srijeda, 28. studenoga 2018.

ROBIN HOOD (2018)



REDATELJ: Otto Bathurst
GLAVNE ULOGE: Taron Egerton, Jamie Foxx, Ben Mendelsohn
TRAJANJE: 116 minuta


Legenda i(li) mit o Robinu Hoodu inspiracija je bila mnogim filmašima. Nemilosrdni razbojnik koji se spominje u 15 stoljeću protokom vremena postao je romantični junak poznat po osjetljivosti na siromašne i obespravljene. Svevremensku popularnost Robin Hood stekao je otimajući bogatima da bi dao siromašnima. Od Erolla Flynna do Kevina Costnera (upravo je njegovo viđenje Robina Hooda za mnoge najbolje u povijesti) priča o duhu iz Sherwooda zabavljala je ljubitelje filma. Ovo je godine Robin Hood svratio do Dubrovnika i Istre - nova verzija Robina Hooda snimana je na lokacijama u Hrvatskoj. Redatelj nove verzije stare priče je britanski redatelj Otto Bathurst (režirao nekoliko epizoda serije "Peaky Blinders"). Dobio je Bathurst stotinjak milijuna dolara za realizaciju filma, okupio zanimljivu glumačku ekipu koju predvode Jamie Foxx i Taron "Kingsman" Egerton i snimio jedan od najslabijih filmova godine.
U prvim sekundama filma pripovjedač govori kako je ovo priča kakvu još niste vidjeli (tu se mogu složiti) i da bi mogao pričati o povijesti, ali me ionako ne biste slušali. Zgodan način pripreme gledatelja na ono što slijedi - nova priča o Robinu Hoodu bit' će drugačija i neće trebati previše razmišljati. U redu, dodati nešto novo originalno nije loša ideja - ajd' može i bez razmišljanja ako je riječ o pristojnoj pop corn filmskoj zabavi. Ništa od toga - film Otta Buthursta čudnovata je, teško gledljiva i neuredna kombinacija svega i svačega čiji je rezultat teško gledljiva priča o Robinu od Locksleya. Krenimo redom....



Zaplet film otprilike glasi ovako - Robin od Locksleya bogati je plemić koji u krađi uhvati Marian. Iako su između Robina i Marian klasne razlike ljubav se rodila na prvi pogled. Ubrzo Robin kreće u rat i ostavlja Marian. Tijekom borbi u Saudijskoj Arabiji (križarski su ratovi u pitanju) Robin je ranjen i, zbog pokušaja pomoći lokalnom ratniku, protivniku, vraćen u domovinu. Godine su prošle, vremena su se promijenila i domovina više nije ista. Robin je proglašen mrtvim i njegova je ljubljena pronašla novu ljubav - njegovo je ime Will Scarlett (Jamie Dornan - gospodin Grey). Robin nije izgubio samo na ljubavnom planu - ostao je i bez krova nad glavom. Nakon početnog šoka, bivši vojnik kreće u akciju. Osvetu. Rušenje sistema.
Novi "Robin Hood" nema povijesnu romantiku, šarm nekih prijašnjih filmova o Robinu Hoodu  - riječ je o filmu koji aktualne teme današnjice prebacuje u srednji vijek. Tijekom filma gledatelj može vidjeti (ili čuti) aluzije na današnje teme. Mnogi detalji podsjećaju na našu svakodnevicu - od pomahnitalih vođa, problema izbjeglica i migranata, američkog intervencionizma, bogaćenja elita na račun ratova i krvi siromašnih, bujanje poreza itd, itd. Robin i ostali likovi samo su sredstvo kojim se redatelj bavi politikom i ekonomijom - možda bi takve ideje i mogle proći, ali su prikazane, na svim razinama, na toliko diletantski i neuvjerljiv način pa je teško izdržati redateljeve politiziranje. Zaboravite šarm nekih prijašnjih filmova o Robinu (Costnerov ili Errol Flynn) - novi je Robin Hood statičan i hladan politički pamflet umotan u filmsko izdanje.



Robin je Hood (vrlo je osebujan način na koji je Robin dobio Hood u imenu) sličniji superjunaku poput Batmana, Oliveru Queenu iz televizijske serije "Arrow" ili nekakvom borcu protiv Prvog reda iz novih "Zvjezdanih ratova" (sličnost nekih scena sa Šerifom od Nottinghama i novih ratova zvijezda doista je velika) nego srednjovjekovnom junaku. Takav izgled glavnog junaka nije slučajan - stvarajući Robina Hooda koji je po mjeri današnjeg kino i televizijskog gledatelja željelo se dobiti odnosno zaraditi dolar više na svjetskim kino blagajnama. Međutim, opet promašaj - niti je lik Robin Hooda predodređen za superjunaka niti se recentni televizijski i filmski likovi mogu uvjerljivo ugraditi u radnju koja se odvija prije 300, 400 ili 500 godina. Posebna su priča loše napisani dijalozi s često bizarnim detaljima (poput prijetnje mučenjem Šerifa Johnu).
Novi "Robin Hood" nema niti jednu scenu borbe glavnih protagonista mačem. Luk i strijela je glavno oružje čije korištenje često izgleda kao lako pješačko naoružanje današnjih vojnika. U filmu postoje i višecijevni bacači strijela (neki od njih slični filmovima o "Mad Max-u") kao teško naoružanje. Akcijske scene su preduge, prepune usporenih snimaka i želje da impresioniraju gledatelja. Uvodne scene akcije uspijevaju zainteresirati gledatelja no ubrzo postaju zamorne i neke od njih izgledaju jeftino i neuvjerljivo kao da je riječ o nekakvom niskobudžetnom filmu, a ne produkciji vrijednoj stotinjak milijuna dolara. Kao i čitav film.



Respektabilna glumačka ekipa utopila se u sivilu filma - Taron Egerton izgleda kao izgubljeni dječarac, Jamie Foxx u jednom od najslabijih izdanja.... Zapravo teško je očekivati bilo kakvu pozitivnu glumačku reakciju s obzirom na priču odnosno scenarij filma.
Novi je "Robin Hood" pokušaj da se nove teme i recentni blockbusterski standardi ugrade radnju koja se odigrava u davnim,prošlim vremenima. Kaotičan, pretjerano nabrijan i politkom opterećen film britanskog redatelja Otta Buthursa pripada najlošijim kino doživljajima 2018 godine.

OCJENA: 2

utorak, 27. studenoga 2018.

UDOVICE



REDATELJ: Steve McQueen
GLAVNE ULOGE: Viola Davis, Michelle Rodriguez, Elisabeth Debicki, Liam Neeson, Robert Duvall, Colin Farrell, Jon Berthnal
TRAJANJE: 129 minuta
NAZIV ORIGINALA: Widows

"Trebalo je biti jednostavno." - Harry Rawlings

Pet je godina prošlo od trenutka kada je "12 godina ropstva" trijumfirao na dodjeli "Oscara". Nije film osvojio veliki broj zlatnih kipića (3), ali je osvojena glavna nagrada - ona za film godine te za najbolji scenarij i sporednu žensku ulogu (Lupita Nyong'o). Prvi puta se dogodilo da film čiju režiju i scenarij potpisuju Crni filmaši (Steve McQueen, John Ridley) osvoji nagradu. Bez obzira na nagrade McQueen nije žurio s idućim dugometražnim redateljskim poslom - snimao je engleski filmaš kratke filmove, spotove te imao kratki izlet na televiziju (epizoda televizijske serije "Codes of Conduct"). Nakon pauze McQueen je inspiraciju pronašao u romanu "Udovice" britanske spisateljice Lynde La Plante (snimljena je i serija "Udovice" - La Plante je autorica i književnog predloška "Pod sumnjom" prema kojem je snimljena istoimena, gledanja vrijedna tv serija s Helen Mirren u glavnoj ulozi). Inspiraciju za ekranizaciju "Udovica" McQueen je podijelio sa sveprisutnom Gillian Flynn ("Nestala", tv serija "Oštri predmeti"). Slučajni su filmski partneri zajedno napisali scenarij i petogodišnja pauza je završila - novi film Stevea McQueena stigao je u kino dvorane.
Početak filma počinje scenama ljubavi i nasilja. Pratimo pljačku s tragičnim posljedicama - istodobno romantične scene Harrya Rawlinsa i Veronice. Nakon nekoliko minuta saznajemo da su Rawlins i njegova ekipa stradali nakon pljačke, Veronica i tri žene, supruge ostaju udovice. Gubitak muževa nije jedini problem s kojim će se udovice morati suočiti - novac ukraden i uništen tijekom pljačke pripada točnije pripadao je Jamalu Manningu. Manning je kandidat na lokalnim izborima u Chicagu i dolari su potrebni za financiranje izborne pobjede. Veronica okuplja udovice pritisnuta Manningovim ultimatumom - imaju mjesec dana za vraćanje novca (milijuni dolara su u pitanju) ili će se udovice pridružiti muževima....



