srijeda, 31. listopada 2018.

DOGMAN



REDATELJ: Matteo Garrone
GLAVNE ULOGE: Marcello Fonte, Edoardo Pesce, Adamo Dionisi
TRAJANJE: 103 minute

"Ovo je naš problem." - Dogman

Deset je godina prošlo otkako se talijanski filmaš Matteo Garrone prihvatio stvaranja filmske priče iz jednog od najkontroverznijih talijanskih književnih predložaka 21 stoljeća. "Gomora" Roberta Saviana razotkrila je način funkcioniranja organiziranog kriminala - većina priče odnosila se na Napulj i okolicu, ali s obzirom na to da hobotnica krakove pušta gdje god postoji interes radnja knjige indirektno se bavila i područjima daleko od talijanske pokrajine Kampanije. Svojim se istinitim pisanjem Saviano osudio na smrt kod onih koji su tema knjige - adresa stanovanja Roberta Saviana su vojarne talijanskih specijalaca i slične, dobro zaštićene lokacije. Iako nije u potpunosti pratio književni predložak Garrone je snimio vrlo dobar film višestruko nagrađivan te nominiran za "Zlatni Globus" 2009 godine. Nakon "Gomore", Garrone je snimio dva dugometražna i nekoliko kratkih filmova - "Reality" i "Priča nad pričama" nisu bili na razini filma o mafiji. Pravu formu Garrone je ponovo uhvatio ovogodišnjim pojavljivanjem u Cannesu gdje je "Dogman" višestruko nagrađen: Marcello Fonte osvojio je u "Zlatnu palmu" u konkurenciji najboljeg glumca, "Dogman" je osvojio i "Palm Dog" nagradu. Nagrada u kategoriji najboljeg filma ipak nije potvrđena - "Zlatna palma" otišla je u Japan.


Glavni antijunak "Dogmana" je Marcello, vlasnik salona za njegu i liječenje pasa. Marcello ima nekoliko svojih psećih prijatelja i kćerku koju obožava. Ne traži Marcello previše od života - posao obavlja s užitkom jer pse obožava (jedna od najemotivnijih scena filma upravo se odnosi na odnos Marcella i psa). Velika mu je želja odvesti kćerku na odmor, putovanje koje ona izabere. Marcello povremeno iskače iz okvira brižnog oca i ljubitelja životinja. Nabavlja kokain i obavlja poslove za lokalnog kriminalca, bivšeg boksača Simonea. Nosnica punih bijelog praha Simone terorizira čitavo susjedstvo nesposobno, zapravo nedovoljno složno da mu se suprotstavi. Najslabija karika je Marcello koji postaje Simoneov igrač. Kako vrijeme prolazi Simoneovi zahtjevi od Marcella postaju sve opasniji i ples na rubu zakona sve rizičniji...


"Dogman" je priča o psima i ljudima. Priča o običnom, zapravo dobrom čovjeku koji (zbog vlastite slabosti, straha ili osvete - ovisi o trenutku filma) radi loše stvari. Marcello je čovjek koji sve tamo do posljednjih dvadesetak minuta filma živi, ali ne upravlja postupcima u vlastitom životu. On zna procijeniti odnosno razlikovati dobro i loše, ali vječna Simoneova prisutnost Dogmana tjera na promjenu mišljenja. Do završetka filma Marcello rijetko odlučuje o vlastitoj sudbini - njegove su odluke donesene pod pritiskom Simonea. Međutim, redatelj nijansira događaje i protagoniste - iako je Marcello pod stalnim pritiskom neke stvari koje Simone ponudi Marcello će uzeti bez razmišljanja. Jedini razlog zbog kojeg će Dogman uzeti stvar u svoje ruke je njegova kćerka. Želja da joj pruži najbolje mijenja Marcella i od mirnog, poslušnog Simoneovog psića Dogman se pretvara u osvetnika.
Redatelj izvrsno pogađa izgled i način funkcioniranja male sredine. Divljaštvo našmrkanog i agresivnog pit bulla u ljudskom obliku svima je dozlogrdilo, policija je nezainteresirana, pravda je spora, ali mještani nastavljaju trpjeti zbog nesloge i neodlučnosti uzimanje pravde u vlastite ruke. Garrone je izvrsno prikazao kako izgleda kada mala sredina prekriži jednog od svojih dojučerašnjih susjeda, poznanika. Sav gnjev se usmjerio prema slabijem (Marcellu) jer jačeg se boje.
Mala sredina nije dojmljivo prikazana samo kroz protagoniste filma - lokacije na kojima je film snimljen (većinom je riječ o Caserti, nekoliko scena snimljeno u Rimu) detaljno opisuju susjedstvo u kojem živi i radi Marcello - mjesto kojeg terorizira bijesni pas Simone. Tmuran, kišoviti i prepun neizvjesnosti ugođaj filma dodatno je pojačan izvrsnom fotografijom Nicolaia Bruela.



Glumački, film nosi Marcello Fonte. Fonteova interpretacija skromnog i samozatajnog Dogmana zasluženo je nagrađena u Cannesu - Fonte je Marcellu udahnuo detalje tragedije - upravo je takva priča o Dogmanu iz predgrađa talijanskog grada. Vrlo dobar je i Edoardo Pesce u ulozi bijesnog Simonea.
"Dogman" je priča o mirnom malom čovjeku koji spletom životnih okolnosti i okruženja u kojem živi postaje osvetoljubiv i nasilan. Tmuran, neizvjesnošću ispunjen ugođaj filma prati radnju koju glumački nosi izvrsni Marcello Fonte i u kojoj važnu ulogu igraju psi.

OCJENA: 8

subota, 27. listopada 2018.

BOHEMIAN RHAPSODY



REDATELJ: Bryan Singer
GLAVNE ULOGE: Rami Malek, Ben Hardy, Mike Myers, Tom Hollander, Aidan Gillen, Joseph Mazzello
TRAJANJE: 134 minute

Turbulentna su, poput životne priče legendarnog Freddieja Mercurya, bila događanja prije i tijekom snimanja "Bohemian Rhapsody" - prve filmske priče o jednom od najvećih rock bendova u povijesti. Kod izbora glumca za ulogu Mercurya prvi je favorit bio Sascha Baron Cohena, filmskoj publici poznatiji pod pseudonimom Borat Sagdiyev. Fizički, Cohen sliči Mercuryu, ali ta priča nikada nije realizirana jer je, glasine kažu, Cohen previsok u odnosu na Mercurya. Umjesto Cohena za glavnu ulogu izabran je Rami Mr.Robot Malek. Malek voli glumačke izazove - otprilike u isto vrijeme kada je izborio ulogu u "Bohemian Rhapsody" glumac je nastupio u remakeu "Leptira" kao Louis Dega kojeg je u briljantnom originalu tumačio Dustin Hoffman. Prije i tijekom snimanja članovi originalne postave benda pazili su da priča ne iskoči i krene u krivom smjeru u kojem bi se film bavio provokativnijim detaljima iz vremena najveće slave "The Queena". Kada se činilo da će snimanje biti mirno privedeno kraju projekt je napustio redatelj Bryan Singer. Zamijenio je Singera Dexter Fletcher, ali s obzirom na to da je većina filma bila snimljena kao redatelj je ostao potpisan Singer. Da, "Bohemian Rhapsody" je poput života benda kojeg prikazuje - buran i nepredvidljiv, ali ne velik i neponovljiv kao što su Mercury i "The Queen".
Koliko je veliko, ogromno naslijeđe ostavio iza sebe "The Queen" nemoguće je opisati. Stotine milijuna prodanih nosača zvuka, svevremenski hitovi koji i danas zvuče jednako dobro kao i prije 30-40 godina - neki od njih postali su stadionske himne koje se izvode na svim važnijim sportskim natjecanjima. Niz nezaboravnih koncerata - iako je trajao dvadesetak minuta nastup na "Live Aidu" 1985 godine mnogi smatraju najboljom koncertnom izvedbom u povijesti. Upravo nastup na "Live Aidu" otvara i zatvara "Bohemian Rhapsody".


Singerov i Flecherov film znatno više ostavlja dojam posvete (tribute) "The Queen-u" nego biografije. Iako je Mercury glavna zvijezda filma (tako je bilo i na pozornici), redatelji ispravno inzistiraju na činjenici da su Mercury i ostali članovi benda neraskidivo povezani i zajedno su "The Queen". Događaji u filmu najbolje to potvrđuju.
Radnja filma odigrava se u periodu između 1970 (prvi susret Briana Maya i Rogera Taylora s Farrokhom Bulsarom kasnije poznatim pod imenom Freddie Mercury) i obuhvaća period sve do spomenutog nastupa na "Live Aidu". Puno je detalja spomenuto u filmu - bolji poznavatelji biografije benda i Mercurya primijetiti će nelogičnosti i netočnosti u kronologiji događaja. Scenarij je skrojen kako bi se čitava filmska priča odvijala i završila na holivudski način ponekad bježeći od redoslijeda događaja kako su se stvarno dogodili. Radnja filma je u trenucima fino ugođena i prilagođena publici različitih generacija - ima tu droge i alkohola, većinom kada je Mercury u pitanju. Oštrica rock and rolla pomalo je otupjela je u "Bohemian Rhapsody" posebno kada je riječ o Tayloru, Mayu i Deaconu. Dečki su predstavljeni kao odgovorni, racionalni obiteljski ljudi. Tragovi poroka gotovo da i ne postoje, trzavice i svađe članova benda izgledaju kao trzavice srednjoškolaca - možda ih stvarno nije bilo (neki drugi nefilmski izvori tvrde suprotno) ili je možda presudilo što je navedeni trojac nadgledao snimanje filma i projekt držao pod kontrolom.



Iako je film za rokerske standarde blag nije nezanimljiv  - izvrsno je prikazana Mercuryeva usamljenost i mirenje s vlastitom seksualnošću. Čovjek koji je u trenucima nastupa uživo desetke ponekad i stotine tisuća ljudi držao u transu i potpuno kontrolirao njihove emocije u privatnom je životu često bio usamljen, na meti ljudi koji su ga iskorištavali. Mercury je, prema vlastitom priznanju, usamljenost gasio promiskuitetnim načinom života i ludim tulumima.
Zanimljivi su i za obožavatelje benda dragocjeni trenuci filma koji prikazuju i objašnjavaju okolnosti i način na koji su nastali neki od najvećih hitova grupe "The Queen" ("Bohemian Rhapsody", "Love Of My Life", "We Will Rock You", "Antoher One Bites the Dust"). Glazba benda se tijekom godina mijenjala, bend je volio eksperimentirati (najbolji primjer je "Bohemian Rhapsody") i obožavateljima donijeti nešto novo i drugačije. Za razliku od redatelja filma koji su ipak, većim dijelom, igrali na sigurno. No, sigurno kada je u pitanju "The Queen" i više je nego dovoljno za vrlo dobar filmsko-glazbeni doživljaj.


