srijeda, 8. lipnja 2016.

ANNIE HALL



REDATELJ: Woody Allen
GLAVNE ULOGE: Woody Allen, Diane Keaton, Tony Roberts, Paul Simon, Christopher Walken, Shelley Duvall
TRAJANJE: 93 minute
GODINA PROIZVODNJE: 1977


Početak filma. Alvy Singer razbija četvrti zid i stoji pred nama u jednobojnoj pozadini. Pita se što za njega znači život, što za njega znači ljubav, što za njega znači nedavno prekinuta veza s Annie Hall. Kroz čitavu priču pokušava dobiti odgovore, dok mi pratimo svaki mali detalj kojim je ovaj film 1977. iznenadio cijeli svijet. Vjerojatno je glavni razlog u tome što se tada od Woody Allena tako nešto nimalo nije očekivalo. Do tada je, kao što smo ustvrdili, bio komičar koji je u svakom filmu ciljao na jednu stvar - humor, dok je sve ostalo je bilo sporedno. Ipak, i ovaj film je uglavnom komedija. Što ga dijeli od Allenovih prijašnjih redateljskih ostvarenja?
Možda su u pitanju bile razne nekonvencionalne tehnike koje je koristio. Razbijanje četvrtog zida na tako očiti način nije bila toliko poznata stvar u ono doba. Nitko dotad nije koristio titlove da prikaže misli likova dok razgovaraju. Nikada nije postojao film gdje se glavni lik savjetuje sa slučajnim prolaznicima na ulici. Je li itko do tad koristio tako divlje nelinearnu strukturu da ispriča svoju malu priču? Iako su ovo sve bili zabavni faktori koji su iznenadili publiku, tada je također izašao i Star Wars - film koji je zauvijek promijenio svijet na malo drugačiji način (sumnjam da bi nakon tog iskustva korištenje titlova publici bila revolucionarna stvar). Ne, Allen je šokirao publiku nečim sasvim drugim - ispričao je svoju životnu priču, punu smiješnih, tužnih i romantičnih situacija s kojom se ta ista publika mogla povezati na tada sasvim nepoznat način.


Alvy Singer na početku govori o svom djetinjstvu pomoću kojeg pokušava objasniti zašto je neurotičan, paranoičan i nespretan. Razgovara s djecom o periodu latentnosti, živi ispod vlaka smrti i svako malo ga maltretira iritantni rođak, Joey Nickels (ili, kako on kaže, Joey "Five Cents"). Nakon toga prolazimo kroz niz Singerovih veza, gdje shvaćamo da on doista, kako je i sam rekao, ne želi pripadati nijednom klubu koji bi uzeo njega za člana. Tada se u njegovom životu pojavljuje Annie Hall, šašava, optimistična i nespretna osoba koja i nije toliko slična Alvy-ju. Tijek njihove veze je ključan element ovog filma, element koji publika najviše razumije, odnosno svatko tko je prošao kroz dugotrajnu, ali na kraju neuspješnu vezu. Ta veza je, kao i film, prikazana posve nelinearno, krečući od završne faze, zatim povratak na prvo upoznavanje, i tek onda ostatak veze. Ovo je napravljeno u cilju da se već na početku postavi atmosfera obične romanse kako ju Alvy vidi - pune uspona i padova, većinom pune patnje - i samo ponekad puna sretnih trenutaka (tko bi rekao da kuhanje jastoga može biti tako zabavna stvar). 
Film također sadrži jednu od najboljih karakterizacija likova ikada. Očito je da se Alvy nikada neće promijeniti - previše je svjestan samoga sebe, previše zadubljen u svoje filozofije koje nam on sam predstavlja na početku. Annie, s druge strane, je znatno drugačija osoba u kasnijem razdoblju veze, gdje još jednom vidimo koliko način prepričavanja pomaže utjecaju filma na publiku. Utjecaj je bio toliko jak da je Annie Hall nakratko postala model američke žene (uglavnom samo u modi, ali i to je nešto). 


No, Allen ne govori samo o ljubavnim problemima glavnog lika (u prvoj verziji scenarija imali smo krimi misteriju koja je kasnije maknuta s plana te će se ponovo pojaviti 1993. u "Manhattan Murder Mystery").  Govori o svojoj komičarskoj karijeri, svojim malim željama za promjenom, ruga se židovskim stereotipima dok ih istovremeno koristi (nakratko je naslov filma trebao biti ''It Had To Be Jew''), piše ljubavno pismo New Yorku, istražuje koliko su ljudi oko nas zapravo bitni (ova tema će kod redatelja biti znatno više korištena 80-ih). Elementi satire također postaju sve više očiti kada Alvy pokušava uspostaviti veze s ljudima koje uglavnom ne podnosi (ili ih se boji, ako ćemo spominjati kratku pojavu mladog Christopher Walkena).
Pred kraj filma imamo osjećaj da smo upravo pogledali tragediju koja prati čovjeka koji slijedom okolnosti nakratko završi u zatvoru, ostaje samac zadubljen u svoju filozofiju i nema gotovo nikoga uz sebe osim prijatelja koji vozi automobil u svemirskom odijelu (malo izrugivanje Los Angelesa). No, Allenova najveća snaga je uvijek ležala u stvaranju prikladnog kraja. Kraj nam pruža emotivno najsnažniji trenutak, kada Alvy ponovno susreće Annie te uz njeno pjevanje, montažu najugodnijih zajedničkih trenutaka i Allenovu naraciju shvaćamo koliko nas još čeka i koliko smo malo ustvari propustili.
Zbog svih navedenih razloga, Annie Hall je pravedno smatran remek-djelom i redovno svrstavan u liste najboljih komedija, romansi i filmova (općenito) svih vremena.

Autor recenzije: Filip Zekić



Nema komentara:

Objavi komentar