Prethodne rečenice tek su vrh radnje filma. Pljačke, ona neuspjela s početka filma i planiranje nove, isprepliću se i povezane su s kampanjom za lokalne izbore. Kroz predizbornu kampanju, lobiranje i političke igre McQueen pokazuje način na koji funkcionira sustav i zašto danas mnogi ulaze u politiku. Romantike nema - u pitanju su interesi, veći ili manji, teški milijune dolara (podsjećam, riječ je o izborima za lokalnog vijećnika u Chicagu - dakle nižoj razini vlasti). Ne bira se bolji kandidat već manje loš - oba su kandidata povezani s kriminalom, pljačkom i sudbinama udovica i njihovih pokojnih muževa. Zabavno je gledati lokalnog svećenika koji se tijekom predizborne kampanje ponaša poput medijske zvijezde za koju se otimaju dvije velike kompanije. Otac važe ponude i prihvatit će onu najbolju koja nije nužno povezana samo s novcem. Ima nešto i u percepciji javnosti, slici koju stvara kod vjernika. Sve je povezano u gradu vjetra kada su politika i korupcija u pitanju.
"Udovice" sadrže nekoliko zanimljivih, za gledanje atraktivnih akcijskih scena. Film kojeg je nemoguće žanrovski odrediti jer sadrži obilježja i koketira s nekoliko njih (akcija, triler, drama) ima nekoliko nelogičnosti u priči koje McQueen skriva vještom režijom. Složenu priču s nekoliko obrata (možda i kojim previše) McQueen gradi prepoznatljivim stilom, ali i novim detaljima koje, do "Udovica" nisu viđene u redateljevim filmovima. Nasilje, politika, korupcija, pljačke... sve je tu. Naravno, kada je u igri Gillian Flynn seciraju se i muško-ženski, obiteljski odnosi. Snažna feministička pozadina filma je, s obzirom, na radnju i Flynn očekivana. No ovoga puta riječ snažno se pretvara u jednostrano.




Ubojice, nasilnici, sadisti, korumpirani političari, obiteljski nasilnici, ovisnici o kocki i klađenju... - ne ovo nije lista stanovnika nekog zatvora ili tjeralica Interpola. Riječ je o popisu (ne konačnom, ima još nekoliko likova, mislim da je ovo dovoljno) i karakternim crtama muških protagonista filma. Ne postoji ništa pozitivno u muškim protagonistima - postoje samo manje zlo. Rijetkost je na filmu prikazati neku skupinu na toliko jednostran način kao što je slučaj s muškim likovima u "Udovicama". Ništa protiv feminizma, jednakosti spolova - o takvim stvarima treba progovarati (i kroz film) i za jednakost žena u društvu se treba boriti no demonizacija i generaliziranje o muškarcima kao dio feminizma i borbe za jednakost ništa dobroga donijeti neće. Nije donio ništa dobrog niti filmu Stevea McQueena. Upravo suprotno - kao što je, prošlogodišnji osvajač "Oscara" u kategoriji najboljeg filma, "Oblik vode" iskoristio trenutak (izbjeglička kriza, rasizam) kako bi temom naciljao nominacije i nagrade tako se i sada teško oteti dojmu da "Udovice" istu stvar rade s npr. Me Too pokretom.
McQueen je okupio impresivnu glumačku ekipu svih generacija. U velikom broju poznatih glumačkih imena najbolji dojam ostavili su Daniel Kaluuya, Elisabeth Debicki i Robert Duvall.  Kaluuya se odlično snašao u ulozi sadističkog, agresivnog pomagača desne ruke kandidata Manninga. Iako nije najzvučnije žensko glumačko ime filma Elisabeth Debicki zasjenila je kolegice kao Alice dok je Robert Duvall u nekoliko pojavljivanja pokazao zašto je Robert Duvall.
Pet godina nakon "12 godina ropstva" Steve McQueen se vratio filmom "Udovice". Okupio je redatelj vrhunsku glumačku ekipu, napisao scenarij zajedno s Gillian Flynn - rezultat je, žanrovski i tematikom, slojevit film koji, prije svega, cilja nominacije i nagrade. Hvalospjevi koji dolaze od većine američkih kritičara ipak su pretjerani - riječ o korektnom, nikako vrhunskom filmu koji je, najviše kod kritike, precijenjen.

OCJENA: 7

nedjelja, 25. studenoga 2018.

PEPERMINT



REDATELJ: Pierre Morel
GLAVNE ULOGE: Jenifer Garner, John Ortiz, Method Man
TRAJANJE: 101 minuta
NAZIV ORIGINALA: Peppermint

"You didn't serve the justice. I will." - Riley North

Jennifer Garner je ubacila u višu brzinu  nakon konačnog kraha dugogodišnjeg braka s Benom Affleckom. Glumica poznate po ulogama u davno snimljenim, danas pomalo zaboravljenim, superjunačkim filmovima "Daredevil" i "Elektra" te televizijskoj seriji "Alias" ove je godine nastupila u tri projekta. Prvi je "S ljubavlju, Simon" tinejdžerska drama- komedija zatim je stigla zabavna, obiteljska televizijska serija "Kampiranje. Nakon obiteljskih priča zadnji dio ovogodišnje Garner trilogije potpuno je drugačiji projekt - žestoka i brutalna kombinacija drame i akcijskog trilera zvana "Pepermint".
Dvostruku ulogu ima Jennifer Garner u novom film francuskog redatelja Pierra Morela ("Taken", "Gunman"). Prvu trećinu filma Riley North (ime protagonistice koju Garner glumi) živi normalnim, obiteljskim životom. Suprug, kćer koju obožava. Obitelj pripada američkoj srednjoj klasi, ozbiljno uzdrmanoj zadnjom financijskom krizom. Nakon što susjeda (potpuna suprotnost od North) sabotira kćerkin rođendan i niti jedna prijateljica ne dolazi na proslavu, obitelj odluči izaći u grad. Na pizzu i sladoled. Obiteljska životna priča u sekundi se pretvara u noćnu moru - obitelj više ne postoji. U napadu pripadnika meksičkog kartela Riley je ranjena, muž i djevojčica su ubijene. Nakon oporavka Riley kreće u borbu za pravdom, krivcima za smrt. Potraga za zasluženom kaznom nije uspjela i ostaje samo osveta...



Mnogi su američki kritičari brutalno sasjekli "Pepermint" - jedan od najžešćih komentara bio je onaj koji kaže da film smrdi na Trumpa. Kako su glavni negativci pripadnici i suradnici meksičkog narko kartela eto razloga za negativne kritike i spominjanje Trumpa. Spomenute kritike promašile su metu - meksički narko karteli nisu neuobičajena niti izmišljena pojava i naravno da su njihovi članovi iz Meksika. K vragu, netko u akcijskom trileru mora biti negativac bez obzira na političku korektnost. Zanimljivo je kako spomenute kritike na antimeksički podtekst filma ne spominju važniji, intrigantniji dio priče koji se tiče današnja Amerike. Nakon ubojstva, prije nego postane osvetnica Riley postaje žrtva sustava koji je natopljen korupcijom. Istina, svi korumpirani rade za meksičke gazde, ali Morel pokazuje da ni američki starosjedioci nisu imuni na kriminal i narko dolare. Histeriziranje oko Trumpa i poticanja antimeksičkog raspoloženja dobrim dijelom padaju u vodu odnosno posljedica su jednostranog čitanja "Peperminta".
Pravi se i konkretni problemi "Peperminta" nalaze se u scenariju i prikazu glavnih negativaca. Priču o osveti teško je ispričati na neki novi, drugačiji način, poneki stereotip se može oprostiti no teško je ignorirati rupu u priči i nedostatak odgovora na pitanje - kako je žena kojoj se život u nekoliko trenutaka tragično promijenio i koju je sustav prevario postala osvetnica, ženska kombinacija Jasona Bournea i Johna Wicka? Vremenski odmak postoji, ali kako je došlo do nevjerojatne transformacije Morel nije objasnio. Ili možda pisac ovih redaka traži previše od redatelja i "Peperminta" ?