Dostići odnosno interpretirati karizmu i scenski nastup Freddieja Mercruya teška je, gotovo nemoguća misija. Međutim, Rami Malek veliko je, ugodno, iznenađenje - uz glazbu glumčeva je interpretacija Freddieja Mercurya najveća je vrijednost filma. Malek je vrlo dobar u prvom dijelu priče o "The Queen-" - nakon puštanja brkova u drugom dijelu filma i prikaza zrelijeg Mercurya Malek briljira posebno tijekom rekonstrukcije nastupa na "Live Aidu" (na internetu se može pronaći postoji snimka originalnog nastupa gdje se može vidjeti koliko je pojavljivanje na "Live Aidu" vjerno prikazano)  u finalu filma gdje je glumac uhvatio iskru Mercuryevog nastupa uživo i pretvorio je u vatru emocija i odlične glazbe. Vrlo dobri su i Gwilyn Lee, Joseph Mazzello te Ben Hardy kao May, Deacon i Taylor ostali asovi iz, za mnoge, najboljeg benda u povijesti.
Koliko su "The Queen" i glazba četvorice glazbenih velikana aktualni i danas rado slušani najbolje je potvrdila pristojno ispunjena kino dvorana prvog dana pretpremijernog prikazivanja u zagrebačkom multipleksu. Autor teksta kojeg čitate ne pamti kada je film gledao u društvu ljubitelja filma i glazbe koje je bilo toliko generacijski raznoliko. Od tinejdžera do dvadesetogodišnjaka preko gledatelja srednjih godina sve do ljubitelja filma u zlatnim godinama. Upravo generacijska raznolikost najbolje govori koliko su hitovi "The Queena" glazba za sva vremena na koju godine, desetljeća nisu ostavile nikakav trag. Ocijeniti "Bohemian Rhapsody" nije jednostavna priča  - iz prethodnih rečenica vidljivo je da film nije bez mana, ali glazba koju slušamo tijekom gledanja filma dovoljan je (ne i jedini) razlog za odlazak u kino. Glazba izašla iz radionice benda "The Queen" veća je od filma i čini ga boljim te je najveći razlog gledanja filma. Muzika i dojmljiva, u trenucima i senzacionalna glumačka izvedba Ramija Maleka.

OCJENA: 7

UDRUGA "FILMOFIL"





Nakon gotovo pet godina rada, više od 26 tisuća pratitelja na fb stranici, više od 7000 članova članova Goodtalking Facebook grupe te više od 800 objava na blogu (od toga je oko 700 recenzija - ostalo su najave preporuke, top liste....) Goodtalking ide dalje i čitavu ovu filmsko- serijsku priču diže na višu razinu. Prvi korak u još boljoj, raznovrsnoj komunikaciji, druženju, praćenju i pokušaju promicanja filma i televizijskih serija je osnovanje Udruge "Filmofil".


ZAŠTO UDRUGA "FILMOFIL"?

Kako bi ovu izvrsnu filmsku i serijsku priču stavili na još veću razinu osnovana je Udruga "Filmofil" (nažalost, ime Goodtalking nije bilo moguće registrirati - potrebna je domaća u imenu Udruge). Kroz djelovanje Udruge predviđena je još bolja promocija Goodtalkinga, niz aktivnosti kako bi članovi virtualno druženje nastavili npr. zajedničkim odlascima u kina, posjećivanjem festivala, druženjima uz filmske i serijske razgovore. U planu je i izdavačka djelatnost (knjige, publikacije, specijalna izdanja... ) Također organiziranjem odnosno članstvom u udruzi otvaraju se mogućnosti za pogodnosti i popuste članova. Nešto od toga je već realizirano - o tome nešto kasnije.

Rješenje o osnivanju Udruge Filmofil, ciljevi i planovi


KAKO MOGU POSTATI ČLAN, KOLIKO ME KOŠTA ČLANARINA I GDJE UPLATITI?

Učlaniti se mogu svi ljubitelji filma i tv serija - članovi mogu postati svi, članstvo nije ograničeno samo na Hrvatsku već članovi mogu postati svi ljubitelji filma i tv serija gdje god bili.
Cijena članarine za Hrvatsku je 100 kuna, za članove izvan Hrvatske 15 eura ili ako je riječ u nekoj drugoj valuti protuvrijednost 15 eura - sve buduće članove koji će uplatiti članarinu izvan HR molim da se prije uplate jave u inbox stranice Goodtalking radi detaljnijih uputstava. Članarina vrijedi godinu dana od datuma uplate.

Napomena - ljubitelji filma i serija koji se žele priključiti Udruzi prije uplate neka se jave u moj inbox ili inbox Goodtalking fb stranice.

Račun na koji se uplaćuje članarine:

 HR3023900011101055255 - u opisu uplate napisati - "Udruga Filmofil" članarina za 2019 godinu. Nakon uplate javite se u inbox Goodtalking stranice radi dogovora oko preuzimanja članske iskaznice i ostalog promo materijala. Isti račun možete koristiti i za novčane donacije Udrugi.


ZAŠTO ČLANARINA?

Dva su razloga zašto članarina nije besplatna - prvi su troškovi Udruge (npr.knjigovođa) dok je drugi puno važniji. Prva je ideja bila da se članarina ne naplaćuje, ali su tada želju za članstvom izrazili baš svi - i oni koje film i serije uopće ne zanimaju. Tih 100 kn ili 15 eura članarine koriste se za rad Udruge i na neki način osiguravaju da je riječ o članu kojeg zanimaju filmovi i serije. Članarina traje godinu dana od mjeseca tiskanja članske iskaznice.

ŠTO DOBIVAM ČLANARINOM U UDRUZI "FILMOFIL" ?

E ovo je jedan od najvažnijih dijelova priče i jedan od glavnih razloga osnivanja Udruge. Nakon osnivanja Udruge počeli su razgovori i pregovori s nekim od tvrtki povezanih sa filmovima i serijama u vezi pogodnosti i eventualnih popusta za članove. Nakon uplate članarine svaki član dobiva:

- personaliziranu člansku iskaznicu
- kalendar s logom Goodtalking
- DVD film dobrodošlice - poklon Goodtalkinga
- poklon iznenađenja. Kako je riječ o iznenađenjima nećemo otkrivati o čemu je riječ, pokloni su različiti - možemo samo reći da, s obzirom da su ove poklone osigurali HBO (posebna zahvala HBO-u na podršci Udruzi kao i blogu/stranici/grupi Goodtalking) i Blitz možete pretpostaviti da je riječ o različitim poklonima povezanima s filmovima i serijama kao što su "Igra prijestolja", "Pravi detektiv", "Uspjeh".....
- svaki član s predočenjem važeće članske iskaznice kupnjom za gotovinsko plaćanje preko weba ili u dućanu "Stripovi na kvadrat" ostvaruje popust od 5 % na kupnju filmova i serija te 10 % na svu ostalu ponudu (popust se ne odnosi na proizvode koji su već na akciji). Veliku ponudu možete doći i pogledati u Zagrebu, Preradovićeva 34 ili klikom na link STRIPOVI NA KVADRAT
- 10 % popusta na internet kupnju izdavačke kuće "Fibra" - bogatu ponudu stripova "Fibre" možete pronaći OVDJE
-10 % popust za kupovinu u poslovnicama "Hoću knjige". Popust se odnosi na kupnju u poslovnicama i vrijedi za kompletan asortiman osim udžbenika i stručne literature. Popis poslovnica, adrese i radno vrijeme možete pronaći OVDJE

Uskoro nove pogodnosti i iznenađenja za članove Udruge.

Ovo je tek početak priče - mnogi razgovori oko popusta i ostalim pogodnostima članstva u udruzi Filmofil su u tijeku i, uvjeren sam, da će se s vremenom lista pogodnosti povećati.
Pozivam sve zainteresirane koje bi svojim popustima ili pogodnostima htjeli podržati rad Udruge da se jave u inbox stranice fb stranice Goodtalking. Uskoro bi u izradu trebala krenuti i web stranica Udruge "FILMOFIL".

Osnivanje udruge neće poremetiti niti promijeniti dosadašnji način rada bloga/grupe/stranice Goodtalking - ona je razlog više da Goodtalking ostane najbolje mjesto za sve ljubitelje filma i tv serija. Nakon udruge slijede nova iznenađenja u vezi Goodtalking priče, ali o tome kada dođe vrijeme...

Za sve upite, nejasnoće ili prijedloge za suradnju možete se javiti u inbox stranice. Do iduće prilike (koja će biti vrlo skoro) sve Vas pozdravljam

Tihomir Polančec
Osnivač i recenzent na blogu Goodtalking i predsjednik Udruge Filmofil




Rad Udruge podržavaju HBOBlitz.....

petak, 26. listopada 2018.

HOTEL ARTEMIS



REDATELJ: Drew Pearce
GLAVNE ULOGE: Jodie Foster, Dave Bautista, Sofia Boutella, Jeff Goldblum, Sterling K. Brown, Zachary Quinto
TRAJANJE: 94 minute

"Ja ubijam samo važne ljude." - Nice

U predahu između žestokih obračuna John Wick je ušao u hotel gdje između kriminalaca različitih vrsta vlada primirje - mjesto gdje mogu malo predahnuti prije nastavka međusobnih sukoba. Hotel je imao stroga pravila, hijerarhiju koju su svi, pa i kriminalci s najgorim životopisom poštovali. Kako je završio Wickov posjet hotelu otkriti neću jer pretpostavljam da među čitateljima ima onih koji film pogledali nisu. Kakve veze ima John Wick i "Hotel Artemis" ? Spomenuti dio "John Wick-a" izgleda kao da je poslužio kao inspiracija scenaristu i redatelju Drew Pearceu za nastanak "Hotela Artemis".
"Hotel Artemis" je utočište za kriminalce različitih vrsta. Pravo ulaska imaju svi koji redovito plaćaju članarinu, ali iznimaka ipak ima. U hotel ne mogu ući pedofili i teroristi. Unutar hotela nošenje oružja nije dopušteno - glavna i jedina liječnica je Bolničarka. Ona se striktno drži pravila i hotel vodi 22 godine. Ako i dođe do problema u pomoć dolazi čuvar hotela zadužen za red slikovitog imena Everest. Iako kaos vlada ulicama Los Angelesa, Bolničarka provodi još jedan dan u uredu - stižu ranjeni kriminalci, ali dan postaje drugačiji kada stiže vijest o dolasku Vučjeg kralja - šefa organiziranog kriminala ujedno i osnivača Artemisa....


