subota, 30. lipnja 2018.

NASLIJEĐENO ZLO



REDATELJ: Ari Aster
GLAVNE ULOGE: Toni Collette, Gabriel Byrne, Milly Shapiro, Alex Wollf
TRAJANJE: 127 minuta
NAZIV ORIGINALA: Hereditary

"Nikada nisam željela biti tvoja majka." - Annie

Velika se medijska prašina podigla nakon prvih projekcija dugometražnog debitantskog ostvarenja američkog filmaša Arija Astera. Film je premijerno prikazan na svetom mjestu nezavisnog filma - festivalu u Sundanceu. Odmah nakon premijere internetom se proširila vijest o najstrašnijem filmu godine i hororu kakav nije snimljen godinama. U posljednje vrijeme (pre)veliki je broj naslova s istim ili sličnim epitetima - u slučaju Asterovog filma euforija nije ponijela samo dio publike već i, ponekad u većoj mjeri, veliki dio američkih kritičara. Natjecali su se u hvalospjevima o Asterovom prvijencu i većina je ljubitelja filma, najviše horor obožavatelja, s nestrpljenjem očekivalo početak redovite distribucije. Odbrojavanje je završilo prije desetak dana kada je film stigao u kino dvorane.
"Naslijeđeno zlo" počinje kratkom obavijesti o pokojnoj gospođi. Riječ je o Annienoj majci, baki Petera i djevojčice Charlie. Nakon čitanja osmrtnice priča nas vodi na sahranu gdje Annie drži govor. Posljednje riječi upućene majci. Ne, nije riječ o poznatim i klišeiziranim rečenicama koje o pokojniku govore sve najljepše. Upravo suprotno - sudeći prema Annienim riječima pokojna majka bila je komplicirana i teška osoba. Zbog gubitka majke Annie kreće i na grupne terapije, čini se da pokušava preboljeti gubitak no obiteljska prošlost prepuna je demona i teških trenutaka. Odlazak majke ne znači i kraj obiteljskih problema - oni se vraćaju, postaju ozbiljniji i teško objašnjivi. Nadnaravni. Smrtonosni.


Koliko daleko su otišli medijski i kritičari hvalospjevi filmu najbolje pokazuje usporedbe Asterovog filma s "Istjerivačem đavla". Naravno, Friedkinovo remek-djelo i "Naslijeđeno zlo" ne mogu stati u istu rečenicu. Iako se Asteru ne može prigovoriti na inventivnoj i originalnoj režije. Originalnost se odnosi na redateljska rješenja koja se rijetko mogu vidjeti u realizaciji horor filmova - Aster izbjegava uobičajena rješenja za horor filmove, napetost i strah gradi polako s kulminacijom u posljednjih dvadesetak minuta filma (doživljaj horora piscu ovih redaka dodatno je pojačala sablasno prazna kino dvorana u kojoj je bilo troje gledatelja). Međutim, radnja filma prepuna je već viđenih horor detalja (opsjednutost, skrivene odnosno kodirane poruke, prisustvo nadnaravnog... ) - cjelina je podložna različitim tumačenjima. Većina gledatelja će, bez obzira voljeli film ili ne, pogledanog izlaska iz kino dvorane potražiti informacije o Panisu. Mnoge žestoke obožavatelje horora "Naslijeđeno zlo" moglo bi razočarati. (Pre)malo je istinski stravičnih scena koje se pamte - posebno kada se uzmu bombastične najave o najstrašnijem filmu posljednjih godina. Međutim "Naslijeđeno zlo" prilično dobro funkcionira kada je o drami riječ. Obiteljskoj drami obavijenoj teškim, tjeskobnim temama.
Smrt Anniene majke okidač je za eksploziju potisnutih, zanemarenih obiteljskih odnosa. Obitelj je, sudeć prema razvoju događaja, bila neka vrsta matrijarhata koji puca po šavovima nakon smrti najvažnije osobe u obitelji. Odnosi su daleko od idealnog, obiteljska povijest opterećena je potresnim događajima iz prošlosti. Odnosi između Annie i djece daleko je od idealnog. Jedan od najpotresnijih i najstravičnijih detalja filma pripada dramskom dijelu filma - razgovor između majke i sina u kojem Annie govori Peteru kako nije željela biti njegova majka nije jednostavno gledati i slušati.
Film se bavi i životom nakon gubitka bliskih osoba. Bol i praznina nakon gubitka voljenih osoba često mogu postati opsesivne, potpuno iracionalne. No, to ovisi od čovjeka, pojedinca. Svakog od nas.


Aster je odabrao zanimljivu glumačku ekipu - Toni Collette vrlo dobro interpretira Annie. Collette je uspjela interpretirati glavnu protagonisticu, većinom, bez pretjerivanja. Gabriel Byrne odmjeren i suzdržan (takav je i lik kojeg tumači). Vrlo dobri su i mladi glumci - Milly Shapiro i posebno Alex Wolff.
Gledatelji koji od redateljskog prvijenca Arija Astera očekuju najstrašniji film godine i horor kakav niste gledali godinama vjerojatno će ostati razočarani. "Naslijeđeno zlo" nije film koji opravdava visoka očekivanja s obzirom na ogromnu medijsku pažnju i mnoge kritičarske hvalospjeve. Film je zanimljiviji kao obiteljska drama i upravo taj detalj kao i vješto redateljevo poigravanje s percepcijom gledatelja "Naslijeđeno zlo" čine vrijednim gledanja.

Nema komentara:

Objavi komentar