"Pepermint" se bavi i posljedicama uzimanja pravde u svoje ruke - u Riley nisu pucali samo pripadnici kartela. Oni su osvetnicu ranili, sustav je dovršio posao. Redatelj se poigrava s gledateljem - njen bijes i osvetu teško je ne razumjeti, ali uzimanje pravde u vlastite ruke put je bez povratka. Popularnost osvetnice raste u javnosti, na društvenim mrežama. Da li je Riley učinila pravu stvar? Odgovor je ostavljen gledatelju.
"Pepermint" je žestok, brutalan "R" predikatom označen film. Sukob prepun sirovog i surovog nasilja ne štedi nikoga, narko karteli su nemilosrdni, ali Riley igra prema njihovim,  nametnutim joj pravilima. Bez milosti.
Jennifer Garner dobro se snašla u ulozi žene koja više nema što izgubiti i živi samo za osvetu. Glumičino akcijsko iskustvo primjetno je u mnogim scenama.
Gledanje "Peperminta" je poput vožnje vlakom smrti u nekom zabavnom parku. U jednom trenutku film visoko leti i, istodobno, intrigira i zabavlja gledatelja da bi već nakon nekoliko minuta potonuo, zaronio u prosječnost, ponekad i dublje. No, kada se uzme cjelina u obzir riječ o pristojnom filmu sa snažnim feminističkim podtekstom i velikim brojem mrtvih na svim stranama.

OCJENA: 6

srijeda, 21. studenoga 2018.

THE HAUNTING OF HILL HOUSE



AUTOR SERIJE: Mike Flanagan
GLAVNE ULOGE: Carla Gugino, Timothy Hutton, Mckenna Grace, Kate Siegel, Lulu Wilson, Violet McGraw, Kate Siegel, Henry Thomas, Paxton Singelton
TRAJANJE: 1 sezona, 10 epizoda

"Neke se stvari ne mogu ispričati." - Hugh Crain

Uklete kuće, duhovi koji progone stanare i prokletstva iz prošlosti koja se bude često bili inspiracija i  filmaša širom svijeta. Međutim, često su filmovi o opsjednutim, ukletim kućama postali noćne more za filmaše i filmske studije. Jedan od najpoznatijih primjera takve more je adaptacija romana "The Haunting" američke spisateljice Shirley Jackson iz 1959 godine. Roman je prethodno adaptiran 1963 (uspjela verzija), ali verzija krajem stoljeća imala je ogromne ambicije potvrđene, za tadašnje vrijeme, velikim budžetom (otprilike 90 milijuna dolara) kao i ekipom okupljenom na realizaciji filma. Na redateljsku je stolicu sjeo Jan De Bont čija je karijera tada jurila u petoj brzini ("Twister" i "Brzina" bili su glavni De Bontovi aduti) dok su ispred kamere glavne uloge podijelili Liam Neeson, Catherine Zeta- Jones, Bruce Dern i Owen Wilson. Rezultat je bio film od kojeg se De Bontova redateljska karijera nikada nije oporavila - kritika je film sasjekla, publika mu također nije bila pretjerano sklona (177 milijuna dolara zarade u svjetskim kinima bilo je daleko ispod očekivanja). Nakon De Bontova filma književni je predložak Shirley Jackson dugo skupljao prašinu - sve do trenutka kada je "Netflix" odlučio iskoristiti "The Haunted" za snimanje, ovoga puta serije. Redatelj i autor serije postao je Mike Flannagan ("Oculus"). Rezultat je bitno drugačiji od De Bontova pokušaja.....



Prepričavati radnju serije nemoguća je misija. Ne samo zbog želje da čitateljima koji seriju pogledali nisu ne otkrijem detalje radnje već zbog redateljskog pripovijedanja koje se odigrava u više različitih životnih perioda članova obitelji Crain. Od dolaska u kuću, djetinjstva do odraslih dana redatelj opisuje sudbinu petero djece, majke i oca Crain. Bez obzira na česta skakanja iz jednog vremenskog razdoblja u drugo (treće...) i sedam članova obitelji Crain gledatelj nema nikakvih problema s praćenjem i razumijevanjem radnje. Izvrsna režija kompleksnu cjelinu čini lako gledljivom bez banaliziranja i(li) pojednostavljanja stvari - priča je podjednako posvećena svakom protagonistu posebno kao i obitelji u cjelini. Flanagan vješto, efektnim redateljskim minijaturama (šesta je epizoda vrhunac je njegovog redateljskog umijeća) prelazi iz prošlosti u sadašnjost iz sadašnjosti u nedavnu prošlost - iz nedavne prošlosti na početak priče. Neki detalji priče počinju u jednoj, ali otkrivaju se u potpunosti tek nakon nekoliko epizoda. Zahtjevna i slojevita priča prikazana je na razumljiv i pregledan način.



"The Haunting of Hill House" kombinacija je drame i horora. Redatelj se podjednako dobro snalazi u oba žanra no kako su drame česte u recentnim serijama prednost hororskim dijelovima (horor serije, posebno zanimljive i dobro pogođene poput "The Haunting of Hill House" nisu česta pojava). Napetost i količina nelagode te straha koju serija izaziva ne može se često doživjeti. Barem ne kada su serije u pitanju. Flanagan uspijeva u nekoliko sekundi normalnu scenu pretvoriti u horor ubacujući u scene čudovišta kreirana po mjeri priča. Kreature koje vrlo uvjerljivo prenose strah i, bez obzira da li je trenutak radnje unutar zidova kuće ili na nekom drugom mjestu, iznenađenje i izgled čudovišta ima jednaki efekt na gledatelja. Nelagodu, neizvjesnost i strah. Demoni prošlosti koji nisu samo čudovišta iz uklete kuće nego i obiteljske traume s kojima se protagonisti serije pokušavaju suočiti. Trenutak kada prelazimo na dramski dio serije.
Sedam članova obitelji, sedam protagonista serije različitih su sudbina nakon događaja u djetinjstvu. Zapravo, njihovo djetinjstvo i nije završilo - oni se bore protiv njega i danas kao odrasli ljudi. Steven (Michiel Huisma), najstarije dijete iskoristilo je događaje iz djetinjstva kao teme knjiga, zaradio novac, ali navukao bijes ostalih članova obitelji. Blizanci Luke i Nell (Oliver Jackson Cohen i Victoria Pedretti) najteže su stradali zbog događaja iz djetinjstva - on je narkoman, ona je traumatizirana i često ima napadaje. Shirley i Theodorea (Elisabeth Reaser, Kate Siegel) žive blizu, zajedno, ali ne sretno. Tu je i otac Hugh (Timothy Hutton) dezorijentiran u vremenu, ranjen događajima iz prošlosti koji pokušava uspostaviti normalan kontakt s djecom.

"Duhovi su krivnja, duhovi su tajne. Duh je žaljenje. Najviše od svega, duh je uglavnom želja" - Steven



Iz svega navedenog nije teško zaključiti kako je obitelj Craine ne samo disfunkcionalna nego potpuno razorena obitelj. Veze između članova su tanke ili su popucale i jedino ih može spojiti nesreća i(li) suočavanje s prošlošću. Protagonisti serije su slojeviti, nesavršeni i takvi gledatelju zanimljivi. Većina njih nije uvijek simpatična, griješe i progonjeni su tajnama i duhovima prošlosti (ne samo onim duhovima iz kuće). Upravo zbog svega navedenog gledatelju bliski jer svatko griješi i ima životnih epizoda zbog kojih se ne ponosi.
Priča serije, točnije jedna od poruka koju autori šalju je činjenica da djetinjstvo određuje u mnogim stvarima određuje čovjeka. Dobro i loše sve ostaje zapisano u sjećanjima, na duši i ne zaboravlja se. Pitanje je koliko ima dobrog, koliko lošeg i koliko smo spremni suočiti se s onim lošim. Priznati. Boriti se.


Izdvojiti nekog iz glumačke ekipe bilo bi nepravedno - nitko od glumačke ekipe nije podbacio bez obzira radi li se o odraslim ili mladim glumcima. Zahtjevne uloge odrađene su na pravi način i veliki su adut važan, između ostalog, za uvjerljivost priče.
Niti jedna od epizoda serije "The Haunting of Hill House" nije promašena, nezanimljiva. Mali, ali vrlo mali pad je između šeste i posljednje epizode (u kojoj likovi prolaze katarzu - posebno Steve) no to ne utječe na činjenicu da je riječ o jednoj od najboljih serija godine. Seriji vrijednoj gledanja koja ne bi trebala dobiti nove epizode jer priča je zaokružena na pravi način.

OCJENA: 9

nedjelja, 18. studenoga 2018.