Radnja se, većim dijelom, odigrava unutar hotela. No, događaji izvan Artemisa, na ulicama Los Angelesa (godina je 2028) filmu daje zanimljiv, u dijelovima i provokativan podtekst. Los Angeles gori. Razlog? Vlasti provode, između ostalog, redukciju vode i stanovništvo je, očekivano, podivljalo. Kako minute filma prolaze tako se neredi na ulicama približavaju Artemisu i događaji na ulicama počinju utjecati na sudbine likova unutar hotela. Sudbine koje skrivaju različite tajne. Ipak, događaji s ulica Los Angelesa sporedna su priča - glavne stvari događaju se u "Hotelu Artemis".
S obzirom na klijente hotela Pearceov film pomalo se neočekivano (posebno nakon izgleda trailera i najava) sve do posljednjih petnaestak minuta više bavi dramskom nego akcijskom stranom protagonista. Različiti su motivi (osim ozljeda naravno) zbog kojih su u noći tijekom koje se događa radnja filma likovi stigli u Artemis. Neki su tu da bi se spasili, neki zbog posla, neki su uzeli predah od tog istog posla. Bez obzira na goste najviše je minuta filma potrošeno na Bolničarku. Iako u početku filma Bolničarka ostavlja dojam nezanimljivog lika, kako minute filma odmiču tako se otkriva sva kompleksnost, ranjivost, ali i snaga žene koja pola života liječi kriminalce. Dan koji počinje kao još jedan u uredu Bolničarki donosi istinu o tragičnim događajima iz prošlosti.


Iako su ostali likovi, što se detaljnije karakterizacije tiče, u sjeni Sestre to i nije toliko veliki propust. Film je podređen Sestri istodobno i najvećem glumačkom imenu u zanimljivoj ekipi. Jodie Foster glavna je glumačka snaga filma - povratnička uloga nakon petogodišnje stanke ("Elysium") pokazuje da Foster i dalje ima volje i motivacije za glumu. Vještina i talent ionako nisu bili sporni.
Atraktivne akcijske scene u finalu filma otkrivaju točnije potvrđuju potencijal Sophie Boutelle. Glumica koja je u nekoliko novijih naslova opterećena ogromnom količinom šminke ("Mumija", "Zvjezdane staze") pokazuje da bi mogla dobro funkcionirati kao ženska verzija Johna Wicka ili nova atomska plavuša (crnka, brineta....). Članovi muške glumačke ekipe (Dave Bautista, Jeff Goldblum...) korektni su, ali u sjeni Boutelle i Jodie Foster.
Nije "Hotel Artemis" bez mana - ima ih dovoljno da ne postane (pre)velik film. Bez obzira na propuste ova SF/drama s dozom akcije gleda se s lakoćom najviše zbog zanimljivog razvoja događaja u Los Angelesu budućnosti i dobrih glumačkih izdanja Jodie Foster i Sophie Boutelle.

OCJENA: 6

ponedjeljak, 22. listopada 2018.

KLUB MILIJARDERA



REDATELJ: James Cox
GLAVNE ULOGE: Ansel Elgort, Kevin Spacey, Taron Egerton, Emma Roberts
TRAJANJE: 108 minuta
NAZIV ORIGINALA: Billionaire Boys Club

Grubo se filmska sudbina poigrala s "Klubom milijardera". Projekt temeljen na istinitoj priči bombastičnog naslova doživio je neviđeni krah tijekom kratkog prikazivanja u američkim kino dvoranama. Iako je prikazan u ograničenoj distribuciji rezultati su nevjerojatno loši - film je uspio zaraditi 1349 dolara (dojam odnosno zaradu tek je malo popravio rezultat u svjetskoj distribuciji). Bez obzira na Kevina Spaceya koji je nakon optužbi za seksualno uznemiravanje izbrisan iz Hollywooda ("Sav novac svijeta" je najbolji primjer) i televizijskih serija (nova, posljednja sezona "Kuće od karata" ide bez predsjednika) te je postao neka vrsta antireklame, u "Klubu Milijardera" nastupaju mlade nade Ansel Elgort i Taron Egerton potvrđeno zanimljivi posjetiteljima multipleksa ("Baby Driver", "Kingsman"). No krah "Kluba milijardera" ne treba isključivo povezivati sa Spaceyem  - u redu, vjerojatno su neke kino ulaznice ostale neprodane zbog optužbi, ali "Klub milijardera" je film čija vrijednost otprilike odgovara zaradi na kino blagajnama.


Radnja filma vraća nas u osamdesete godine prošlog stoljeća. Prvi čovjek SAD-a je Ronald Reagana. Dean i Joe prijatelji su iz školskih dana i traže mjesto pod suncem kada je u pitanju financijsko tržište. Slučajni susret starih prijatelja stvara suradnju. Cilj dvojice mladih igrača je priključiti se visokom društvu, tamo gdje leži veliki novac. Prvi pokušaji nisu uspješni, ali ubrzo Dean i Joe realiziraju ideje vrijedne milijune dolara...
Nekoliko detalja u "Klubu Milijardera" su lažni. Lažni su npr. "Rolex" satovi koje Ron Levin (financijaš koji većinu karijere pleše na rubu zakona) poklonio Deanu i Joeu, lažna je umjetnina koju je Joe razbio u Levinovu stanu (iako je Levin predstavlja kao neprocjenjivu vrijednost). Lažni sjaj zapisan u scenariju kod realizacije spomenutih scena prelio se na čitav film. Da, "Klub milijardera" izgleda lažno, umjetno te je prepun već viđenih trenutaka. Priča o Ronu i Joeu izgleda kao preteča projektima poput "Vuk s Wall Streeta". Uspon i pad mladih, novca gladnih financijskih igrača tema je oba filma, ali "Klub Milijardera" i "Vuk s Wall Streeta" ne mogu stati u istu rečenicu. Radnja Coxova filma kaotična je teško razumljiva. U prvim trenucima filma glavni je protagonist ispričao većinu događanja filma. Najave filma govorile su o ljudima koji su izmislili tzv "Piramidu sreće" - vještim prevarantima koji su stekli veliko bogatstvo. No radnja je nešto drugačija - istina, Dean i Joe su bili prevaranti, ali kada se podvuče crta najveće žrtve financijskih vratolomija ispali su upravo glavni protagonisti filma. Čitava priča oko malverzacija i prevara nerazumljiva je i prilično neuredno obrađena. Redatelj skače s jednog na drugi slučaj, puno toga ostaje u magli, nerazjašnjeno. Cox želi prikazati što više detalja iz života Deana i Joea - rezultat je kaos u priči filma.
Slučaj koji obrađuje "Klub milijardera" puno je zanimljiviji no što je prikazan u filmu. Rezultat financijskih malverzacija glavnih protagonista nije isključivo zatvorska kazna za prevare i krađe već su u igri i ubojstva. Mrtvi kao posljedica financijskog kraha kao i završne scene izdaje prijatelja dobili su malo prostora. Da, za "Klub milijardera" može se, između ostalog, zaključiti da je film propuštenih prilika.


Glumačke izvedbe (posebno ona Ansela Elgorta) odlično se uklapa u lažni sjaj filma. Njegove pretjerane gestikulacije kao i pokušaji izražavanja emocija tragično su loši. Tek mrvicu bolji je Taron Egerton. Spacey? Ha, uloga nevažna za filmografiju mogla bi se pamtiti tek po posljednjem nastupu na velikom platnu prije progonstva iz Hollywooda.
Zanimljiva istinita priča na kojoj se temelji "Klub milijardera" potpuno je ugušena kaotičnom, nerazumljivom pričom i slabašnim glumačkim izvedbama. Film koji će se pamtiti po zaradi od 1349 dolara u američkim kino dvoranama. Unatoč slabim komercijalnim i jednako skromnim kreativnim rezultatima film se, nekim čudom, našao na programu domaćih multipleksa.

OCJENA: 4

subota, 20. listopada 2018.

JACK NICHOLSON - DESET ODABRANIH



On je ludo ekscentričan, karizmatičan do krajnjih granica. Hedonist u načinu kako troši život. No prije svega on je glumac, velikan sedme umjetnosti. On je Jack Nicholson. Iako se od 2010 nije pojavio na velikom platnu njegova je filmografija bogata, prepuna vrijednih i važnih filmova. Goodtalking Vam donosi izbor 10 filmova u kojima je nastupio big Jack koje ne smijete propustiti. Zapravo, svaki je film u kojem se Nicholson pojavi vrijedan pažnje no ovih deset je Goodtalking izabor. Poredak filmova na listi ne znači da je peti bolji od sedmog ili drugi od desetog - riječ je o listi filmova zbog kojih je Nicholson ušao u filmsku legendu.

1. GOLI U SEDLU (Easy Rider) - (1969)



REDATELJ: Dennis Hopper

Trademark: "Ovo je nekada bila pristojna zemlja." - George Hanson

Šezdesete godine dvadesetog stoljeća prepune su burnih političkih i društvenih događaja. Iz vremena prepunog prevrata, pokušaja revolucija (mirnih i onih nemirnih) i ratova morao se dogoditi film poput "Golih u sedlu". Priča filma je jednostavna - dvojica otpadnika zajahala su motore i krenula u potragu za boljom Amerikom. Ono što će vidjeti i doživjeti na putu, uz rijetke iznimke, nije bolja nego lošija, zapravo stvarna slika nekada drugačijih ljudi. Otpadnici su Wyatt i Billy (Henry Fonda i Dennis Hopper). A gdje je Jack? Jacka odnosno Georgea Hansona Wyat i Billy srest će na putu. On je razočarani, alkoholom natopljeni pravnik koji se pridružuje putu. Hanson je suprotnost Wyatu i Billyu - hipiji i(li) otpadnici slijede svoj san na motoru tražeći slobodu - Hanson je čovjek sistema, ali potpuno razočaran životom. Njegova frustracija liječena alkoholom vodi do njegova tragičnog kraja. Na snimanju filma nije nedostajalo opijata svih vrsta - vjerojatno je i to jedan od razloga zbog kojeg film djeluje toliko autentično. Nicholson je treći glumački kralj u kultnom filmu koji su mnogi, većinom neuspješno, pokušali kopirati.

