ponedjeljak, 24. srpnja 2017.

HANNIBAL



AUTOR SERIJE: Bryan Fuller
GLAVNE ULOGE: Mads Mikkelsen, Hugh Dancy, Laurence Fishburne, Caroline Dhavernas, Gillian Anderson, Scott Thompson, Aaron Abrams
TRAJANJE: 3 sezone, 39 epizoda

Ako je za Vas definicija dobrog obroka hamburger “s nogu” i krompirići ovo nije serija za vas.
Ako uživate gledajući američke sit-come od 25 minuta gdje pet glumaca u tridesetim pokušavaju da se spontano nađu u situacijama u kojima se obično nalaze adolescenti , postoji velika šansa da će za vas Hannibal biti prekomplikovan, spor vjerojatno i dosadan.
Ali ukoliko spadate u kategoriju onih koji znaju koje vino se uz koju vrstu ribe servira, ako još znate svezati kravatu na windsor čvor te imate makar jedno trodijelno odijelo u ormaru onda postoji dobra šansa da ćete dati šansu ovoj seriji.
Za sve one koji se jesu ili bi se mogli prepoznati u gornjem opisu ide ova mala recenzija serije koja je završena, ali zaslužuje da ne padne u zaborav.


Hannibal Lecter je poznati lik pisca Tomasa Harrisa koji se pojavljuje u njegovoj knjizi Crveni zmaj a poslije i u ekranizovanom bestseleru koji je većini naših čitalaca poznatiji kroz ekranizaciju i film Kad jaganjci utihnu. Radi se o filmu za koji je Sir. Anthony Hopkins dobio oskara prikazujući lik doktora psihilogije Hanibbala Lectera, visoko sofisticiranog sociopatu sa fetišem za ubijanjem i konzumiranjem svojih žrtava.
Uloga radi koju je Hopkins odigrao dugo vremena je predstavljala zlatni standard glumišta za likove intelektualaca sociopata, psihopata sa visokim stepenom svijesti i još većim koeficijentom inteligencije. Ali ne više !
U seriji Hannibal pomenutog doktora tumači danski glumac Mads Mikkelsen, poznati evropski glumac markantne vanjštine koji ritam ove serije podiže na jedan sasvim novi nivo u odnosu na Hopkinsa. Hopkinsov Hannibal je stariji, iskusniji zagrnut godinama iskustva i sofisticiranosti, skriven i otkriven jedino u pogledu, polaganoj dikciji i ponekoj grimasi koju je glumac maestralno prikazao. S druge strane Mikkelsenov Hannibal je markantan muškarac srednjih godina u punoj intelektualnoj i fizičkoj snazi, također rafiniran i educiran ali ujedno i vječita prijetnja koja je tokom gledanja serije uvijek prisutna i jedva suzdržana. Tvorac serije Bryan Fuller je vrlo precizno prepoznao da kvalitet originalnog Hannibala leži u intelektualnim duelima koje on ima sa ostalim karakterima filma tako da u seriji Hannibal od samog početka ima svog pandana u podjednako kompleksnom liku Williama Will Grahama kojeg maestralno tumači Hugh Dancy.
Will Graham je i u originalnom filmu a i u knjizi bio glavni oponent Hannibala ali isključivo kao inteligentni i sposobni detektiv policajac koji razumije zlo ali je i daleko od istog, ono ga ne privlači, on ga razumije, ali nema opravdanja za njega.


Novi Will Graham je i sam izmučen lik sa mračnom stranom koju jedva drži pod kontrolom i radi koje je tako dobar u razumijevanju i otkrivanju psihopata i ubica te je kao takav idealan partner Hannibalu koji tu njegovu tamu vidi, prepoznaje pa čak i pothranjuje.
Serija kroz tri sezone obiluje intelektualnim raspravama između pomenutog dvojca, nadmudrivanjima i dijalozima koji su barem iz aspekta autora koji piše ovu recenziju do tada neviđeni. I da, serija je krvava, obiluje scenama ubistava koje nadopunjuju ritam čitave serije te na dosta umjetnički naglašen pa nekad i pretenciozan način učvršćuje ritam serije. Ono što je bitno istači, ubistva, krv, sakaćenja su uvijek u službi serije i radnje. Nikad nisu sami sebi cilj već isključivo sredstvo, u službi su serije. Mnoge je gledaoce količina krvi i način prikazivanja smrti inicijalno odbio jer predstavlja novi način prikazivanja nasilja u serijama, ali ovako kompleksna serija sa kompleksnim karakterima mora imati kompleksan i način prikazivanja nasilja.
Muzika je također dio serije kojem se pridala velika važnost iako termin muzika ne dočarava precizno ambijentalnu muzičku pozadinu ispunjenu bazičnim prenaglašenim i često preglasnim zvucima bubnja, frula i žičanih instrumenata koji imaju za svrhu da nerve gledaoca zategnu poput strune za vrijeme gledanja.


Igra mačke i miša traje tri sezone kroz koje kolokvijalni miš vrlo često goni mačku i za ovog autora je serija predstavljala pravo osvježenje u odnosu na s lakoćom snimljene i često neinventivne serije kakve se serviraju gledaocima. Svaka odgledana epizoda je priča za sebe, ali je ujedno i kockica većeg mozaika i to vrlo preciznog mozaika koji će strpljivog gledaoca u konačnici nagraditi ali i oštetiti. Nagraditi u smislu jednog novog sineastičkog iskustva, a oštetiti u smislu da će vam poslije Hannibala mnoge popularne serije čak i sa sličnom tematikom djelovati prejednostavno i mlako.
Namjera ovog autora nije da detaljno analizira seriju već samo da istu zagrebe i učini interesantnom za one kojima je promakla.
Zato otvorite bocu Batard Montrachet i uz tartufi bianchi počastite svoje intelektualno nepce
serijom koja to zaslužuje.

Autor recenzije: Tarik Dževlan

Nema komentara:

Objavi komentar