TERET



REDATELJ: Ognjen Glavonić
GLAVNE ULOGE: Leon Lučev, Ivan Lučev, Pavle Čemerikić, Tamara Krčunović
TRAJANJE: 98 minuta

Spontani se aplauz prolomio od većeg dijela publike nakon popodnevne novinarske projekcije "Tereta" na ovogodišnjem Zagreb film festivalu. Aplauz koji je, na neki način, bio uvod u pobjedu filma na ovogodišnjem festivalu - debitantsko, dugometražno i igrano ostvarenje srpskog redatelja i scenarista Ognjena Glavonića osvojilo je "Zlatna kolica" za najbolji film ZFF-a. "Teret" je, mjesecima prije osvajanja glavne nagrade u Zagrebu, privlačio pažnju i doživio hvalospjeve kritika. Zapaženu ulogu odigrao je film na festivalu u Cannesu - nakon premijere filma inozemni su kritičari, većinom, pisali pohvale filmu. Možda i najveće priznanje "Teret" je doživio od kritičara "Variety-a" koji je film usporedio s briljantnom "Nadnicom za strah" francuskog redatelja Henrija-Georgesa Clouzota. Nakon Cannesa "Teret" je stigao u Sarajevo gdje je na tamošnjem festivalu Leon Lučev osvojio "Srce Sarajeva" u kategoriji najboljeg glumca. Cannes, Sarajevo, Zagreb.... gdje god se "Teret" pojavi izaziva reakcije,  većinom pozitivne.
Priča filma inspirirana je istinitim događajima o kojima je Glavonić progovorio u dokumentarcu "Dubina dva". Radnja nas vraća u 1999 godinu, vrijeme je završnog ratnog poglavlja na prostoru bivše Jugoslavije. Intervencija NATO-a u Srbiji i na Kosovu u punom je jeku, bombardiranja su svakodnevna. Vlada je vozač kamiona koji nastoji preživjeti u nenormalnoj, ratnoj situaciji. Živi u Beogradu, tamo je i njegova bolesna supruga i sin. Kako bi zaradio za život Vlada prihvaća posao prijevoza tereta od Kosova do Beograda. Vlada preuzima kamion na Kosovu i kreće prema Beogradu - nekoliko je pravila igre kojih se mora pridržavati. Bez zaustavljanja, bez otvaranja i pregledavanja tereta te na odredištu mora biti u 21 sat....



Malo je filmova koji imaju toliko dobro pogođen naslov kao što je slučaj sa "Teretom". Teret, onaj u kamionu kojeg Vlada prevozi, jednako je važan za priču točnije povezan je s teretom kojeg Vlada nosi na savjesti zbog posla koji radi. Jednostavno i jasno objašnjenje na pitanje zašto se bavi ovim poslom (jer nešto se mora raditi i od nečega se mora živjeti) u potpunoj je suprotnosti s Vladinim izgledom i postupcima. Bez riječi, gestama i izrazima lica Leon Lučev u ulozi karijere interpretirao je lom i nemir glavnog protagonista filma. Ogroman je i ključan glumčev doprinos filmu - Vlada je centralni, najvažniji lik filma kroz kojeg redatelj prikazuje sudbinu običnog čovjeka u ratnoj svakodnevici. Obiteljski je čovjek Vlada - pokušava bolesnoj ženi i sinu donijeti nešto dobro u lošem okruženju. Raditi, gledati svoja posla. No, u ratnim vremenima i prijevoz  tereta daleko je od tek rutinskog, jednostavnog posla.
Radnja filma događa se u ratnom okruženju, impresivnu je atmosferu filma stvorio redatelj. Tmurno vrijeme i teške boje  (svjetlo odnosno sunce djelomično se probija tek u finalu filma) prate Vladin put i dodatno pojačavaju neizvjesnost ratnog okruženja. U pozadini, nekada bliže, nekada u daljini čuju se detonacije - kada Vlada stigne u grad nebo je prepuno svjetlećih metaka, raketama i ostalim vrstama streljiva i(li) naoružanja. Vizualni izgled filma pojačava neizvjesnost ratnog okruženja i Vladine borbe s prijevozom tereta i teretom kojeg nosi na savjesti. Svakodnevica noćne more iz koje buđenja nema.



Iako se radnja filma odigrava u ratnom okruženju "Teret" nije ratni film - riječ je o kombinaciji filma ceste i drame uz zrnce trilera. Dvije su razine "Tereta" - prva je psihološko seciranje glavnog protagonista, Vladine moralne dvojbe. Druga je način funkcionira društva tijekom ratnog stanja.
Motivi koji se nadopunjuju, isprepliću i daju sliku jednog vremena.
Vladina je priča običnog čovjeka i gledatelj se vrlo brzo može povezati s njegovom sudbinom. K vragu, on samo radi posao i to ne bi trebalo biti ništa loše. Sporno. Međutim, iako se pitanje tereta ne postavlja u prvoj trećini filma (možda i duže) gledatelj zna da Vlada nije ravnodušan prema poslu. Teretu. 
Redatelj je iznimno vješt u indirektnom i simboličnom prikazu, opisu okruženja u kojem putuje. Mnoge stvari ne vidimo ili se ne spominju, ali se mogu pročitati kroz simboliku ili detalje. Zapravo niti teret nije direktno prikazan, ali gledatelj može, i bez prethodnog znanja o filmu, zaključiti o čemu je riječ. Najbolji je dokaz vrlo naturalistički prikaz Vladinog pranja utrobe kamiona nakon iskrcavanja tereta. Film je ispunjen sugestivnim detaljima i Glavonić gledatelju prepušta interpretaciju dijelova radnje kao i završetak filma.
Leon Lučev kao glavna glumačka snaga spomenut je u recenziji - vrlo dobar je i mladi Pavle Čemerkić kao Vladin slučajni suputnik.
Tjeskoban, siv i tmuran "Teret" je film o normalnom čovjeku u nenormalnim vremenima. Festivalski hit, film o kojem se govori i o kojem će se pričati u mjesecima koji dolaze. Pažnja koju je prvijenac Ognjena Glavonića izazvao opravdana je i zaslužena. Teška filmska priča istovremeno je moralno preispitivanje glavnog protagonista i dokument vremena u kojem se radnja odvija.

OCJENA: 8

petak, 16. studenoga 2018.

ČUDESNE ZVIJERI: GRINDELWALDOVA ZLODJELA



REDATELJ: David Yates
GLAVNE ULOGE: Eddie Redmayne, Katherine Waterston, Ezra Miller, Jude Law, Johnny Depp, Carmen Ejogo
TRAJANJE: 134 minute
NAZIV ORIGINALA: Fantastic Beasts: The Crimes of Grindelwald


Neizvjesna je bila sudbina čudesnih zvijeri uoči premijere prvog filma. Iako je scenarij prema vlastitom književnom predlošku napisala J.K. Rowling autorica serijal o malom čarobnjaku (filmski serijal o Harry Potteru u svjetskim je kinima zaradio nevjerojatnih 7.8 milijardi dolara) budžet filma otrgnuo se kontroli i, zajedno s troškovima reklamne kampanje, prešao 300 milijuna dolara (prema nekim, istina neslužbenim, podacima troškovi su prešli 350 milijuna). Ogroman novac koji je, bez obzira na J.K. Rowling, trebalo (barem) vratiti. Vjetar u leđa "Čudesnim zvijerima" dala je činjenica da nakon odlaska Pottera na velikom se platnu nije pojavio projekt sličan doživljajima Harry Pottera i čini se da je upravo nedostatak čarobnjačkog svijeta odigrao ključnu ulogu u komercijalnom uspjehu filma. Čudesne su zvijeri pronašle put do publike i simpatije gledatelja - rezultat je više od 800 milijuna dolara zarade u svjetskim kinima. Nakon uspjeha filma, nismo ni sumnjali, odmah je krenula realizacija nastavka. Dvije godine nakon "Čudesnih zvijeri i kako ih pronaći", Newt Scamander i njegov svijet čarobnjaka se vratio u kino dvorane.