2. MALO DOBRIH LJUDI (A Few Good Man) - (1992)



REDATELJ: Rob Reiner

Trademark: "You can't handle the truth" - Nathan R. Jessep

U "Malo dobrih ljudi" Nicholson nije glavna uloga, ali je glumački dominatan. On je pukovnik Nathan R. Jessep, stara iskusna vojničina zapovjednik, gle zanimljivosti, američke vojne baze u Guantanamu. S obzirom da je Guantanamo prva crta bojišnice disciplina u bazi je na visokoj razini, žestoka - greške se skupo plaćaju. Nitko ne bi pitao za događanja u Guantanamu da se nije dogodila smrt vojnika. Optuženi su kolege ubijenog koji odbijaju obranu, ali branitelji, časnici JaAnne Galloway i Daniel Kaffee, ne žele odustati od istine i otkrića što je i kada se koristi šifra Crveno.
Jessep odnosno Nicholson najjača je glumačka karika u filmu prepunom filmskih zvijezda. Iako se ne pojavljuje u previše minuta njegova interpretacija pukovnika koji priznaje samo vojna pravila impresivna je i kulminira scenom u sudnici kada pukovnik napada otvorenim gardom i pokazuje što misli o vojnicima iz ureda. 

3. PET LAKIH KOMADA (Five Easy Peaces) -  (1970)



REDATELJ: Bob Rafelson

Trademark: "You keep on talking about good life, Elton, cause it makes me puke." - Bobby Eroica Dupea

"Pet lakih komada" stigao je ubrzo nakon "Golih u sedlu". Razlika je u činjenici da je Nicholson ovoga puta preuzeo glavnu ulogu. On je Bobby Eroica Dupea kojeg u uvodnim minutama filma upoznajemo kao radnika na bušotinama crnog zlata. Bobby je živahan, voli život, ali ponekad pokazuje znakove frustriranosti i, iako nema namjeru nešto promijeniti, nezadovoljstva životom kojeg živi. Nekada je Bobby bio virtuoz na klaviru, dječak koji obećava, ali život je krenuo drugim smjerom. Bobby ne traži promjene, ali promjena će pronaći njega - nakon vijesti o očevoj bolesti Bobby daje otkaz i zajedno s vrlo osebujnom izabranicom srca odlazi u posjet ocu i ostatku obitelji.
"Pet lakih komada" ima sličnosti s "Golima u sedlu" - prikaz je to američke svakodnevice; godinu dvije kasnije od one iz Hopperova filma ona se nije pretjerano promijenila, ali ovog puta naglasak je na vrlo zanimljivoj obitelji, klasnim i drugim razlikama unutar američkog društva. Film kojim je Nicholson zacementirao status u prvoj ligi glumaca iz Hollywooda.

4. BATMAN (1989)



REDATELJ: Tim Burton

Trademark: "Tell me something my friend. You ever dance with the devil in the pale moonlight?" - Joker

Davno prije recentne poplave filmova o superjunacima i žestoke borbe za naklonost publike između Marvela i Dc-a, Tim Burton odlučio je ekranizirati strip o Batmanu. Rezultat je, za mnoge ljubitelje filma, jedan od nekoliko najboljih superjunačkih projekata ikada snimljenih. Nicholson je prihvatio ulogu Jokera i napravio ono što su Burton i gledatelji očekivali - teatralnog, pretencioznog istodobno i subverzivnog filmskog antijunaka. Nicholson je Jokeru udahnuo djelić ludila koje posjeduje i rezultat je izvrstan. Nisu samo Burton i Joker zaslužni za uspjeh "Batmana" iz 1989 - vrijedi spomenuti i Michaela Keatona u ulozi čovjeka šišmiša i Kim Basinger kao Vicky Vale.

5. LET IZNAD KUKAVIČJEG GNIJEZDA (One Flew Over the Cuckoo Nest) - (1975)



REDATELJ: Miloš Forman

TRADEMARK: "Which one of you nuts has got any guts ?" - McMurphy

Od svih Nicholsonovih filmova "Let iznad kukavičjeg gnijezda" najpoznatiji je i, za mnoge najbolji, projekt u kojem je glumac nastupio. Dobitnik "Oscara" u svim najvažnijim kategorijma (naravno i Jack je odnio nagradu) slojevit je i, u trenucima, potresan prikaz događanja u umobolnici u koju je stigao Patrick McMurphy osuđenik višestruko kažnjavan - ovog puta zbog seksa s maloljetnicom. Nije McMurphy osuđen na kaznu u ustanovi već je zatvor mijenjao bolnicom za duševne bolesnike. Kobna greška - unutar zidina McMurphy je sukobljava sa sestrom Ratched koja sije strah među pacijentima. Ledena i nemilosrdna ne trpi bilo kakav neposluh....
Događaji unutar bolnice djelomično su metafora za totalitarna društva - fascinira uvjerljivost kojom je Forman snimio događaje. Film je vrhunski snimljen i odglumljen i gledatelj često ima osjećaj kao da je riječ o dokumentarnom filmu. Mnogo je pitanja koje film otvara - jedno je posebno zastrašujuće. U ustanovi gdje bi duševni bolesnici trebali dobiti njegu i pomoć pri ozdravljenju, daleko od očiju javnosti, skriva se sustav koji bolesnike stavlja na rub. Ponekad gura i preko ruba.

Goodtalking recenziju filma možete pročitati OVDJE

6. ISIJAVANJE (The Shining) - (1980)



REDATELJ: Stanley Kubrick

Trademark: "Here's Johnny" - Jack Torrance

Povijest ne pamti puno filmova koji su imali impresivnu ekipu (pisac knjige, redatelj i glavni glumac) kao što je "Isijavanje". Stephen King, Stanley Kubrick i Nicholson zaslužni su za priču u Jacku Torrenceu bivšem učitelju, sada piscu koji odlazi u hotel na nekoliko mjeseci u potrazi za stvaralačkim mirom i inspiracijom. Boravak je tijekom zimskih mjeseci kada je hotel prazan - Torrence na radni odmor vodi i suprugu Wendy i sina Dannya. Ubrzo nakon dolaska u hotel gledatelj shvaća da od pisanje neće biti ništa - počinju se događati čudne stvari na čudnom mjestu u čudnim okolnostima...
Uloga Jacka Torrencea idealna je za Nicholsonove glumačke vještine - spominjano ludilo koju glumac nosi u sebi u "Isijavanju" je mogla u potpunosti doći do izražaja. Torrenceova odnosno Nicholsonova transformacija u ludilo potpuna je i vrlo uvjerljivo prikazana. Pokojni Kubrick je ponovo pogodio s izborom glavnog glumca.

7. BOLJE NE MOŽE (As Good as It Gets) - (1997)



REDATELJ: James L. Brooks

Trademark: "You make me want to be a better man" - Melvin Udall

Ako na jednu stranu stavimo političku korektnost i sve ono što ona želi predstavljati na suprotnoj strani bio bi Melvin Udall i njegov otrovni jezik. Udall je pisac, neurotično - opsesivni samac koji prezire sve - žene, crnce, homoseksulace, Židove, uostalom Melvin prezire i vlastiti rad - knjige koje je napisao smatra bljutavima. Jedina osoba koja donekle može normalno komunicirati s Melvinom je konobarica u restoranu koji pisac redovito posjećuje. Samački, mizantropski način života kod Melvina se počinje mijenjati kada na čuvanje dobije psića. To je samo početak - konobarica Carol također postaje predmet njegovog interesa. Istina, tek nakon piščeve otrovne pa i odvratne verbalne strelice prema njenom bolesnom sinu.
Nicholson je briljantan u glavnoj ulozi - ekscentričnost, crni humor i otrov koji Udall prosipa rijetka su filmska pojava. Ipak, kada se zagrebe ispod sarkazma i crnog humora "Bolje ne može" je priča o usamljenosti, ljubavi i ostalim životnim trenucima. Uloga u filmu donijela je Nicholsonu "Oscara"

8. KINESKA ČETVRT (China Town) - (1974)



REDATELJ: Roman Polanski

Trademark: "Forget ti, Jake. It's Chinatown" - Walsh

Prepričavati radnju "Kineske četvrti" redatelja Romana Polanskog nezahvalan je i vrlo zahtjevan zadatak. Riječ je o kompleksnom noir filmu - kombinaciji drame i trilera. Nicholson ne mari za žanrove, mjesto radnje ili kompleksnost - on je ponovo u izvrsnoj formi. Nicholson glumi privatnog istražitelja J.J. Gittesa. Gittes preuzima zadatak špijuniranja Hollisa Mulwraya, dužnosnika odjela za vodoopskrbu Los Angelesa. Mulwray je meta kojoj treba dokazati preljub - kada, nakon dužeg praćenja, Gittes konačno uhvati i fotografira Mulwraya u društvu mlade plavuše izgleda kao da je slučaj završen. Barem što se detektiva tiče. To je početak događaja u mračnoj stvarnosti Los Angelesa tridesetih godina prošlog stoljeća.
Nicholson u ulozi Gittesa nosi film - u slojevitoj priči Gittes je ključni protagonist. Odlično prenesen ugođaj tridesetih godina kao i dojmljiviji mračni elementi filma odlično se nadopunjuju s temom filma, Gittesom i Jackovom interpretacijom glavnog (anti)junaka.

9. VRIJEME NJEŽNOSTI (Terms of Endearment) - (1983)



REDATELJ: James L. Brooks

Trademark: "If you wanted to get me on my back, all you had to do is ask" - Garrett Breedlov

Iako je riječ o višestruko nagrađivanom filmu, dobitniku pet "Oscara", "Vrijeme nježnosti" je film koji se ugurao na mala vrata u Goodtalking izbor deset odabranih filmova Jacka Nicholsona. Razlog je Nicholsonov "Oscar" za sporednu ulogu i način kako je došlo do glumčevog angažmana. Nedavno preminuli Burt Reynolds bio je prvi izbor za ulogu Garretta Breedlovea - odbio je Reynolds ulogu zbog zauzetosti. Umjesto njega angažiran je James Garner koji je i počeo snimanje, ali je došao u sukob s redateljem i nekim članovima ekipe filma. Dobio je otkaz i kao treći izbor angažiran je Nicholson koji je ulogu odradio na pravi način. Brooks i Nicholson nastavili su suradnju na već spomenutom filmu "Bolje ne može". Radnja filma? Obiteljska drama o ljubavnim, životnim doživljajima majke i kćeri. Ukratko. Najkraće moguće.

