četvrtak, 26. listopada 2017.

SUMNJA



REDATELJ: John Patrick Shanley
GLAVNE ULOGE: Meryl Streep, Philip Seymour Hoffman, Amy Adams, Viola Davis
TRAJANJE: 104 minute
NAZIV ORIGINALA: Doubt

''Sumnja može biti jednako moćna veza među ljudima kao i sigurnost.'' – otac Flynn


            Filmovi, uz zabavni aspekt, često imaju i onaj kritički. Popularnost filmova koji pokazuju društvenu angažiranost i koji ukazuju na određene probleme u društvu ne slabi kako vrijeme odmiče. Sve češće možemo gledati filmove, igrane i dokumentarne, koji upozoravaju na razne društvene probleme kao što su socijalna nejednakost, pedofilija, pa sve do globalnog zatopljenja. Jedan od takvih filmova je i "Sumnja". Sve je započelo predstavom koju je napisao  scenarist filma John Patrick Shanley, a za koju je dobio i Pulitzerovu nagradu. U filmskom svijetu poznat je i po scenariju za film Opčinjena mjesecom  iz davne 1987. godine - trostruki osvajač "Oscara" (među njima i Cher za glavnu žensku ulogu). Ohrabren uspjehom predstave, odlučuje se i na filmsku adaptaciju kako bi priču predstavio široj publici. Možemo reći, uspješno. 


            Sumnja nas vraća u 1964 godinu. New Yorku, godinu dana nakon atentata na američkog predsjednika Johna F. Kennedya. Društvo je duboko podijeljeno, crnačko stanovništvo je i dalje degradirano. Katolička škola sv. Nikole u (ne)slavnom dijelu New Yorka, Bronxu, iza svojih zidova krije strašan problem. Školu vodi stroga sestra Alojzija, koju je utjelovila Meryl Streep. Ne treba puno da bi se shvatilo kakav je ona zapravo lik. Izrazito konzervativna, stroga, autoritativna, živi u skladu s pravilima - njen oštar pogled može natjerati i samog Vraga da se prekriži. Uz nju je i mlada i plaha sestra James, koja se ponizno nosi s autoritetom sestre Alojzije, ali i otac Flynn, koji predstavlja novu, otvoreniju struju u Katoličkoj crkvi i kojem se sestra Alojzija oštro suprostavlja. Film počinje misom koju drži otac Flynn, a koji se tokom svoje propovijedi dotiče sumnje. Propovijed od koje svaku riječ sestra Alojzija pomno upija s idejom da je nešto skriveo iza očeve propovijedi. Posebnu pozornost obraća na odnos oca Flynna s jednim od učenika, Donaldom koji je, igrom slučaja, jedini tamnoputi učenik u školi. Nakon što sestra James primjeti Donaldovo čudno ponašanje i o tome je obavijesti, sestra Alojzija je sigurna kako može pokrenuti  lov na vještice. Lomača je pripremljena...
Sumnja nam je podarila još jednu priliku da uživamo u glumačkoj genijalnosti Meryl Streep. Njen prikaz sestre Alojzije kao ličnosti koja je sigurna u nepogrešivost svojih postupaka i koja, svjesna kako se kotač vremena okreće protiv nje, ne preže od ničega kako bi ostvarila svoj cilj zaista je briljantan. Streep je toliko uvjerljiva u ulozi sestre Alojzije da nam ne treba puno da bi je zamrzili, no istovremeno izaziva i suosjećanje te otvara mogućnost da se poistovjetimo s njom. Viola Davis u filmu je prisutna tek desetak minuta - dovoljno da osigura nominaciju za Oscara za sporednu žensku ulogu. Tolika je moć njene glume. Viola u "Sumnji" glumi majku jedinog tamnoputog učenika, gospođu Miller, koja je zbog sina pozvana na razgovor kod sestre Alojzije. Kroz tih desetak minuta Viola je zapanjila prikazom koliko je majka sposobna učiniti, ili možda ne učiniti i zadržati nešto za sebe, koliko god to bolno bilo, kako bi svom djetetu osigurala bolju budućnost. U deset minuta  ne samo da nam je prikazala majku koja pokušava zaštititi sina, već nam između redaka prikazuje svoju socijalno-ekonomsku i obiteljsku pozadinu - sve ono s čime se bori kako bi zaštitila dijete. Nije na odmet spomenuti i Amy Adams, koja je savršeno prikazala plahu sestru James koja, iako mlada i nesigurna, uspijeva pronaći hrabrost duboko u sebi kako bi se održala između dvije vatre u moralnoj misteriji. Philip Seymour Hoffman, sa svojom sigurnošću u izvedbi oca Flynna kao čovjeka koji se konstantno predstavlja kao osoba koji nema što skrivati, toliko nas drži u neizvjesnosti s upitnikom iznad glave i pitanjem što je zapravo istina.


Često se Hollywood, u iznošenju svoje društvene kritike, ne ustručava od korištenja pretjerane dramatizacije kako bi privukao što širu publiku na gledanje filma. Ono što razlikuje "Sumnju" od drugih je činjenica da je dramatizacija dozirana te nema prevelike bombastičnosti u cijeloj priči. Dijalozi ovog filma govore puno više od riječi koje su likovi izgovorili. Neverbalne geste, jedan zagrljaj ili oštar pogled koji te tjera da u usta vratiš zalogaj koji si upravo izbacio, snaga su filma. Veliko bogatstvo "Sumnje" jest što nam nije sve servirano nego nas tjera na razmišljanje, čitanje između redova, shvaćanje motiva pojedinog lika i prikaz društvenih okolnosti u kojima se radnja odvijala

OCJENA: 8

Autor recenzije: Ante Vojnović

Nema komentara:

Objavi komentar