Nastavak priče o čudesnim zvijerima počinje 1927 godine. Scamander, kao posljedica događaja iz prvog filma, ne smije putovati i upravo mu je odbijena još jedna molba za pomilovanjem. Istodobno, na drugom mjestu događa se nešto puno važnije za odnos ljudi i čarobnjaka - tijekom premještaja pobjegao je zloglasni Grindelwald. Čarobnjak okuplja ekipu i želi prekinuti više stoljeća dug miran suživot svijeta ljudi i čarobnjaka. Jedini koji Grindelwalda mogu spriječiti su Scamander i čarobnjak/profesor svijetu poznat kao Dumbledore...
Prvi film o Newtu Scamanderu bio je zabavan, lepršav i duhovit povratak u svijet čarobnjaka i ostalih čudesnih zvijeri i bića kakve su ljubitelji filma mogli gledati u svijetu Harrya Pottera. Nastavak je, većim dijelom, izgubio privlačnost prvog filma i postao generički proizvod, nastavak koji se morao snimiti nakon komercijalnog uspjeha prvog filma. Radnja "Grindelwaldovih zločina" ne daje gotovo nikakve odgovore, donosi nove likove i zapravo je uvod u nove nastavke.
Novi likovi su uvod u nove nerazjašnjene odnose (koji takvi ostaju i nakon odjave filma). Količina i priroda obiteljskih i ljubavnih odnosa, problema te njihovi detalji takvi su da ih se ne posramila niti jedna recentna telenovela (moderni naziv za sapunice kojim se valjda sapunicama želi dati veća težina i(li) vrijednost). Posebno se ističe sudbina Credencea Barebonea - izabranog djeteta, sada odraslog mladića - prevrati i obrati o njegovom porijeklu i njegova misija rijetko se mogu vidjeti. No, uz sve prevrate i obrate potpunu istinu o Credenceu gledatelj neće saznati - ona je ostavljena za idući film (ili filmove) serijala. Redatelj Yates nema ambiciju davanja previše odgovora i odlaže rješenja i objašnjenja za neka buduća filmska vremena. Ne bi to bila loša ili neočekivana odluka s obzirom na komercijalni potencijal serijala, ali problem je da u čitavoj priči najviše gubi "Grindelwaldova zlodjela". Gomilanje likova te pretjerivanje s podzapletima i dramaturškim pravcima te rastrganost radnje glavna su obilježja priče o novim, filmskim pustolovinama Newta Scamandera. Također, uvjerljivosti priče i zanimljivosti radnje ne pridonosi klišeizirani motivi o prirodi ljudske vrste korišteni u filmovima o Batmanu i serijalu o X ljudima ili japanska čudesna zvijer nalik Groot-u iz "Čuvara galaksije".


Kako to obično biva u projektima made in Hollywood gdje nedostaje radnje ili je ona neuredna, nedostaci se pokušavaju prikriti i film produžiti upotrebom CGI-ja odnosno efektima svih vrsta. Svijet čarobnjaka idealno je mjesto za korištenje specijalnih efekata i "Grindelwaldova zlodjela" imaju nekoliko vizualno atraktivnih trenutaka međutim zbog tanke radnje i potrebe da film postane veći i raskošniji od prethodnika specijalni efekti, često, dominiraju i važniji su od radnje. Posebno u finalu filma.
Na prste se jedne ruke mogu nabrojati duhoviti trenuci filma. Nestankom šarma iz prvog filma nestao je i humor - bilo kakav pokušaj da relaksira efektima opterećenu cjelinu.


Glumačka ekipa filma više-manje odrađuje posao. Kako radnji nedostaje iskrena emocija tako je i glumačka družba korektna, ponekad i rezervirana - nikada više od toga. Jude Law kao mladi Dumbledore nije veliko pojačanje za serijal već je još jedan od likova. Favoritkinja pisca ovih redaka što se glumačke ekipe tiče je Zoe Kravitz kao Leta Lestrange.
Drugi dio priče o Newtu Scamanderu i čudesnim zvijerima nastavak je u kojem se ništa neće završiti, film koji je poveznica između prvog filma i nastavaka koje ćemo gledati u godinama koje dolaze. Priča utopljena u CGI-u i efektima svih vrsta ne daje odgovore nego postavlja nova pitanja i upoznaje nas s novim likovima. Previše minuta, premalo priče i humora - najviše ambicije da se zaradi što više novaca na kino blagajnama. Nastavci slijede.

OCJENA: 5

subota, 10. studenoga 2018.

OPERACIJA OVERLORD




REDATELJ: Julius Avery
GLAVNE ULOGE: Jovan Adepo, Pilou Asbaek, Mathilde Olivier, Bookeem Woodbine
TRAJANJE: 109 minuta
NAZIV ORIGINALA: Overlord

"Budeš li se brinuo za mrtvace i sam ćeš postati jedan od njih." - Ford

Zombiji, zombiji, zombiji. Nikada kao posljednjih godina, zapravo od početka stoljeća, živi mrtvaci nisu bili toliko prisutni u holivudskim filmovima. Iako riječ zombi u pravilu zvoni na horor žanr filmaši su kombinirali i(li) zombije pokušali staviti u drugačiji filmski kontekst. Bilo je zombi horora kombiniranih s filmom ceste i komedijom ("Zombieland"), filmova o zombi apokalipsi u kojima nema krvavih scena ("Svjetski rat Z") čak i romantičnih zombi pokušaja poput onih u filmu "Topla tijela" (Warm Bodies). Filmaši izvan tvornice snova također nisu ostali imuni na žive mrtvace  - jedan od najboljih filmova zombi tematike stigao je 2016 godine iz Južne Koreje ("Vlak za Busan"). Ovogodišnju kino zombi ponudu predstavlja "Operacija Overlord" projekt pod kontrolom sveprisutnog malog Spielberga J.J. Abramsa. Film o zombijima, ali ne samo o zombijima.
Početak filma vraća nas u šesti dan lipnja 1944 godine. Prvi je dan iskrcavanja na Normandiju poznatijeg pod imenom Operacija Overlord. Pripadnici 101 zračno-desantne postrojbe američke vojske imaju zadatak, nakon padobranskog desanta, uništiti toranj, njemačku bazu u francuskom selu Cielblancu. Uništenje njemačkog sustava važno je za uspjeh operacije i pred vojnicima je zahtjevna misija - osim pripadnika nacističke vojske moraju se boriti s vremenom. Nakon zračnog desanta u kojem je pola članova postrojbe poginulo preživjeli se okupljaju i kreću izvršiti naređenja. Ono što ih čeka u francuskom gradiću užasnije je čak i od ratnih stradanja....



"Operacija Overlord" pripada u grupu onih, u tekstu ranije spomenutih, projekata koji kombiniraju zombi horor s drugim žanrom. U filmu redatelja Juliusa Averya riječ o ratnom filmu.
Koncept je sličan kao u Tarantino/Rodriguez projektu "Od sumraka do zore" - nakon pljačke, akcije i filma ceste braća Gecko s pratnjom dolaze u Titty Twister - ubrzo nakon dolaska film odlazi u hororske vode. Kod "Operacije Overlord" ratni film prelazi u horor, ali ne tako iznenada kao u Rodriguezovm filmu. Ratna su razaranja i stradanja dovoljno strašna (u filmu ih ne nedostaje) - Avery gledatelju polako otkriva tajnu francuskog gradića. Glasovi zapravo krikovi, teško disanje i sekunde prikazivanja Chloeine tete uvod su u otkrivanje tajne Cieleblanca.
"Operacija Overlord" jedan je od filmova kakvi se ne mogu često pronaći u kino ponudi. Snimljen pod etiketom major kompanije ("Paramount") film koketira s eksploatacijskim filmovima te u  detaljima podsjeća na nezavisnu i(li) B produkciju. Avery uzima ono dobro i zanimljivo iz malih produkcija - film je beskompromisno brutalan i nasilan sa snažnim R rejtingom. Redatelja ne zanima prilagođavanja filma tinejdžerima i mlađoj populaciji (na projekciji u zagrebačkoj kino dvorani gdje je autor ovih redaka gledao film upravo je ta dobna skupina bila najbrojnija) nego snima film kakav, s obzirom na radnju, mora biti. Mora biti da bi bio uvjerljiv i publici zanimljiv. U tome Avery većinom i uspijeva.


Osim iznimno brutalnih, krvavih horor, zombi scena "Operacija Overlord" sadrži i nekoliko izvrsno snimljenih adrenalinom nabijenih akcijskih trenutaka. Početak filma, iskrcavanje na Francusku snimljeno je na atraktivan i  neuobičajen način. Red akcije, red zombija i horora uz dodatak drame - sve začinjeno nasiljem i krvlju. Da, to je "Operacija Overlord".
Čitava radnja filma, koliko god bizarna bila, nije promašena. Hitlerova, nacistička opsjednutost okultnim i nadnaravnim tema je mnogih istraživanja, publikacija i knjiga. U kombinaciji sa stvaranjem nadčovjeka odnosno nadvojnika priča filma drži vodu.
U pojedinim trenucima "Operacija Overlord" podsjeća na "Nemilosrdne gadove" - Averyeva Shoshanna je Chloe (Mathilde Olivier). Karakterizacija nekih likova pati od već viđenog, ali posljednji preživjeli (u redu, nije baš posljednji, ali zvuči efektno) vojnik Boyce je Afroamerikanac iliti Crnac koji se brutalno obračunava s nacistima, arijevcima. Redateljeva poruka ili društveni komentar? Oboje? Prosudite sami.
"Operacija Overlord" jedno je od ugodnijih kino iznenađenja godine. Nasilan i krvav koktel žanrova koji neće oduševiti ljubitelje filma osjetljive na žestoko nasilje, ali upravo u žestini leži i jedan od razloga za gledanje ovog rijetko viđenog kino doživljaja. Film redatelja Juliusa Averya ne želi podilaziti već gledatelja suočava s, između ostalog, brutalnim nasiljem. Pa tko voli.....