10. POKOJNI (Departed) - (2006)



REDATELJ: Marin Scorsese

Trademark: "I don't want to be a product of my enviroment. I want my enviroment to be a product of me" - Frank Costello

Obrada azijskog filma kod nas poznatog pod naslovom "Pakleni poslovi" pamti se po Oscaru za najbolju režiju Martina Scorsesija. Scorsese je nagradu zaslužio i ranije, ali bolje ikad nego nikad. Doprinos nagradi dao i Nicholson u ulozi Franka Costella glave irskog organiziranog kriminala u Bostonu. Costello je siguran u svoju poziciju, izbjegaca svaku policijsku zamku zbog doušnika u njihovim redovima. No problemi nastaju kada se sazna da Costello u vlastitim redovima krticu koja radi za policiju....
Nicholson je vrlo dobar u ulozi Costella i na neki način je glumačka podrška mlađim kolegama (Di Caprio, Matt Damon...). Nemilosrdni šef organiziranog kriminala još je jedna uspješna uloga u izvrsnoj filmografiji Jacka Nicholsona.

četvrtak, 18. listopada 2018.

YELLOWSTONE



AUTORI SERIJE: Taylor Sheridan, John Linson
GLAVNE ULOGE: Kevin Costner, Ian Bohen, Luke Grimes, Cole Hauser, Kelly Reilly, Wes Bentley. Gil Birmingham
TRAJANJE: 1 sezona, 9 epizoda (potvrđeno je snimanje druge sezone)

"Prekriveni smo zlom. Ti i ja. Moramo ga isprati." - Thomas Rainwater

Ništa nije jednostavno i površno kada filmske priče, scenarije piše američki filmaš Taylor Sheridan. Sheridanova scenarističko- redateljska karijera krenula je uzlaznom putanjom kada je Denis Villeneuve prema njegovom scenariju snimio mračnu i žestoku filmsku priču zvanu "Sicario". Priča o ratu između meksičkih narko kartela i američkih obavještajnih službi u kojem nema milosti i svi imaju krvave ruke predstavila je Sheridana kao (iz)vrsnog autora. Nastavio je Sheridan u istom ritmu - godine 2016 izašao je film redatelja Davida McKenzieja "Hell or High Water" u čudnom domaćem prijevodu poznat kao "Sve ili ništa": Briljantna priča o pljačkašima o dobrim ljudima koji čine loše stvari osvojio je publiku, zaradio nominacije za "Oscara" i Sheridana potvrdio kao predstavnika filmskog pravca koji se može nazvati moderni vestern. Idući projekt "Wind River" ("Tragovi u snijegu" domaći je prijevod filma) Sheridan nije samo napisao nego je režirao - uspješan niz je nastavljen. Nakon "Wind Rivera" i scenarija za nastavak "Sicaria", Sheridan je, poput mnogih važnih filmaša današnjice, napravio izlet u televizijske vode. Zajedno s Johnom Linsonom napisao je i samostalno režirao devet epizoda serije "Yellowstone". Sheridan je, pogađate, ponovo napravio odličan posao - "Yellowstone" pripada najužem krugu najboljih premijerno prikazanih televizijskih serija godine 2018. 


Kod priče o seriji "Yellowstone" podjednako bitni su detalji, odnosno odgovori na pitanja tko? i gdje? Tko se, naravno, odnosi na glavne protagoniste serije - riječ je o obitelji Dutton oko koje su složene ostale, većinom sporedne, figure. Pater familias John i njegovi sinovi. John je kauboj starog kova - sinove drži čvrsto pod kontrolom, onaj koji se kontroli oteo više ne živi na obiteljskom posjedu. Imanje Dutton jedno je od najvećih u SAD-u, John drži, zapravo želi držati situaciju pod kontrolom. Probleme unutar obitelji John, većinom, uspijeva riješiti no pravi izazovu dolaze izvana. Upravo izazovi, prijetnje i stalne tenzije koje stvara okolina uvod su u odgovor na drugo pitanje. Gdje je mjesto radnje?
Ranč Duttonovih veliko je, možda i najveće imanje u SAD-u. Dutton je bogat i iskusan čovjek - bogatstvo i iskustvo često donose i moć. No okruženje u kojem je smješteno imanje obitelji Dutton iznimno je zahtjevno i na udaru okruženja. Ekipa iz nacionalnog parka Yellowstone, indijanski rezervat u kojem glavnu riječ vodi pripadnik indijanske manjine Thomas Rainwater te različiti tajkuni i(li) građevinske kompanije (njihov cilj je betonizacija svakog dostupnog metra i gradnja stanova, zgrada) svakodnevna su prijetnja Duttonovu imperiju - iako su razlozi sukoba često naizgled banalni prava je istina da je potrebna iskra koja će zapaliti požar godinama, desetljećima i stoljećima nagomilanih netrpeljivosti. Najčešće su sukobi verbalni, ali postoje trenuci kada se prelazi granica - u doslovnom i prenesenom smislu. Tada meci zamjenjuju riječi i posljedice su tragične.



Kroz priču o obitelji Dutton i okruženja u kojem žive i rade autori su se dotakli mnogih, prvenstveno za SAD, aktualnih tema. Obitelj Dutton simbolizira kaubojsku Ameriku, način života koji korijene ima na Divljem zapadu. Takva, ruralna Amerika, ako je suditi prema događajima u seriji, ne velikim je iskušenjima - bez obzira na čvrstu ruku i veze te usluge koje mu mnogi moraju vratiti (u situaciji sa svećenikom tijekom druge i treće epizode metode Dutton seniora podsjećaju na Vita Corleonea) na teškim je iskušenjima. Velike kompanije s jedne i ostaci indijanskih starosjedilaca (ovdje nisu samo da podsjete Duttona i gledatelje na čijem je teritoriju izgrađeno kako Duttonovo tako i američko carstvo) ozbiljno pritišću kauboje. No, daleko su članovi obitelji Dutton od statusa žrtve - metode kojima se koriste ponekad doista sliče mafijaškim obiteljima.
"Yellowstone" spominje i američke ratne misije izvan SAD-a, korupciju, sve snažnije prisustvo stranac u američkoj svakodnevici. Kao i filmu "Hell or High Water" Sheridan navedene teme ne stavlja u prvi plan, ali one se provlače čitavim trajanjem serije i cjelini daju kompleksnost i dodatnu zanimljivost.
Predivni kadrovi prirode, kamera koja bilježi raskošnu ljepotu rijeka, šuma i ravnica. Spokojni i mirni prikazi Montane, životinjskog i biljnog svijeta remeti, tko drugi nego, čovjek. Čovjek s brutalnošću prema okolini, ali i prema pripadnicima svoje vrste.


"Yellowstone" je, kada su u pitanju glavni likovi, serija u kojoj je nemoguće pronaći pozitivnog protagonista, jednog od onih za koje se navija. Većina je likova, iz različitih razloga, oštećena progonjena demonima prošlosti, sadašnjosti i strahom od budućnosti. Sheridan vješto mijenja gledateljev doživljaj likova; trenutak je dovoljan za transformaciju protagonista od pozitivnog prema tamnoj strani. Likovi serije su, kao što je slučaj u prethodnim Sheridanovim projektima, kompleksni, ali i životni. Kao i priča serije.
Zanimljivi, karakterom i životom složeni likovi traže i prave glumačke izvedbe. Sheridan je, od većine glumaca, to i dobio - Kevin Costner kao najzvučnije glumačko ime podsjetio je na najbolje dane. Od ostalih, većinom dojmljivih nastupa vrijedi istaknuti Lukea Grimesa kao Kaycea Duttona i Kelly Reilly kao Beth Dutton. Da, postoje i važne ženske figure u obitelji Dutton.
Kino ili televizija, veliko platno ili mali ekran - za Taylora Sheridana problema nema.. Nakon scenarija za "Sicario", "Hell or High Water" i redateljsko- scenarističkog projekta "Wind River" autor je isporučio "Yellowstone" koja pripada u krug najboljih, ove godine premijerno prikazanih, serija. Devet epizoda prve sezone vrijedne su pažnje svakog ljubitelja vrhunskih televizijskih proizvoda.

OCJENA: 9

subota, 13. listopada 2018.

PRVI ČOVJEK



REDATELJ: Damien Chazelle
GLAVNE ULOGE: Ryan Gosling, Calaire Foy, Jason Clarke, Ciaran Hinds, Kyle Chandler
TRAJANJE: 141 minuta
NAZIV ORIGINALA: First Man

"Bit će to avantura." - Janet Armstrong

Jedan od redatelja mlađe generacije koji su obilježili posljednjih nekoliko filmskih godina svakako je Damien Chazelle. Pretvorio je 2014 godine Chazelle vlastiti kratki u dugometražni film i snimio "Whiplash" glazbenu dramu o odnosu sadističkog učitelja i fanatičnog učenika. Uz vrlo dobra izdanja Millesa Tellera i J.K. Simmonsa ("Oscar" za ulogu učitelja) važnu ulogu u "Whiplashu" imala je glazba. Nastavio je Chazelle u glazbenom tonu i dvije godine kasnije - "La La Land" je na prepad osvojio publiku i kritiku. Osvojio je film više od 200 različitih nagrada, šest "Oscara" - zlatni kipić za najbolji film u produžecima je, nezasluženo, otišao "Moonlightu". Ipak, "La La Land" je osvojio šest Oscara i Chazelle je ušao u povijest - postao je najmlađi dobitnik u kategoriji najboljeg redatelja. Nestrpljivo se očekivao novi projekt mladog filmaša (Chazelle je početkom godine proslavio 33 rođendan) i odgovor na pitanje hoće li redatelj i dalje ostati u glazbenim vodama. Redatelj je odabrao drugačiji projekt inspiriran bestsellerom James B. Hansona punog naslova "First Man: The Life of Neil A. Armstrong" (Hanson je dobio i manju ulogu u filmu). Nakon glazbenih priča Chazelle je odlučio otići na Mjesec.
"Prvi čovjek" nije filmska biografija koja obuhvaća čitav Armstrongov život. Film se bavi periodom između 1961 do 1969 godine prošlog stoljeća. Najvažnije vrijeme za Armstronga što se karijere tiče, obilježeno obiteljskom tragedijom.


