petak, 18. studenoga 2016.

ŠTO GOD USPIJE




REDATELJ: Woody Allen
GLAVNE ULOGE: Larry David, Evan Rachel Wood, Adam Brooks, Henry Cavill,
TRAJANJE: 93 minute
NAZIV ORIGINALA: Whatever Works
GODINA PROIZVODNJE: 2009


"Što god uspije" savršeno sumira Allenovu karijeru 2000-ih prepunu oscilacija u stilu i kvaliteti. Ona je poput kasnijeg albuma zastarjelog benda, pomalo prenatrpana i derivativna, ali ispunjena talentom i šarmom koji su obilježili Allenovo postojanje. Iako je riječ o filmu koji neće dugo ostati u sjećanju gledatelja, "Što god uspije" pokazuje koliko Allen može biti zabavan, čak i kada je na auto-pilotu. Udružen s Larryem Davidom, ostvaruje određenu komičnu gorčinu koju nismo osjetili još od "Razarajući Harry".



Boris Yellnikoff pripada ekstremnoj klasi mizantropa. Vrijeđa djecu kojoj predaje šah, javno govori o vlastitoj intelektualnoj superiornosti i nikada, čak niti u najtežim trenucima, ne pokazuje empatiju. Da, uloga kao stvorena za Larry Davida s dodatkom Allenovske neuroze, budući da Boris nekoliko puta doživljava filozofske napadaje panike. Yellnikoff je najbitniji element filma te bi se bez njegove snažne prisutnosti sve vrlo brzo raspalo. Zaplet nastaje kada Boris bezvoljno odluči pomoći djevojci s juga SAD-a, kod koje primjećuje stereotipne primitivizme koje i sam redovno spominje. Njegova misija postane da je učini kulturnom i educiranom osobom, a nakon niza zanimljivih situacija neobično poznanstvo završava brakom. Brak dovodi do novih figura s juga i novih kontrasta između svjetova. 


Budući da je ideja za film nastala '70-ih (smrt komičara Samuela "Zero" Mostela odgodila je realizaciju projekta), osjete se zastarjeli društveni komentari koji ponekad pogađaju metu, a ponekad izgledaju odnosno zvuče pomalo arhaično . Između ostalog, kritizira se južnjački primitivizam i konzervativnost (Allen je u jednoj sceni gotovo predvidio novoizbranog predsjednika SADa Donalda Trumpa) te intelektualna nemoć mlađih generacija. Allen se uspješno izvlači iz neuspješnih scena pomoću glavnog protagonista koji i sam ponekad djeluje posve izgubljeno. Redatelj na kraju ipak naginje prema komičnom efektu, što je mudar izbor, budući da je ideja previše apsurdna da bude ozbiljna. Odabir Larrya Davida se pokazao kao iznimno sretan izbor. Lik koji je na papiru vjerojatno izgledao kao neuvjerljiva karikatura uz slavnog komičara postaje nevjerojatno urnebesan protagonist čija mržnja stvara iznenađujuć efekt za Allena - životnu gorčinu. Scenarij ujedno i predstavlja Allenove komične efekte novoga tisućljeća, niz šala koje postaju ili puni pogodak ili potpuni promašaj. Zato je odabir glumaca za slavnoga redatelja postao najbitniji faktor, onaj o kojemu je ovisila kvaliteta. Film ima velike probleme s tempom. Nakon dinamičnog i efektivnog prvog čina ulazimo u drugi čin koji je naizgled bezidejan. Ovdje dobivamo i prve tragove Allenovskih klišeja koje redatelj neuspješno pokušava zaobići već desetak godina. Predvidivost je ipak donekle izliječena iznenađujuće idiličnim i živahnim krajem.


Woody Allen, unatoč ponekim vrhunskim hitovima (Match Point, Vicky Cristina Barcelona), nije bio u stanju izjednačiti uspjeh '80-ih i '90-ih. Činilo se da će tako i ostati, no par godina kasnije izlazi film kojim je iznenadio publiku diljem svijeta i ponovno ušao u utrku za Oscare. Allenova fascinatna karijera se nastavlja...

Autor recenzije: Filip Zekić

Nema komentara:

Objavi komentar