ponedjeljak, 30. siječnja 2017.

JA, DANIEL BLAKE




REDATELJ: Ken Loach
GLAVNE ULOGE: Dave Johns, Hayley Squires, Sharon Percy
TRAJANJE: 100 minuta
NAZIV ORIGINALA: I, Daniel Blake

"Kada izgubite samopoštovanje onda ste gotovi" - Daniel Blake

Početni trenuci izvrstan su uvod odnosno najava događanja u prošlogodišnjem osvajaču "Zlatne palme" - ne vidimo ništa, ali čujemo svašta. Isljednički glas postavlja besmislena pitanja Danielu Blakeu. Blake je na kraju šestog desetljeća života, udovac je i nedavno je preživio srčani udar. Isljednica je zaposlenica britanske zdravstvene ustanova koja mora dati mišljenje o Blakeovom zdravstvenom stanju. Bizarnost cijelog Blakeovog slučaja provlači se kroz čitav film pa je tako možemo pronaći i u uvodu. Zdravstvena djelatnica, strogo se držeći pravila službe, bez ikakvog osjećaja da razgovara s čovjekom, oporavljenikom od srčanog udara postavlja niz pitanja o rukama, nogama....Svemu osim srca. Uzaludni su Blakeovi vapaji kojima pokušava objasniti da je srčani bolesnik. Oni se razbijaju o zid nezainteresiranosti i nedostatka empatije. Kao što je i Blakeova borba za vlastito dostojanstvo i poštovanje izgubljena u bespućima, košmaru birokracije današnjeg društva.



"Ja, Daniel Blake" prošle je godine osvojio "Zlatnu palmu" na filmskom festivalu u Cannesu. Redatelj filma Ken Loach istu je nagradu dobio i prije desetak godina za "Vjetar koji povija ječam". Svakih deset godina Loach dolazi na mjesto sreće i osvaja jednu od najprestižnijih filmskima nagrada.
Za razliku od "Vjetra...", "Ja, Daniel Blake" ne bavi se poviješću već tematizira svakodnevicu običnog čovjeka. Stvarnost koju Loach prikazuje nije nimalo optimistična i vesela već potresna i tmurna - životna priča čovjeka, zapravo ljudi koje ubija birokracija. Bešćutnost i problem mehaničkog odrađivanje posla zaposlenika u državnim službama Loach secira vrlo precizno. Zaposlenici posao određuje bez ikakvog suosjećanja (čast iznimci) i bilo kakvog pokušaja razmijevanja: pravila i(li) zakoni, u slučaju Daniela Blakea često besmislena, jedino su čega se treba pridržavati. Svako iskakanje iz zadanih okvira brzo je ugušeno. Sustav je poput ostarjelog čudovišta - trom, spor i nemoguće ga je promijeniti.



Blake nije jedini slučaj na kojeg se radnja fokusira. Slučajan susret s Katie (vrlo dobra Hayley Squires) i njenom malodobnom djecom, Blakeu pomaže da ponovo postane koristan te ugasi usamljenost. Katie je u jednako teškoj, možda i težoj situaciji od Blakea - činjenica je koju Loach ne propušta naglasiti s nekoliko potresnih scena (događanja u socijalnoj samoposluzi).
Razina poniženja koje glavni protagonisti moraju trpjeti zbog teške životne situacije ogromna je i teška za gledati. Loach prikazuje da splet životnih okolnosti, birokracija i bešćutnost većina državnih institucija oduzimaju ljudskom biću dostojanstvo što često dovodi do teških, najgorih posljedica. Mjesto radnje je Engleska no redatelj šalje univerzalnu poruku - ljudi poput Katie i Blakea su tu, oko nas i pišu svoje teške životne priče.
Uvjerljivost događanja pojačana je dokumentarističkim pristupom priči te radom kamere. Način na koji je film snimljen gledatelju daje dojam kao da negdje sa strane prati sudbine Blake i Katie.




Društveni, socijalni položaj Blakea i Katie težak je i prikazan na potresan i uvjerljiv način. Upravo zbog uvjerljivo prikazanih životnih priča teško je razumjeti zbog čega je Loach inzistirao na detaljima koji bi trebali pojačati empatiju prema glavnim likovima. Njihova stvarnost je ionako teška, okolina u kojoj žive tmurna, olovna i za priču su nevažni detalji poput Blakeovog čekanja na telefonski poziv ili trenuci kada ističe internet kod popunjavanja formulara. Ako je Loach htio relaksirati film i donijeti mu, kroz spomenute situacije, ponešto humora - nije uspio. Situacija u kojoj se Blake nalazi preozbiljna je i teška za gledanje i svaki pokušaj da se gledatelj nasmije ne funkcionira. Slična situacija je i sa ozlijeđenim psom ispred Katiene kuće: Katie i djeca su u groznoj situaciji i ne treba dodatno kupovati empatiju gledatelja takvim detaljem. Uz svo suosjećanje prema teškoj psećoj sudbini.
"Ja, Daniel Blake" potresan je film o ljudima zarobljenima u mreži birokracije. Borba za dostojanstvo i normalan život ponekad je unaprijed izgubljena. Daniel Blake je dokaz.

OCJENA: 8

Nema komentara:

Objavi komentar