"Trebalo bi mu zabraniti letenje prije nego se ozljedi."  - govori kolega za Armstronga u prvim trenucima filma nakon letačke ekshibicije glavnog protagonista. Armstronga upoznajemo u teški, možda i najtežim životnim trenucima - obiteljska je tragedija zauvijek promijenila obitelj. Gotovo istovremeno Armstrong je degradiran na poslu. Promjena i novi izazovi potrebni su čitavoj obitelji - ona se događa kada se glavni protagonist pridružuje projektu Gemini - početku priče koja je završila prvim ljudskim koracima na Mjesecu.
Armstrong je prikazan kao odbojan, ne pretjerano druželjubiv tip, organiziran i precizan. Emocije rijeko prikazuje - jedan od važnijih razloga su proživljene tragedije kako u privatnom životu tako i nesreće kolega.  On je obiteljski čovjek, ali fanatično predan poslu koji posao za njega nije. Let(ovi) u Svemir, istraživanje nepoznatog za njega su posao, strast, izazov - život. Nije Armstrong čovjek koji će zanemariti obitelj, može se reći da je dobar otac i muž, ali dugo vremena on vodi dvostruki život. Posao nastoji što više odvojiti od obitelji. Sve do trenutaka prije najvećeg izazov u karijeri. Izazova čiji su rezultati promijenili povijest čovječanstva.
Chazzelle je, uz prikaz života astronauta, događaje stavio u kontekst vremena. Godine prije odlaska na Mjesec burne su politički - kako globalno, tako i u SAD-u. Hladni rat je na vrhuncu, redatelj nije propustio napomenuti kako je odlazak na Mjesec rezultat globalnog nadmetanja SAD-a i propalog SSSR-a. Sovjeti su dugo vremena bili u prednosti, nadmoćni Amerikancima. Armstrong, Aldrin i ostatak ekipe promijenili su stanje, ali redatelj ide korak dalje - film razotkriva kako su Armstrong i ekipa bili iskreno željni pomicanja granica novih spoznaja i istraživanja Svemira. Mnogima oko njih svemirski su programi bili tek još jedan način nadmetanja sa SSSR-om i(li) politički adut kojeg će izvaditi (ili ga se odreći sasvim) ovisno o situaciji i političkim interesima. Velike stvari učinili su obični, mali ljudi - činjenica koja, kada je riječ o prvim ljudima na Mjesecu, potpuno istinita i Chazelle nije propustio naglasiti spomenuti detalj.
Na posteru za film "La La Land" napisana je rečenica "Here's to the fools who dream" - iako žanrovski i pričom različiti filmovi, rečenica s postera može se pripisati "Prvom čovjeku" - Armstrong je bio jedan od onih koji sanjaju. Mjesec je u nekoliko scena diskretno podsjećanje na predmet snova glavnog lika filma. Njega i kolega astronauta.


Osim onih koji sanjaju "La La Land" i "Prvi čovjek" imaju još nešto zajedničko - predivni vizuali krase oba filma. U slučaju "Prvog čovjeka" to su slike svemira - veličanstvene u prikazu beskonačnosti. Hladne istodobno i predivne. Nekoliko je svemirskih scena direktna posveta Kubricku i "2001: Odiseji u svemiru".
Uvjerljivo je i detaljno Chazzelle prenio klaustrofobičnost i neizvjesnost događaja tijekom svemirskih letova. Članovi posade često su na rubu psihofizičkog pucanja, nesreće nisu rijeka pojava. Rizik koji neki preuzimaju kako bi ostvarili snove i pomaknuli granice dok oni drugi iza kulisa, javnosti nevidljivi velike korake za čovječanstvo koriste za neke druge ciljeve.
Krupni kadrovi lica prate Neila i Janet Armstrong u mnogim scenama. Chazelle često traži od glumaca emociju bez suvišnih riječi, lica koja će gledatelju govoriti o emocijama glavnih protagonista. Takav je način, većinom, uspješan - zasluge pripadaju Ryanu Goslingu i Clarice Foy. Gosling je odmjeren i vrlo uvjerljiv u prikazu Armstronga kao čovjeka koji ne govori puno, nije pretjerano društven, ali je vrhunski profesionalac. Smijeh na licu glavnog protagonista može se vidjeti tek u nekoliko trenutaka filma - ostalo je unutarnja borba Neila Armstronga. Borba s vlastitim ambicijama, gubitkom kolega i obiteljskom tragedijom. Njegovo odnosno lice Ryana Goslinga snažno progovara o duboko skrivenim osjećajima čovjeka s Mjeseca. Clarice Foy (glumicu ćemo uskoro gledati kao Lisbeth Salander) jednako je dobra partnerica Ryana Goslinga kao što je Janet Armstrong bila Neilu tijekom najvažnijih godina njihovih života.


Bez obzira na to što se o prvom koraku na Mjesecu zna puno Damien Chazelle se prihvatio režije i pokazao da je životna priča Neilu Armstrongu i dalje zanimljiva i sadrži, gledatelju, nepoznate detalje. "Prvi čovjek" je vizualno atraktivan film u kojem se mogu vidjeti vrlo dobre glumačke izvedbe Ryana Goslinga i Clarice Foy kao i čuti izvrsno pogođena glazba. Jedna od najvećih vrijednosti filma je priča koja pokazuje i dokazuje kako je prvi korak na Mjesec rezultat dugogodišnjih napora i pokušaja zbog kojih su neki, široj javnosti, nepoznati ljudi platili životom.

OCJENA: 8

utorak, 9. listopada 2018.

NEAMERIČKE PREPORUKE - 9 DIO



Pred Vama je novo, deveto po redu, poglavlje Goodtalking neameričkih preporuka. Kao i uvijek za svakog ponešto, žanrovski različito. Izabranih pet su:

1. SATNIK (Der Hauptmann) - Njemačka, 2017



Svaštario je posljednjih godina njemački filmaš Robert Schwentke. Odgovoran je Scwentke za "RED", "Ženu vremenskog putnika" i "Red letenja" te "Pobunjenu" i "R.I.P.D.". Prošle godine vratio se redatelj u domovinu i snimio film superioran svim nabrojanim hollywoodskim projektima.
"Satnik" nas vraća u 1945 godinu, pred sam kraj Drugog svjetskog rata. Kaos i nered je svakodnevnica u Njemačkoj - slom nacizma je pitanje dana, snage Wermachta su u rasulu. Dezerteri su masovna pojava, vojnici koji su ostali potkradaju civile. Jedan od dezertera je i devetnaestogodišnji Wili Herold - bjegunac od kolega, ali i civila. Očajan i usamljen, izgubljen u prostoru i vremenu, Herold pronalazi časničku uniformu i počinje se predstavljati kao satnik (kapetan). Prikuplja kolege, većinom dezertere, i osniva postrojbu koja se idealno uklapa u dane anarhije, kaosa i rata...
Postoji izreka koja kaže da odjeća (u slučaju Herolda uniforma) ne čini čovjeka. Možda je istina, možda i ne no jedna je uniforma promijenila Herolda. Ne samo fizički nego i psihički - "Satnik" izvrsno secira psihološki preobražaj lika koji je od očaja, dezertera dobio komadić vlasti u ruke. Na koji je način koristi saznat ćete kada pogledate film. Uvjerljivom prikazu ratnog kaosa pridonosi i izvrsna fotografija filma.....

TRAILER filma možete pogledati OVDJE

2. MRAČNA IGRA (Swartur a leik), Island - 2012


Island, država s nešto više od 300 000 stanovnika, u posljednje je vrijeme postala poznata po nogometnoj reprezentacija. Nokautirali su Engeleze na prvenstvu Europe, osvojili svijet svojim osebujnim stilom navijanja. Nije samo nogomet kvalitetan islandski izvozni proizvod - jedan od 300 000 stanovnika Islanda bio je Baltasar Kormakur koji je posljednjih godina radio u Hollywoodu i snimio nekoliko poznatih filmova ("2 igrača", "Krijumčari", "Everest"). Možda jednoga dana i putem Hollywooda krene i Oskar Thor Axelsson - "Mračna tajna" priča je o narko sceni u Reykjaviku. Film je događajima glavnom gradu Islanda devedesetih godina prošlog stoljeća - većina radnje temelji se na stvarnim događajima, ali su likovi izmišljeni. Mračna i nasilna priča, vrlo dobro zamišljena i realizirana. Producent filma je Nicholas Winding Refn ("Pusher")

TRAILER


3. THE CHRONICLES OF EVIL (Akui Yeondaegi), Južna Koreja - 2015



"The Chronicles of Evil" još je jedan južnokorejski filmski biser. Priča filma prati policajca Choi Chang-sika. On je policajac bez mrlje na karijeri, ugledan i omiljen među kolegama. No koliko je život nepredvidljiva biljka detektiv će saznati uoči promaknuća. Izašao je Chang-sik na piće s kolegama - piće je postalo pića i pijani detektiv odluči uzeti taksi. Kriva noć za uzimanje taksija - nakon divlje vožnje detektiv se budi i vozač ga pokušava ubiti. Uspijeva se obraniti, ali u samoobrani ubija napadača. Skriva leš i vraća se u grad - promaknuće uskoro dolazi i treba se pripremiti. Povratak donosi veliko iznenađenje - za detektiva i gledatelje filma...
"The Chronicles of Evil" pravi je predstavnik filmova Južne Koreje - napet, nasilan i radnje prepune iznenađenja i neočekivanih događaja. Kombinacija trilera, policijske priče i drame koju vrijedi pogledati.

TRAILER

4. NEKA UĐE ONAJ PRAVI (Lat den ratte komma in), Švedska - (2008)



Malo je filmova koji imaju hladan,  jeziv ugođaj poput "Neka uđe onaj pravi". Redatelj Thomas Alfredson ("Dečko, dama, kralj, špijun", "Snjegović") kombinacijom fotografije, glazbe i scenografije stvario je nevjerojatno mističan izgled filma koji se izvrsno nadopunjuje s radnjom. Glavni protagonisti filma su Oscar i njegova nova susjeda Eli. Oscaru je dvanaestogodišnjak, često maltretiran od vršnjaka, trpi njihovo zlostavljanje i često je usamljen. Eli je, tjelesno, njegova vršnjakinja, ali zapravo je puno, puno starija. Ona je vampirica, za život treba hranu. Ljudsku krv. Iako različiti Eli i Oscar postaju prijatelji, ali dječak ne sluti da je Eli vampirica...
Film je temeljen na istoimenoj knjizi švedskog pisca Johna Ajvide Lindqvista  - posebno je zanimljivo gledati izvrsne glumačke izvedbe mladih glumaca Kare Hedebranta i Line Leandersoon kojima je ovo debitantska filmska uloga.

TRAILER

5. U BANANI (In The Loop) - Velika Britanija (2009)



Britanski, točnije škotski filmaš Armando Iannucci voli ismijavati politiku, političare i sve što uz njih dolazi. Iannucci je, između ostalih, autor tv serije "Potpredsjenica" (Veep) i filma "Smrt Staljina". Godine 2009 Iannucci se posvetio britansko-američkoj političkoj sceni i snimio iznimno duhovitu, britku, ali i aktualnu političku satiru. Komediju. Galerija likova doista je raznolika, dijalozi su izvrsno napisani i čitava priča, uz mnoge duhovite trenutke ostavlja i gorak okus u ustima. Likovi filma nisu pretjerano različiti od onih koji odlučuju o svjetskom miru, zapravo ratovima i ljudskim sudbinama. Film koji se pamti i zanimljivoj glumačkoj ekipi - glavni su aduti Peter Capaldi, Tom Hollander i pokojni James Soprano Gandolfini.

