nedjelja, 3. srpnja 2016.

PURPURNA RUŽA KAIRA




REDATELJ: Woody Allen
GLAVNE ULOGE: Mia Farrow, Jeff Daniels, Danny Aiello, Paul Herman
TRAJANJE: 82 minute
NAZIV ORIGINALA: The Purple Rose of Cairo
GODINA PROIZVODNJE: 1985


Izlaskom Zeliga 1983. kreće zlatna era i najkreativnija faza Woody Allena, a kraj joj se neće nazirati skoro pa čitavo desetljeće. Zlatna era je započela svoj puni sjaj 1985. izlaskom jedne od najboljih filmskih fantazija svih vremena, Purpurne Ruže Kaira. Kao i skoro svaki njegov film iz 80-ih, u glavnoj ulozi je njegova nova muza, Mia Farrow, no ni sporedne uloge nikako nisu manjkave (Allen potvrđuje nevjerojatnu snagu u odabiru glumaca). Tijekom 80-ih Allen je uvježbao emotivnu manipulaciju gledatelja gotovo do savršenstva, uzevši u obzir da u trenutcima ne znaš trebaš li se smijati ili plakati. Allen ovaj puta smješta svoju radnju u 30-ima i predstavlja snagu u režiranju (djelomično) povijesnih filmova.


Mia Farrow glumi Ceciliju, siromašnu, sramežljivu, krhku konobaricu i supružnicu lijenog propalice Monka, koji koristi svaku priliku za jeftinu varku koja najčećšće utječe direktno na nju. Ne pomažu joj ni brojne nezgode na poslu uzrokovane neopreznim razgovorima s kolegicom (ubrzo joj slijedi i otkaz koji ju ubacuje u daljnju nevolju). Ipak, Cecilia nalazi tračak sreće i ljepote života u jednoj strasti koju gotovo svi razumiju - film. Ona ga koristi ga kao ugodan bijeg od stvarnosti, koji doseže vrhunac kada na veliki ekran prvi put zasja ''Purpurna Ruža Kaira''. Cecilia gotovo svaku večer sama gleda isti film dok jedno od prikazivanja ne prekine - lik na ekranu. Sporedni lik, istraživač Tom Baxter, fasciniran ljubavi koju Cecilia pruža filmu, pogleda direktno u nju i doslovno iskoči iz ekrana u stvarnost. Dok su publika i ostali filmski likovi šokirani, Tom pobjegne s iznenađenim glavnim likom.


Zanimljivo je koliko je film prekršio tadašnja pravila. U naizgled konvencionalnu priču smješten je element fantazije koji je iznenadio većinu gledatelja. Allen ponavlja uvrštavanje elementa po tko zna koji put, no nakon ovog filma je tvrdio da bi trebao prestati s time (to se nije dogodilo, Allen je ponavljao ovo više puta kasnije). Također, ovo mu je uz "Završni Udarac" (2005.) najdraži film koji je napravio, tvrdeći kako se završni proizvod najviše slagao s vizijom koju je imao dok je pisao scenarij. Dodatni dokaz koliko je rada i talenta bilo umješano u film budući da je ovako nešto u 80-ima bila doista teška stvar za složiti.


Još jedan zanimljivi preokret u radnji donosi Gil Shepherd, glumac koji je stvorio Toma na velikom ekranu. Budući da je saznao za nevolju, odlazi u grad da spriječi propast svoje karijere te stvara neobičnu romansu sa Cecilijom. Zaplet se komplicira, Cecilia stvara ljubavni trokut s dvojicom naizgled istih likova, a gledateljima je nemoguće predvidjeti kako će se situacija razriješiti (nažalost sve rjeđa pojava u filmovima). Dok se stvaraju dodatne smiješne situacije, Cecilia u završnom konfliktu mora odlučiti ostaje li u stvarnosti koja ju je toliko puta iznevjerila, ili iskoristiti šansu za novi početak. Allen ne propušta ubaciti element satire (taština i samodopadnost glumaca) u tragičnom kraju koji sugerira da je ljudski život ipak više sklon razočaranju.
Nakon fascinatne fantazije koja je iznenadila publiku diljem svijeta, Allen se još više okreće svojim dobro znanim europskim utjecajima (ako se uči, uči se od najboljih) koji će pridonijeti njegovom kreativnom i komercijalnom vrhuncu.



Autor recenzije: Filip Zekić

Nema komentara:

Objavi komentar