, zagađenog L.A.-a (iz poročnog, korumpiranog i negativnog lika, na kraju evoluira u branitelja pravde i nerealiziranog, ali boljeg oca djetetu koje možda i nijje njegovo). U pozadini su tvornice koje eksploatiraju radnike, lokalni korumpirani političari i korumpirana policija, sukobi interesa, javno-privatna partnerstva, tajne vojne operacije, ruska mafija, raskalašeni pool partyji, mistična atmosfera i (nadrealne) vizure, kao iz filmova Davida Lyncha (život je san, iza ugla je uvijek neko čudovište pa gledate "očima širom zatvorenim"), kamera iz dron-a snima autocestu, prirodu, osamljene lokacije, tijekom dana i noći. Jasno Vam je da će se dogoditi neko zlo. Lik sa sačmaricom i horor maskom ptice, prljava i sanjiva glazba iz kafića, poduzetnici koji lošu prošlost pokušavaju zamijeniti boljom budućnošću. Prva sezona serije „True Detective“ uz prvoklasni soundtrack (zarazna južnjačka utjeha u pjesmici „Far from any road“) donjela je nešto drugačije od serija kakve poznajemo. Jednostavno je bolja od tipičnih detektivskih (ili odvjetničko-tužiteljskih) serija - nikako se ne može staviti u istu rečenicu s „washingtonskim sapunicama“ tipa „House of Cards“ i sl.. Ona mistična atmosfera kojoj djelomično mogu parirati prve epizode „X-filesa“. Okultna ubojstva, teorija zavjere, gledanje u zvjezdano nebo, divlja priroda. Dva detektiva – jedan drukčiji, progresivni, filozofski nastrojen i drugi klasični, tradicionalni, macho, old school. Istraživanje slučajeva kroz desetljeća, onaj završni obračun i pogled u nebo posuto zvjezdama (satelitima?) - čak i kad uhvatite počinitelja, ne znači da ste uhvatili nalogodavca (jer nalogodavac je član „lože“, uvaženi gospodin, bezlična pogleda...katkada u obliku kafkijanskog direktora ili „Fuhrera“ u nekom „dvorcu“ ili u modernoj varijanti – CEO/CFO u visokim staklenim neboderima Wall Streeta (ili možda iz farmaceutske industrije?. Onaj za kojeg rade dobroplaćeni analitičari koji cijele dane gledaju u ekrane s brojkama, dionicama i sastavljaju excel tablice; oni znaju kad će nešto narasti i kad će nešto pasti. Taj „direktor“ upravlja našim životima i nametnut je izvana (Tko će čuvati čuvare?) te nam pokazuje kako smo mali i nebitni - takve zaustavlja samo „Dark Knight“ i samurajski put rijetkih individualaca...).



Kritičari su drugu sezonu „True detectiva“ ocijenili lošije nego prvu. Da, ona je nešto slabija, jer tko može parirati onoj glumi Matthewa McConagheyja, izrazito inteligentnog (pesimista) autsajdera, koji ipak vjeruje u Svjetlo („Well, once there was only dark. If you ask me, the light is winning.“), privrženog i fokusiranog pojedinca koji gleda u zvijezde i mrzi dvoličnost religije i vjere (Woody Harleson bi mu rekao da djevojke ne prilaze takvim likovima na tulumu, jer im se čini bolesnim, nezabavnim, a opet, možda ne razumiju da je to njegov način borbe s realitetom – jer realnost je zapravo opakija od fikcije iz nekih SF futurističkih romana tipa Philipa K. Dicka ili fikcije nekih pisaca i redatelja horora). U drugoj sezoni, ponovno imamo (pomalo ritualno) ubojstvo, a odabranim i kompliciranim pojedincima, dana je obveza i zadatak istraživanja tog ubojstva. Namjera, od samog početka, bila je da se slučaj ne riješi. U drugoj sezoni previše je slojevitih likova, koji ne mogu biti opisani u 8 epizoda. Netipična uloga Vincea Vaughna (inače komičar, u seriji njegov lik mafijaša koji se želi maknuti i pobjeći s lovom, se trebao i bolje profilirati; zna se boriti šakama i ona nadrealna scena halucinacije na kraju kad je već izdahnuo u pustinji), tu je i nedovoljno portretiran patrolni policajac, veteran rata u Iraku. Ali i u 2. sezoni, postoji jasna namjera - mističnost američkog juga, močvare i šume, zamijenjena je urbanom, jednako mističnom i misterioznom atmosferom Californije. Gun fight u četvrtoj epizodi izgleda poput posvete legendarnom filmu „Vrućina“ kao i planiranje bijega iz zemlje pred kraj sezone. Ona šesta epizoda s orgijama bogatih i poznatih u vili, mala referenca na „Eyes wide shut“ i sve to pomalo podsjeća na ono što realnost doista i jest.(“Maybe, and this is just a thought, maybe you were put on Earth for more than fucking,”, kaže problematična detektivka šerifovog ureda Ani, pokušavajući uvjeriti spašenu escort djevojku za svjedočenje protiv „zločinačke organizacije“- djevojka nihilistički, rezignirano odgovori: „Everything is fucking.“).


Realnost, o kojoj pričamo, nas upućuje da (kao i u prvoj sezoni) postoji nevidljivi kafkijanski direktor (CEO/CFO ili „gradonačelnik“ u visokom staklenom neboderu), onaj koji upravlja našim životima (i kojeg nikada ne možemo uhvatiti, čak i ako ga uhvatimo, ništa mu ne možemo dokazati – jer sve je povezano i dogovoreno). Postoji ekipa povezana u razne „Trilaterale“ i „Bilderberge“ koje nakon sastančenja i dijeljenja kolača, udovoljavaju niskim željama uz pomoć drogiranih escort djevojaka iz istočne Europe. Kada shvatite da vas hvata povezana hobotnica, čiju glavu nikad ne vidimo, a krakova ima i napretek, kad ste brojčano inferiorni, znate da ne možete pobjeći. Bijeg u Mexico i nije rješenje, rješenje je pronaći bunkerirani Alamo ili položaj „Slon“ (Trpinjska cesta), imati hrabro srce i dosta vatrene podrške kao da ste Terminator II. ili John Rambo u šumi. (det. Rust Cohle u prvoj sezoni govori:“The world needs bad man. We keep the other bad man from the door“ - spomenuta se referenca može prevesti i kao “Loše naoružane momke, zaustavljaju samo „dobri“ naoružani momci“ – koje autor ovih redaka uvijek naziva „marincima“ – The few. The proud. „The Marines“.). Druga sezona serije također ima odličan soundtrack, ovaj put modernistička, posebna, gotovo „a cappella“ uvodna pjesma „Nevermind“, koju, na svoj minimalistički način, izvodi Leonard Cohen; postaje dobra tek nakon nekoliko slušanja (uz onakvu atmosferu, odlično bi odgovarale neke pjesme BRMC-a ili Nick Cavea). Nakon što neki od slojevito prikazanih  izginu, a neki od negativaca se izvuku (one „direktore“ ne uhvatimo), na samom kraju ipak imamo tračak nade u riječima preživjele i komplicirane detektivke...“We deserve a better world“.

 P.S. Tko zna što bi o "deserve" rekao Clint Eastwood u "Nepomirljivima"?

Autor teksta: Matija Horvat

Novi trailer za treću sezone tv serije "True Detective" možete pogledati OVDJE.

Nove epizode (od 14.01) kao i prethodne dvije sezone serije "Pravi detektiv" možete pronaći na online video streaming usluzi HBO GO


Nema komentara:

Objavi komentar