TRAILER

nedjelja, 7. listopada 2018.

ZVIJEZDA JE ROĐENA



REDATELJ: Bradley Cooper
GLAVNE ULOGE: Lady Gaga, Bradley Cooper, Sam Elliott, Dave Chappelle
TRAJANJE: 135 minuta
NAZIV ORIGINALA. A Star Is Born

Jack: Hey
Ally: What?
Jack: I just wanted to take antoher look at you.

S obzirom na kameleonske transformacije na sceni, ali i izvan nje bilo je pitanje vremena kada će Stefani Joanne Angelina Germanotta poznatija kao Lady Gaga uploviti u glumačke vode. Pjevačica, modna dizajnerica, tekstopisac i plesačica glumačku je karijeru gradila diskretno, polako, ali sigurno. Prije nego se proslavila glazbenim hitovima pojavila u sceni televizijske serije "Obitelj Soprano". Nastavila je pjevačica glumačku karijeru nakon potvrđenog zvjezdanog statusa - sporednim ulogama u filmovima "Machete ubija" (La Camaleon), "Muppeti u bijegu" i "Sin City: Vrijedna ubojstva" i televizijskoj seriji "Američka horor priča". Nastupi u spomenutim filmovima i serijama bile su zagrijavanje za prvu, pravu glavnu ulogu. Trenutak je stigao nastupom Lady Gage u filmu koji, za njenu glumačku karijeru, nosi naslov simboličnog značenja -"Zvijezda je rođena".
U razgovorima uoči početka prikazivanja filma Lady Gaga napomenula je kako se između nje i Bradleya Coopera dogodila instant chemistry. Ne, nije mislila isključivo na snimanje filma već se kemija dogodila tijekom prvih susreta, dogovora o realizaciji projekta. Iako je nekima njena izjava izgledala kao čisti reklamni trik u službi privlačenja publike u kino dvorane konačni proizvod potvrđuje suprotno. Kemija, bez koje bi film bio prazan uspješno je i iznimno uvjerljivo prenesena na filmu. Bez obzira radi li se o pjevačkim nastupima, trenucima borbe protiv demona ili romantičnim scenama Cooper i Lady Gaga funkcioniraju savršeno, nadopunjuju se i izvlače ono najbolje iz sebe, ali i glumačkog partnera/partnerice. Ne odnosi se njihova kemija isključivo na dijaloge - puno je stvari rečeno neverbalnom komunikacijom, izrazima lica (npr. prvi zajednički nastup Ally i Jacka). Nevjerojatno je koliko dobro se oboje snalaze na gostujućem terenu - Cooperov trud (pripremajući se za film glumac je 18 mjeseci odlazio na satove pjevanja) i želja da nije inferioran glumačkoj partnerici u pjevačkim dionicama vidi se u svakom nastupu. Zajedničkom ili samostalnom. Glumica Lady Gaga je senzacionalna - čini se kao da iza sebe ima desetke glavnih uloga. Uloga Ally početak je, vrlo vjerojatno, iznimno uspješne glumačke karijere.


"Zvijezda je rođena" film je o glazbi, show businessu i poremećenim obiteljskim odnosima, ali prije o ljubavi. Ljubavi koja se dogodila slučajno, iznenada. Ljubavi između ostarjele pjevačke zvijezde koja tamni izmučena porocima, demonima prošlosti i dubokoj usamljenosti i mlade talentirane umjetnice koja ne može pronaći komadić slave koju zaslužuje. Njihov je susret slučajan, ljubavi i osjećaji snažni, ali, kako vrijeme prolazi, njihova ljubav postaje prokletstvo. Ally i Jack kompleksni su likovi, takav je i njihov odnos - prepun uspona i padova. Bez obzira kakve trenutke ljubavne priče proživljavaju glavni protagonisti gledatelj je povezan s glavnim likovima, njihovim sudbinama. Najveća zasluga za gledateljevu empatiju prema protagonistima pripada redatelju, glumci Bradleyu Cooperu redatelju ("Zvijezda je rođena" prvijenac je američkog filmaša) te njegovoj partnerici Lady Gagi.
U pozadini ljubavne priče Ally i Jacka, redatelj se bavi i tamnom stranom glazbene industrije. Pored slave, popularnosti i novca koje donosi skriva se čudovište koje ljude, često, tretira poput stvari, sredstva za okretanje novca. Milosti nema i samo će najsnažniji uspjeti doći na vrh i, što je ponekad teže, na njemu ostati.
Puno je detalja, situacija u priči o Ally i Jacku koji su dio života, stvarni, proživljeni. Neki se odnose na ljubavnu priču, neki ne - gledatelj će pronaći nešto poznato. Ispod površine filma na kojoj je ljubavna priča skriva se, između ostalog, priča o (ne)realiziranom talentu. Osobama koje darovitost nisu mogle realizirati zbog stvari koje s talentom nemaju veze. Ally je imala Jacka koji je njen talent prepoznao i podržao na pravi način. No mnogi svojeg Jacka dočekali nisu. Ne samo kada je glazba u pitanju.



Posebno poglavlje zaslužuje glazba, pjesme koje izvode Ally i Jack. Većinu tekstova napisao je Cooper, u stvaranju nekih, baš kao i u filmu, sudjelovala je i Lady Gaga. Većina pjesama koje slušamo u filmu izvedene su pred živom publikom i zvuče izvrsno. Ono što soundtrack "Zvijezda je rođena" razlikuje od velike većine filmova je činjenica da su pjesme odnosno tekstovi radnja filma i(li) opisuju likove. Tekstovi pjesama se odnose na glavne protagoniste, opisuju njihova duševna stanja i životne situacije - glazba i pjesme nisu pratnja scenama. One su dio priče o Ally i Jacku. Neki od najemotivnijih i najsnažnijih trenutaka filma upravo se odnose na pjevačke dionice (prvi zajednički nastup i "Shallow", finale filma i "I'll Never Love Again"). Malo je filmova u kojima je glazba važan segment priče kao što je slučaj s debitantskim redateljskim ostvarenjem Bradleya Coopera.
"Zvijezda je rođena" potvrđuje da remake, obrada starih tema nije promašena ideja ako se realizira na pravi način. Redateljski prvijenac Bradleya Coopera ljubavna je priča koja pršti emocijom i izvrsnom glazbom. Izvrsne glumačko-pjevačke izvedbe te bolno uvjerljiva kemija između Coopera i Lady Gage najvažniji su, ne i jedini, razlog zbog kojeg je "Zvijezda je rođena", zasad, najbolje što se moglo pogledati u kino dvoranama godine 2018.


OCJENA: 10

petak, 5. listopada 2018.

VENOM



REDATELJ: Ruben Fleischer
GLAVNE ULOGE: Tom Hardy, Riz Ahmed, Michelle Wiliams, Woody Harrelson, Jenny Slate
TRAJANJE: 112 minuta

"Život boli Eddie. Jednostavno je tako."

Nepoznata, vanzemaljska crna masa preuzela je kontrolu nad Eddiejem Brockom (Topher Grace) 2007 godine u završnom činu Spider-Man trilogije Sama Raimija. Iako je treći dio najslabiji u trilogiji od trenutka kada se Venom pojavio krenule su glasine i(li) navijanje obožavatelja za posebni Venom film. Raimi i Maguire su otišli, "Sony" je nastavio snimati filmove o Spider-Manu s novim glumcima, ali od Venoma ni traga ni glasa. Uvijek kada bi izašao novi Spider-Man film krenule su, netočne, glasine da će se negdje pojaviti Venom. Godinama se govorilo da će Venom dobiti i samostalan film, ponovo glasine, sve do trenutka kada nije objavljeno da Tom Hardy postaje Eddie Brock. Hardy je potpisao ugovor za tri filma, ulogu je prihvatio zato što njegov sin obožava lik Venoma. Vjerojatno je, uz ispunjenje želje sinu, i visina honorara utjecala na glumčevu odluku. Dugoočekivana ekranizacija popularnog stripa u kojoj je glavnu ulogu preuzeo jedan od najpopularnijih glumaca mlađe generacije. Izgleda kao sigurna oklada i, barem, pristojna stripovska ekranizacija. Ili ipak ne?
Loše vijesti za filmski "Venom" dogodile su se prije premijere filma - prva je bila objava kako je riječ o filmu s oznakom PG (pratnja za roditelje za djecu do 13 godina) umjesto, od obožavatelja stripa, priželjkivanog R predikata (zabranjen ulaz mlađima od 17 godina bez pratnje odraslih). Razlozi su jasni - filmski "Venom" želi što veću bazu gledatelja koji će bez problema platiti ulaznicu. No, s obzirom na to da je stripovski Venom mračan, nasilan i brutalan drastično su smanjena očekivanja prije premijere. Drugi problem je znatno ozbiljniji - isprva glasine postale su istina koje je potvrdio i glavni glumac; iz filma je izbačeno više od pola sata materijala. "Venom" je skraćen, izbačene su scene koje ćemo možda gledati u nekoj budućoj redateljskoj verziji. Oba navedena problema ostavila su trag na konačnom proizvodu.


Filmska priča o novinaru Brocku opsjednutim simbiotom, parazitom i vanzemaljcem koji Brocku daje superjunačke moći u rijetkim je trenucima mračna, ne istražuje tamnu stranu glavnog protagonista i vrlo tanko, neambiciozno pokazuje emociju i duševna stanje opsjednutog novinara (gnjev i strah spominju se tek u jednoj sceni filma). Umjesto mraka film je krenuo putem komedije i, do sada neviđene, superjunačke preobrazbe. Zašto neviđene? U drugom dijelu filma (koji vidljivo trpi zbog izbačenih scena - dijelovi su nerazumljivi i ubrzani), Venom se od negativca pretvara u antijunaka odnosno superjunaka. Čitava preobrazba traje desetak minuta filma na nevjerojatno banalan, neuvjerljiv i ubrzan način. Venom je ispočetka prijetnja čitavom planetu, ubojica bez milosti. Nakon nekoliko trenutaka ipak odlučuje ostati na Zemlji. Razlog? On je gubitnik kao i njegov domaćin Brock (???). Samo nekoliko minuta kasnije Venom postaje superheroj zbog Brocka. Zašto i na koji način se događaju lomovi unutar simbiota potpuno je nejasno. Možda će redateljska verzija dati odgovore, možda redatelja i nije briga. Razvoj likova, njihova kompleksnost i nijansiranje Fleischera (ili šefove Sonya) ne zanima. Šteta, jer propuštena je velika prilika da zanimljiv i mračan lik poput Venoma odnosno Brocka dobije pravu, punokrvnu filmsku transformaciju.
Dinamika filma potpuno je neujednačena - ponekad je razbijena preskakanjem scena, ponekad humorom. Nisu svi duhoviti trenuci promašeni i postoji nekoliko razloga za smijeh no pretjerano naglašavanje "Venoma" kao komedije potpuno ubija napetost. Venom/Brock dekapitiraju protivnike i odmah za nekoliko sekundi slijedi rečenica koja bi trebala nasmijati gledatelje. Čak i ako fora uspije stvari ne funkcioniraju - Venom nije lik poput Deadpoola.