OCJENA: 8


petak, 9. studenoga 2018.

BLACK MIRROR - SEZONA 1




AUTOR SERIJE: Charlie Booker
GLAVNE ULOGE: Rory Kinear, Lindsay Duncan, Rupert Everett, Daniel Daniel Kaluuya, Toby Kebbell, Tom Cullen
TRAJANJE: 3 epizode



"Black Mirror" britanska je televizijska serija koju je kreirao i producirao Charlie Brooker, britanski komičar, poznat kao autor humorističnih i satiričnih serija Brass Eye i The 11 O’clock show. "Black Mirror" drastično se razlikuje od spomenutih serija. "Black Mirror" ispituje teme tehnološki naprednog društva u bliskoj budućnosti, utjecaj istog na čovjeka i društvo te negativne strane tih naprednih tehnologija - sve to kroz antologijski format. 

Prva sezona se sastoji od 3 epizode koje su se prikazivale na Channel 4, britanskoj javnoj televiziji, u decembru 2011 godine.

The National Anthem




Premijer Velike Britanije Michael Callow dobija hitan poziv u toku noći, saznavši vrlo uznemirujuće vijesti. Princeza je oteta, otmičar ne traži novac, niti bilo kakve druge uobičajene zahtjeve tipične za talačku situaciju. Njegov zahtjev je više nego bizaran: premijer mora, na nacionalnoj televiziji u prijenosu uživo, bez ikakvog pokušaja lažiranja, imati seksualni odnos sa svinjom. Da, dobro ste pročitali: seksualni odnos sa svinjom. Ako to ne uradi, otmičar je zaprijetio da će ubiti princezu.
 Ono što slijedi je veliki uzročno-posljedični lanac događaja koji će prikazati premijerovo suočavanje s vrlo teškom odlukom i ogromnom moralnom dilemom, uticaj ove krize na njegove političke saradnike pa čak i na njegov brak. Paralelno s tim, gledat ćemo i utiske koje je ova bizarna i neobična talačka situacija ostavila na javnost.
U mnogim aspektima ova epizoda je postavila veliki broj pitanja o društvu u Black Mirror univerzumu, njegovoj labilnosti i pasivnosti. Kažem labilnosti, jer je talačka kriza, koja je vrlo bizarna i zbog koje je prva epizoda bila na teškom udaru kritike, ipak uspjela uzdrmati čitavu naciju. Pasivnost se ogleda u tome što je javnost pratila razvoj događaja rijetko pokazujući bilo kakve znakove suosjećanja i empatije za sve sudionike, nego je čak bila i izuzetno zabavljena nastalom situacijom, istovremeno pomalo i uživavši u istoj.
 Epizoda 1 je vrlo direktno pokazala u kom smjeru je krenula cijela serija, nedvosmisleno i hrabro postavljajući pitanja o nama i našem društvu, ponekad, kroz rasplet događaja, nudila rješenje koje je brutalno, realistično i ne ostavlja ravnodušnim bilo kojeg gledatelja koji joj se predao i koji se uživio u ton, atmosferu i emociju.


Fifteen Million Merits





Jeste li ikada osjetili poriv, veliku potrebu i snagu da se borite protiv sistema? Da budete osoba koja će podići svoj glas i reći onu istinu koju svi vide ali je prešućuju? Ako jeste, onda je ovo epizoda za vas.
Radnja se dešava u ne tako dalekoj budućnosti, u kojoj ljudi nižeg sloja zarađuju za život okrećući pedale na spravama koje podsjećaju na bicikle iz teretane. Zarada se mjeri u kreditima, koji se najviše troše tako što plaćate da vam NE prikazuju dosadne i monotone reklame. Izlaz iz tog sistema nije jednostavan: da bi prestali da okrećete bicikl, imate šansu da uđete u reality show, koji je inspirisan onim talent televizijskim proizvodima koje možemo gledati na TV i koji bilježe ogromnu gledanost.
Protagonist epizode je Bing, momak koji upoznaje djevojku prilikom jednog od onih dosadnih dana i okretanja pedala. Njena želja je bijeg iz tog svijeta kroz već pomenuti reality show. Smatra da ima nekog talenta za pjevanje, ali joj fali ogroman broj kredita kako bi se prijavila. Bing joj odluči pomoći da se prijavi tako što će sakupiti kredit i poslati je da ispuni svoje snove. No, snovi u Black Mirror univerzumu nikada ne ispadnu onako kako očekujete, već postanu patnja, horor i noćna mora.
Epizoda istražuje više tema kao što su distopijsko društvo, surovost šou-biznisa i tešku gotovo nemoguću borbu protiv sistema u kojem se individua ne osjeća slobodno. Ako izuzmemo lajt motiv šou biznisa, epizoda u mnogome podsjeća na Orvelovu 1984-u.
 Dakle, ako ste nakon ove epizode još uvijek voljni da se borite protiv sistema, da podignete svoj glas i kažete istinu, onda vam je bolje da se dobro pripremite. Sistem prikazan u Black Mirror je neumoljiv. 


The Entire History of You




Posljednja epizoda prve sezone. Samo da napomenem, otkad sam pogledao prvu epizodu, naredne su mi izazivale ogromnu radoznalost i interes jer nikako nisam mogao pretpostavljati koja će se tema istraživati u sljedećoj, te sam shodno tome svaku sljedeću počinjao gledati bez ikakvih očekivanja.
 U trećoj epizodi, podloga za priču je sljedeća: nova tehnologija omogućuje da svako premotava sopstvena sjećanja, sačuvana u formatu video klipova i fotografija, te tako preskoči sve one nedostatke koje ljudska memorija ima. U fokusu su bračni par Liam i Ffion, i priča počinje od organizovanja običnog partija u njihovom domu, u kome se pojavljuje Liamu nepoznati muškarac i koji je izgleda blizak njegovoj supruzi. Crv sumnje i ljubomore počinje pomalo da nagriza Liama, i on će iskoristiti već pomenutu tehnologiju da prokopa po prošlosti i sjećanjima i otkrije istinu za koju nije siguran želi li je znati.
 Za razliku od prethodne dvije, treća epizoda ne istražuje neku veliku temu kao što je društvo - više  je fokusirana na postavljanje pitanja koja djeluju tako slična s današnjim dobom, te da nije napredne tehnologije, ovo bi bila samo jedna brutalno realistična drama o velikoj bračnoj krizi. No, Black Mirror ovakvoj priči daje jedinstven ton te, iako je možda tema već ispričana u brojnim filmovima ili serijama, ovaj način je ipak unikatan.
Prva sezona serije doživjela je veliki uspjeh kod publike i velike pohvale od kritičara, koji su je nazvali televizijskim osvježenjem. Utisak nakon gledanja prve sezone bio je više nego dobar, svaka epizoda sadrži sopstvene kvalitete i jedina poveznica između njih je činjenica da imaju isti mračan ton i atmosferu, dok su same priče vrlo različite i bave se različitim temama.

Autor teksta: Mustafa Sejdinović

četvrtak, 8. studenoga 2018.

