srijeda, 2. svibnja 2018.

15:17 ZA PARIZ



REDATELJ: Clint Eastwood
GLAVNE ULOGE: Alek Skarlatos, Anthony Sadler, Spencer Stone, Ray Corasani, Judy Greer
TRAJANJE: 94 minute

"Vi Amerikanci ne možete preuzeti zasluge svaki puta kada je zlo pobijeđeno."

Nakon što je 2016 godine filmom "Čudo s Hudsona" (originalni naziv filma je "Sully") pokazao kako redateljske godine nisu važne (87 mu je tek), Clint Eastwood brzo je pronašao novu inspiraciju. Odlučio je Eastwood ekranizirati istinitu priču o napadu marokanskog državljana Ayouba El Khazzanija u vlaku na liniji Amsterdam - Pariz 2015 godine. Točnije pokušaju napada kojeg su prekinuli i teže posljedice spriječili američki vojnici. Spencer Stone, Alek Skarlatos i Anthony Sadler slučajno su se našli u vlaku - kolege i prijatelji turistički su putovali Europom. Napad je spriječen hrabrošću vojnika, ali i spletom sretnih okolnosti. Slučaj i tema kao stvorena za Eastwooda koji je volio istinite priče o velikim djelima malih ljudi.
Eastwood se, u želji da što vjernije rekonstruira događaje, odlučio na nesvakidašnju odluku. Glavne protagoniste filma glume stvarne osobe. Glavne glumačke zvijezde filma su Alek Skarlatos, Spencer Stone i Anthony Sadler. Zanimljiva, iznenađujuća, ali i rizična odluka starog redateljskog vuka. Rizik se nije isplatio - Skarlatos, Stone i Sadler su puno bolji vojnici od glumaca.


Ograničene glumačke mogućnosti mladih vojnika nisu jedini (u nekim trenucima dečki izgledaju kao likovi iz neke tinejdžerske serije) i(li) najveći problem filma. Najave su sugerirale napetu rekonstrukciju događaja u vlaku, ali konačni proizvod je bitno drugačiji. Prikaz napada, točnije pokušaja napada počinje otprilike nakon sedamdeset minuta filma. Do tog trenutka gledamo biografsku priču prijatelja čiji se putevi sastaju i rastaju. Spasitelji iz vlaka ispunili su dječačke snove - oni su željeli postati vojnici i vojnici su postali. Čitavim trajanjem filma provlače se detalji povezani s vjerom, vojskom i domovinom, ali cjelina je toliko prazna i ostavlja previše upitnika o životnim pričama glavnih protagonista.
Kao djeca budući su junaci bili problematični, Eastwood naglašava problematičnost kako bi priča imala poruku o klincima koji su, unatoč zanemarivanju škole, uspjeli. Ne samo uspjeli veći postali heroji nacije. Zgodna dosjetka, ali u filmu slabašno odrađena - glavni su likovi bez okusa i mirisa te je njihova životna priča prije vlaka potpuno nezanimljiva, po ničemu posebna. Vrhunac praznog hoda filma odnosi se na putovanje prijatelja po Europi. Dečki putuju europskim gradovima, lupaju selfieje i vode dosadne razgovore. Trenuci kada film izgleda poput lošeg dokumentarca ili pokušaj ljubitelja filma da se zabavi snimanjem amaterskog uratka.


Eastwood je odlučio podijeliti i nekoliko povijesnih istina (naši junaci nisu najbolje upoznati s činjenicama o završetku Drugog svjetskog rata) te diskretno (u nekim minutama filma i direktno) promovirati vojsku i rat. "Ima nešto u ratovanju." - govori jedan od protagonista filma glorificirajući ratovanje i aludirajući na zajedništvo, žrtvovanje i neraskidive veze učesnika u vojnim operacijama. Da, ima, ali redatelj je propustio spomenuti mrtve, ranjene i nestale koji su također dio svake ratne priče.
Ubacio je Eastwood u filmu i nekoliko posveta. Dio se odnosi na "Gladijatora" dio na "Full Metal Jacket" Stanleya Kubricka. Posveta Kubrickovu filmu odudara od ideja koje promiče film - "Full Metal Jacket" duboko je antiratni film koji najbolje prikazuje torturu na obuci i promašenu ratnu politiku SAD-a u Vijetnamu dok je "The 15:16 to Paris" blagonaklon prema vojsci i ratovanju.
"The 15:17 to Paris" jedan je od najlošijih i najslabijih projekata u filmografiji Clinta Eastwooda. Eksperimentiranje s glumcima nije uspjelo, ali to nije jedini problem filmu. Istinita priča o američkim vojnicima koji su spriječili teroristički napad u vlaku za Pariz prikazana nezanimljivo i sadržajno je siromašna gotovo prazna.

OCJENA: 4

Nema komentara:

Objavi komentar