Prvi dio filma nudi nekoliko intrigantnih detalja. Brocku je uništen život zbog postavljanja krivih pitanja, milijarder koji spas za opstanak ljudske vrste traži u svemiru, istraživanja koja uključuju ljude kao pokusne kuniće - zanimljive su teme preko kojih je redatelj projurio bez pretjeranog interesa. No, to i nije toliko loša odluka s obzirom na redateljevu ambiciju "Venoma" kao filma koji želi prvenstveno nasmijati gledatelja.
Prva glumačka zvijezda filma trudi se održati lik Brocka zanimljivim. U tome Hardy nekada uspijeva, nekada i ne, ali on je najmanji problem filma - da su ostali segmenti na njegovoj razini "Venom" bi bio bitno zanimljiviji projekt. Znatno je teže gledati Michelle Williams u ulozi Anne Weying, Brockove ljubavi. Lik je skromno napisan i darovitoj glumici ne daje previše prostora. Šteta, s obzirom na njen više puta potvrđenu glumačku vrijednost ("Manchester by the Sea", "Shutter Island", "Sav novac svijeta".
Opterećen ambicijom da se mora svidjeti svima te unakažen skraćivanjem i izbacivanjem velikog broja scena dugoočekivani film o Venomu pretvorio se u jedno od najvećih kino razočaranja godine. Mjesta za popravni ima - "Venom" će, vrlo vjerojatno, postati trilogija i možda će nastavci popraviti, većinom, slab dojam nakon gledanja prvog filma.

OCJENA: 5

srijeda, 3. listopada 2018.

CRNI ČLAN KKKLANA



REDATELJ: Spike Lee
GLAVNE ULOGE: John David Washington, Adam Driver, Topher Grace, Alec Baldwin, Adam Driver
TRAJANJE: 135 minuta
NAZIV ORIGINALA: BlacKKKlansman

"Pripremi se. Revolucija stiže."

Uskoro će trideseta obljetnica kako se Spike Lee upisao na kartu važnih hollywoodskih filmaša. Godine 1989 Lee je, prema vlastitom scenariju, režirao "Učini pravu stvar" (originalan naziv "Do the Right Thing"), dramu u kojoj je opisao jedan ljetni, vrući dan u Brooklynu. Dan koji počinje normalno, ali kako sati prolaze istodobno rastu temperatura zraka i etničko-rasne tenzije u kvartu sve do tragičnog završetka dana odnosno filma. "Učini pravu stvar" donio je Leeju nominaciju za "Oscara" (scenarij), mogućnost da realizira nove projekte i medijsku pažnju koju je Lee često koristio za kritiziranje stanja u američkom društvu - glavna tema bio je rasizam i položaj Afroamerikanaca. Bijesni pas američkog filma ponekad je pogađao u sridu što se rasizma tiče, ponekad je pucao u prazno (kritizirao je Lee zbog rasizma čak i kolegu Tarantina, točnije zbog tretmana crnih likova u njegovim filmovima iako se Tarantino, filmski i privatno, jasno odredio prema bilo kakvoj vrsti rasne segregacije). U godinama nakon prvog velikog uspjeha Lee je nastavio snimati filmove - bilo je dobrih i vrlo dobrih ("25 sat", "Clockers", "Insider"...), ali i onih neuspjelih (remake "Oldboya" naprimjer"). Kada se činilo da karijera velikog navijača košarkaške momčadi "New York Knicksa" stagnira, Lee je dobio ponudu za ekranizacijom romana "Black Klansman". Priča romana temelji se na nevjerojatnom slučaju policajca Rona Stallwortha - prvog crnog policajca Colorado Springsa koji se infiltrirao u redove Ku Klux Klana. Lee je ponudu, bez razmišljanja, prihvatio. Ništa neočekivano - priča o Ronu Stallworthu idealna je za Leeja koji je dobio priliku da, ponovo, radi dvije stvari koje najviše voli. Snima film te razotkriva i preispituje rasizam u SAD-u.
Nije Stallworth bio veliki detektiv ili supersposoban policajac kada je uspio prevariti lokalnu podružnicu Klana. Stallworth je tamo negdje sedamdesetih godina prošlog stoljeća uzeo novine i javio je na njihov oglas. Osvojio je sugovornike arijevskim glasom i dobio poziv da se pridruži. S obzirom na boju kože Rona Stallwortha nije bilo mudro uživo se upoznati s pripadnicima klana pa ga je zamijenio kolega Filip Zimmerman. Ron Stallworth je bio glas, Filip Zimmerman tijelo nevjerojatne policijske akcije.



Očekivano, "Crni član KKKlana" izazvao je burne reakcije. Najviše se prašine diglo oko finala filma - Lee je film završio dokumentarnim snimcima tragično završenih nemira u Charlottesvillu iz kolovoza 2017 te komentarom Donalda Trumpa na navedene, tragične događaje. Prigovarali su Leeju da je zajahao val anti-Trump raspoloženja te pokušao skupiti jeftine bodove. Kritike koje nikako ne stoje - Lee je dokumentarne snimke uvrstio iz dva, opravdana i za film funkcionalna razloga. Prvi je činjenica da rasizam nije nestao - on i dalje postoji, dio je američkog društva. Drugi je važan protagonist koji se pojavljuje u filmu i na dokumentarnim snimkama. O kome je riječ i zašto je važan za događaje prije 40 godina, kao i one od prije godinu dana otkriti Vam ovaj tekst neće, ali gledanje film hoće.
"Crni član KKKlana" slojevit je film, tematizira rasizam i stanje američkog društva sedamdesetih (u kojima je Lee pronašao poveznice s današnjim vremenom) na više razina te vješto kombinira žanrove. Slučaj Rona Stallwortha i njegovo članstvo u klanu počinje tek nakon otprilike pola sata filma. Prije toga redatelj nas upoznaje s glavnim protagonistom filma, njegovim ulaskom u policiju te prvim zadatkom. Trenuci su to kada Lee preispituje djelovanje odnosno način borbe braće i sestara - boriti se za prava i jednakost kroz institucije ili dizati revoluciju odnosno na nepravdu odgovoriti nasiljem. Bijesni pas je, čini se, na primjeru Rona Stallwortha odabrao stranu. Boriti se legalno, znanjem, radom i sposobnostima tražiti put. Koliko god on težak bio.



Nije netrpeljivost prema Afroamerikancima jedina tema koju Lee provlači kroz film - Ku Klux Klan je, što se rjeđe spominje, organizacija koja negira holokaust, antisemitska, homofobna i ljuta na ljude koji drugačije misle čak i kada imaju bijelu boju kože. Većim dijelom trajanja film ismijava pripadnike klana pokazujući o kakvim je idiotima zapravo riječ. Iako ismijavanje klanovca možda izgleda malo čudno ono je potpuno opravdano - teško se ne smijati i shvatiti ozbiljno tipove koji pričaju o bijeloj supremaciji i arijevskoj krvi koji su nesposobni, ne pretjerano pametni i ograničeni ideološkim ograničenjima. Film je prepun bizarnih, apsurdnih situacija (npr. Stallworth je zadužen za osiguranje skupa KKK-a) - kroz takve trenutke Lee naglašava koliko su ideje "bijelih arijevaca" nebulozne i promašene. Ne prikazuje i ne shvaća Lee klanovce ozbiljno, ismijava ih, ali sve do trenutka kada se polako otkrivaju njihove namjere. Humora je sve manje i polako nestaje dok radnja postaje sve ozbiljnija i napetija.
"Crni član KKKlana" potvrđuje redateljsko umijeće Spike Lee-ja.  Film je odmjereno, vješto režiran - redatelj pažljivo dozira humor i kombinira žanrove. Nekoliko scena, važne za film i tematiku koju obrađuje, maestralno su režirane i ostaju u dugom sjećanju - poput neuspjelog atentata ili gledanja filma "Rođenje jedne nacije" (da, redateljeva oštrica okrznula je i Hollywood) u bazi klana dok ostarjeli Afroamerikanac (na drugoj lokaciji) pripovijeda stravičnu priču.


Za interpretaciju Rona Stallwortha Lee je izabrao Denzelova sina Johna Davida Washingtona. Ne, nije bilo preko veze - mlađi je Washington vrlo dobar; dobar dio zasluga za Washingtonov nastup ide i Adamu Driveru. Oni su jedan lik, istodobno i rijetko viđeni policijski buddy par. Osim crno-bijele različitosti pripadnici su skupina koje klanovci najviše mrze. Motivi njihova ulaska u policiji su različiti kao i razmišljanja o rasnoj i etničkoj pripadnosti. Driver i Washington vrlo dobro funkcioniraju u interpretaciji glavnog protagonista filma. Dojmljiv je i Topher Grace u ulozi ljigavog "velikog čarobnjaka" kao i niz sporednih glumaca, posebno oni koji glume pripadnike KKK podružnice Colorado Springsa.
Pažnju ljubitelja filma i nagrade koje je dobio novi film Spike Leeja nisu slučajne i nezaslužene. Nevjerojatna priča o Ronu Stallworthu koji je sedamdesetih godina prošlog stoljeća postao član Ku Klux Klana dojmljivo je režirana, bavi se temama koje su i danas dio američkog društva i donosi vrlo dobra glumačka izdanja Washington mlađeg i Adama Drivera. Kakav god dojam imali nakon izlaska iz kina nemoguće je ne raspravljati, komentirati i razgovarati o ozbiljnim stvarima koje film tematizira . Malo je filmova iz recentne kino ponude koji traže reakciju gledatelja kao što to radi "Crni član KKKlana".

OCJENA: 8 (možda i 8.5)