ŠTO NAS NE UBIJE




REDATELJ: Fede Alvarez
GLAVNE ULOGE: Clarice Foy, Sylvia Hoeks, Stephan Marchant, Cameron Britton, Sverrir Gudnason
TRAJANJE: 117 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Girl in the Spider' Web

"Kažu da je vrijeme vatra u kojoj gorimo." - Frans Balder

Deset je knjiga planirao napisati Stieg Larsson o doživljajima jednog od najvažnijih, najkompleksnijih i najzanimljivijih ženskih književnih likova 21 stoljeća te novinaru istražitelju zbog čijih reportaža, novinskih tekstova padaju Vlade. Lisbeth Salander i Michael Blomkvist, nažalost, postali su junaci samo tri Larssonove knjige - iznenadna smrt švedskog pisca onemogućila je nastavke Millenium trilogije. No Lisbeth Salander i Blomkvist nastavili su živjeti i nakon Larssona - pisac je ostavio bilješke s idejama o novim slučajevima hakerice i novinara koje je, uz pristanak Larssonove obitelji, razradio i dopunio David Lagercrantz. Ekranizacija prvog post Larsson književnog predloška s novom glumicom u ulozi Lisbeth Salander od ovog je tjedna na programu kino dvorana.
"Što nas ne ubije", dakle, osim novog pisca donosi i novu ekipu filma. Nakon Nielsa Ardena Opleva i Daniela Alfredsona koji su 2009 realizirali europsku ekranizaciju Larssonove trilogije i Davida Finchera (na ovom je projektu Fincher potpisan kao izvršni producent) autora prvog filma u holivudskoj verziji, novi čovjek u redateljskoj stolici je urugvajski filmaš Fede Alvarez ("Ne diši", "Evil Dead" iz 2013 godine). Najveće je zanimanje vladalo oko izbora nasljednice Noomi Rapace i Rooney Mare. Izabrana je Claire Foy, ljubiteljima serija i filmova poznata u nastupim u televizijskoj seriji "Kruna" i recentnom "Prvom čovjeku".



Drugačiji je film Fede Alvareza od prethodnih Millenium projekata. Dva su detalja u kojima se može vidjeti razlika - prvi je žanrovski, drugi se odnosi na  činjenicu da Lisbeth Salander potpuno dominira kao glavna protagonistica. Uz malu, znatno manju pomoć Mikaela Blomkvista
Stiliziran i vizualno atraktivan "Što nas ne ubije" znatno je više akcijski nego prethodnici. Špijunske igre i nadmudrivanja prate akcijske scene, obračuni i jurnjave u nekim trenucima filma izgledaju kao  iz filmova o Jamesu Bondu. Akcija održava dinamiku filma i skriva točnije pokušava sakriti određene propuste i(li) površnosti u priči. Ponekad uspijeva, nekada ne, ali tijekom čitavog trajanja filma akcija film čini zanimljivim i glavna je snaga filma. Posebno se to odnosi na efektno finale, završni obračun u kojem Lisbeth Salander ima snajperski preciznu podršku.
Bez obzira na akciju i činjenicu da je književni predložak Davida Langercrantza slabiji od Larssonove trilogije, "Što nas ne ubije" uspijeva donijeti nove detalje iz prošlosti Lisbeth Salander. Demoni prošlosti i dalje progone Lisbeth - oni ne ostaju u prošlosti nego postaju njena sadašnjost. Slučaj na kojem je angažirana i policijsko-obavještajno-politički kaos koji nastaje (u igri je  čvrsto je povezan s prošlošću glavne protagonistice (za sve koji nisu pročitali knjigu preporuka za izbjegavanje trailera - previše otkrivaju). Borba za preživljavanje za Lisbeth Salander znači i suočavanje s bolnom prošlošću. 



Od svih dosadašnjih Millenium filmskih iskustava "Što nas ne ubije" najviše je Lisbeth Salander film. Ona je dominantnija nego u prethodnim filmovima, zadržava ulogu zaštitnice i osvetnice prema  nasilnicima, sadistima kojima su žene glavna meta (u društvu i od medija prepoznati kao ugledni građani), vrhunske hakerice duha za kojeg se nikada ne zna kada će izaći iz boce. Ili svjetiljke. Lisbeth je pokretač radnje, ona se brani i napada, svi ostali protagonisti su posloženi oko glavne figure. Odnosi se to i na Mikaela Blomkvista koji je u filmu sveden na sporednu ulogu ne pretjerano bitnu za priču i glavnu (anti)junakinju.
Lisbeth Salander dominira filmom, Clarice Foy glumačkom ekipom. Britanska se glumica pokazala kao dobar izbor za ulogu Lisbeth Salander. Snašla se Foy pristojno u akcijskim scenama i vrlo uvjerljivo prikazala tugu i bol koje prate životnu priču glavne protagonistice. Ranjena i traumatizirana, žena koja je pobijedila sustav nastavlja borbu za vlastiti život i protiv nasilnika koji su obilježili njeno odrastanja. Djetinjstvo.


Mikael Blomkvist, kao što je u tekstu spomenuto, nije toliko važna figura kao u prethodnim filmovima - dobra odluka s obzirom na izbor glumca za interpretaciju novinara. Sverrir Gudnason preblag je i neuvjerljiv kao Kalle Blomkvist jednako kako i njegova ljubavnica Vicky Krieps odnosno Maria Berger. Krieps i Gudnason izgledaju kao da su izašli iz neke druge priče, nekog drugog filma. Film u kojem ne postoje likovi poput Lisbeth Salander, Plague ili Maria. U filmu gledamo i Sylviu Hooks Luv iz "Blade Runnera 2049".
"Što nas ne ubije" novo je poglavlje u filmskoj priči o Lisbeth Salander. Naglasak je na novo - novi je redatelj, nova je glavna glumica, novi je i pisac književnog predloška. Novi je i pristup odnosno prikaz Lisbeth Salander - ona je, u odnosu na prethodne filmove, više akcijska junakinja no redatelj Fede Alvarez nije zanemario njenu prošlost i životnu priču. Unatoč manama "Što nas ne ubije" uspjeli je kino doživljaj - najviše zasluga pripada Claire Foy kao novoj Lisbeth Salander.

OCJENA: 7

subota, 3. studenoga 2018.

22 MILJE



REDATELJ: Peter Berg
GLAVNE ULOGE: Mark Wahlberg, John Malkovich, Ronda Rousey, Lauren Cohan, Iko Uwais
TRAJANJE: 95 minuta
NAZIV ORIGINALA: 22 Mile

"Živimo u novom svijetu. Ovo je krvavo doba." - James Silva

Peter Berg i Mark Wahlberg vole se javno. Njihova je ljubav poslovne prirode - od 2013 godine redatelj i glumac udružili su snage na četiri projekta (peti je u fazi snimanja- premijera "Wonderlanda očekuje se iduće godine). Suradnja je počela 2013 godine ratnom drama "Jedini preživjeli" zatim je uslijedio "Pakao na horizontu" te "Patriots Day". Zanimljivo je da su sve dosadašnje filmske suradnje Berga i Wahlberga inspirirane istinitim događajima. Sve do ovogodišnje, četvrte suradnje poznate pod naslovom "22 Milje". Nema istinite priče, nema zabave - "22 Milje" najslabiji je film nastao u Wahlberg/Berg suradnji.
Naslovne 22 milje odnose se na udaljenost između američke ambasade i aerodroma u nepoznatoj azijskoj državi (ili je možda riječ o Indoneziji). Putem aerodroma kreću pripadnici tajne američke službe točnije grupe operativaca koji imaju predsjedničku podršku u kršenju zakona stranih država na njihovom teritoriju. Vođa grupe je veteran James Silva - paket kojeg moraju isporučiti zove se Li Noor koji zna lokaciju cezija - radioaktivnog materijala. Količina sakrivenog cezija toliko je velika da bi njegovo korištenje izazvalo razaranje veće od Hirošime i Nagasakija zajedno. U zamjenu za odavanja lokacije Li Noor traži odlazak iz zemlje u kojoj živi (njegova će otkrića iz nekog razloga izazvati krizu). Ekipa kreće na put prepun zamki i opasnih protivnika koje žele spriječiti Li Noorov odlazak ili otkriće cezija....



Prethodne rečenice govore o naslovne 22 milje i zašto je upravo ta udaljenost u naslovu filma. No transfer Li Noora od ambasade do aerodroma počinje tek nakon dvije trećine filma - otprilike nakon pedeset od ukupnih nategnutih devedeset minuta koliko je trajanje Bergova filma. Prije toga gledatelj ima gledati i slušati svašta. Kako o protagonistima filma, tako i o političko-obavještajno-vojnoj pozadini priče.
Film počinje akcijom Silvine ekipe protiv pripadnike skupine ruskih tajnih agenata. Mjesto napada je negdje u SAD-u - dakle, u duhu recentnih SAD-Rusija odnosa koji podsjećaju na Hladni rat Berg podgrijava strah i nesigurnost američkog načina života. To je tek uvod u spomenutu nuklearnu prijetnju - kao odgovor na prijetnje postoji Silva i njegova ekipa. Oni imaju maksimalne ovlasti, prihvatljivo je i čini se za Berga poželjno kršenje zakona stranih država odnosno izazivanja kriza. Kao opravdanje na ploči u sjedištu ekipe nalazi se popis koji se ne smije zaboraviti - od Pearl Harboura do mjesta nedavnih terorističkih napada. Nejasno je (poput mnogih detalja radnje filma) da li je Overwatch nešto poput operacije Treadstone iz knjiga odnosno filmova o Jasonu Bourneu ili su direktno podređeni predsjedniku . Puno je upitnika, nereda i otvorenih, neodgovorenih pitanja u Bergovu filmu - u trenucima izgleda kao da dijelovi filma nedostaju.
Sve navedeno ne bi bilo pretjerano važno da se redatelj, žanrovski, posvetio akciji. S obzirom na to da se Berg (kao i u prethodnim filmovima snimljenih u suradnji s Wahlbergom) bavi patriotskim igrama i obavještajnim sustavom pitanja o kaotičnoj radnji nemoguće je izbjeći.


Protagonisti filma, njihovi postupci dobro se uklapaju u radnju filma. James Silva od djetinjstva je traumatiziran, ljut i drugačiji od ostalih - izgleda kao čovjek koji se teško kontrolira. Bez obzira na sve napravio je Silva impresivnu karijeru (ratni veteran, Afganistan). Silva je protagonist kojeg je teško gledati, još teže slušati - sitničav, dosadan i naporan bez obzira da li je riječ o ozbiljnim minutama ili kada želi biti duhovit i zabavan. Možda nije samo do napisanog lika, ima nešto u Wahlbergovoj glumi. Berg je pokušao likovima dodati dimenziju više - pokazati kako obavještajna karijera utječe odnosno razara privatne živote, ali agentica koja se preko aplikacije (koja zabranjuje psovanje, ne agentica nego aplikacija) svađa s bivšim mužem baš i nije najbolje rješenje.
Kako sve ne bi prošlo u tamnim i sivim tonovima zaslužan je Iko Uwais. Uwais je poznat po nastupima u akcijskim biserima "Racija" ("Raid") - svakim trenutkom nastupa u "22 Milje" (iako je dobio ograničen broj minuta te je Li Noor nedovoljno objašnjen - on je, pazite sad, trostruki agent) glumac krade film. Najbolje akcijske minute pripadaju Uwaisu - velika je šteta da glumac nije dobio više prostora. Možda je tako zbog scenarija, možda i zbog činjenice da svakim trenutkom pojavljivanja kada je akcija u pitanju Uwais dominira nad glavnom muškom zvijezdom filma.
Od svih dosadašnjih zajedničkih projekata redatelja Petera Berga i glumca Marka Wahlberga "22 Milje" uvjerljivo su najslabije ostvarenje. Možda je najbolji komentar filma dao gledatelj pri izlasku iz kino dvorane zaključivši kako nema pojma što se u ovom filmu događa. Film koji od potpune propasti spašava Iko Uwais u još jednom izvrsnom akcijskom izdanju.

OCJENA: 5

petak, 2. studenoga 2018.

NOĆ VJEŠTICA (2018)






REDATELJ: David Gordon Green
GLAVNE ULOGE: Jamie Lee Curtis, Judy Greer, Nick Castle, Will Paton
TRAJANJE: 106 minuta
NAZIV ORIGINALA: Halloween

"Postoji razlog zbog kojeg se trebamo bojati ove noći." - Hawkins

Prve vijesti o novom uskrsnuću Michaela Myersa, jedne od najvećih ikona horor žanra nisu probudile (pre)veliki interes i zanimanje, prije svih, ljubitelja horora i Johna Carpentera. Nakon izvrsnog, prvog filma iz serijala "Noć vještica" snimljenog davne 1978 godine nastavci, remakeovi, rebootovi većinom su bili daleko od vrijednosti prvog filma. Međutim, kada je objavljena ekipa filma te detalji u vezi radnje  (ne, nije bilo spoilera - ovogodišnja "Noć vještica" nastavak je one iz 1978 odnosno ignorira sve ostale "Helloween" filmove nastale nakon originala) stvari su postale zanimljivije. Najveća vijest svakako je povratak originalne glumačke ekipe - nastup su potvrdili Jamie Lee Curtis i originalni Myers Nick Castle. Na projektu je angažiran i John Carpenter - istina kao excecutive producer , ali ipak dio ekipe (Gordonov film je trebao dati odgovor da li je Carpenter tek ukras odnosno poziv ljubiteljima originalnog filma da posjete kino ili je imao nadzornu ulogu i utjecaj na stvaranje nove Halloween priče). Efektni posteri i traileri filma (u kojima je diskretno najavljen konačni obračun) važni su dijelovi vrlo dobro odrađene reklamne kampanje no odlične rezultate u prvim tjednima prikazivanja bilo je teško predvidjeti - film je u trenucima pisanja ovih redaka prebacio zaradu od 180 milijuna dolara u svjetskim kinima. Izvrsni rezultati s obzirom na tek desetak uloženih milijuna kompanije "Universal".



 Dr. Loomis (nezaboravni Donald Pleaseance) u prvom je filmu označio Michaela Myersa kao zlo koje treba uništiti. Loomis je bio u pravu - Carpenter je stvorio Myersa kao iskonsko zlo. Myers je rođen zao , nikakve pozadinske priče i objašnjenja nema. Upravo Myersov nemilosrdan, sadistički poriv za ubijanjem jedan je od najvećih razloga strave koju je "Noć vještica" iz 1978 godine izazivala kod gledatelja. U novom filmu redatelj, kroz nekoliko sporednih likova, pokušava razumjeti pa i redefinirati Myersovo iskonsko zlo. Novinari s početka filma koji imaju vrlo osebujnu ideju o susretu Michaela i Laurie Strood kao i Loomisov učenik dr. Sartain protagonisti su pomoću kojih redatelj pokušava, potpuno nepotrebno, mijenjati doživljaj Michaela Myersa. Teško je razumjeti zbog čega je iskorištena takva scenaristička vratolomija - sudbina novinara i dr. Loomisa potvrđuju da scenaristi filma nisu baš sigurni u kojem smjeru bi odveli priču nastavka.
Znatno veći problem filma od pokušaja traženja humanosti u Michaelu Myersu je nedostatak napetosti i(li) straha kojeg je svojedobno izazivao posjet kinima, gledanje Carpenterovog filma. U redu, treba uzeti u obzir vremenski odmak između dva filma, ali osim tek vrlo rijetkih trenutaka "Noć vještica" je film u kojem nema iznenađenja. Trenuci u kojima je redatelj želio izazvati strah često su predvidljivi, film sadrži nekoliko horor klišeja - možda to i nije slučajno no "Noć vještica" nije "Vrisak" koji se poigrava žanrom horora. "Noć vještica" je jedan od ključnih filmova žanra. Bez poigravanja. 



Nekoliko scena posveta su filmu iz 1978. Redatelj traži ravnotežu između originala i novih ideja no ona je poremećena činjenicom da novi film jednostavno nema snagu i redateljsko- scenarističke ideje kao što je imao original.
Ironično, nova "Noć vještica" najbolje funkcionira u dramskim dijelovima. Jamie Lee Curtis u ulozi Laurie Strode uvjerljivo interpretira protagonisticu kojoj su događaji od prije 40 godina uništili život, ostavili traume. Laurie se, razumljivo, nikada nije oporavila od Michaelovog smrtonosnog pohoda i očekuje njen povratak - ona je nešto poput Sarah Connor u nastavku Terminatora. Čitav život sprema se na ono što će se dogoditi, ali zbog toga mnogi izbjegavaju njeno društvo (eto nam još jednog rekla sam vam - klišeja). Utjecaj Michaela Myersa i događaja od prije 40 godina utječu i na odnose unutar Lauriene obitelji - točnije pomažu da odnosa ima malo ili ga uopće nema. Jedina koja razumije Laurie je unuka Allyson - ona je (ako je suditi prema zadnjoj sceni filma) temelj za, s obzirom na komercijalni uspjeh, mogući nastavak.


Komercijalno, novo poglavlje priče o Michaelu Myersu i Laurie Strode ostvarilo je rezultate čak i iznad očekivanja. Vrhovi top lista gledanosti ne mogu sakriti činjenicu da je "Noć vještica" tek je rutinski odrađen posao. Bez iznenađenja. Najbolji dijelovi filma odnose se na Jamie Lee Curtis odnosno Laurie Strode te njen život nakon ubojstava koja su se dogodila prije 40 godina. No, velika očekivanja od filma Davida Gordona Greena ne odnose se na Laurie Strode i dramske dijelove već na strah i napetost kojeg filmu, većim dijelom trajanja, nedostaje.

OCJENA: 6