ponedjeljak, 30. svibnja 2016.

UZMI NOVAC I BJEŽI



REDATELJ: Woody Allen
GLAVNE ULOGE: Woody Allen, Janet Margolin, Marcel Hillaire
TRAJANJE: 85 minuta
GODINA PROIZVODNJE: 1969
NAZIV ORIGINALA: Take The Money and Run


Woody Allen je legendarni autor poznat i površnim pratiteljima sedme umjetnosti. Tvorac stereotipa o neurotičnim židovima, filozof, dijelom i romantičar. Kako se bliži svom 47. filmu, ulazimo u retrospektivu njegovog rada i procesa koji ga je doveo do titule jednog od najkreativnijih, najkvalitetnijih i najzanimljivijih autora u zadnjih pedeset godina.
Allen je u svojoj ranoj karijeri bio jednostavni, prosječni komičar. Bavio se stand-up komedijom, često glumio i par puta se okušao u pisanju scenarija. No, kako je u šezdesetima glumio u nizu filmova, motivaciju da postane istinski redatelj je našao kada je glumio u izrazito neuspješnoj parodiji Bond filmova, Casino Royale (1967). Kada se vidi takav kaos na setu, vidi se da svatko može napraviti bar nešto u redateljskom smislu - dobro ili loše (ne viđa se često prepucavanje Peter Sellersa i Orson Wellesa dok čekaš snimanje scene u jeftinoj garderobi). Njegov prvi redateljski pokušaj dogodio se 1969., interesantan projekt koji tada nije postigao značajni uspjeh, ali polako dobiva status kultnog klasika - Take The Money and Run. Woody Allen je tada nesvjesno popularizirao (navodno i stvorio) specifični žanr - mockumentary (komičan, najčešće fiktivan dokumentarac).


Allen glumi Virgil Starkwella, izrazito nesposobnog pljačkaša koji je imao više glupih planova nego Kojot iz Ptice Trkačice. Film prikazuje čitav Starkwellov život, od dječačkih dana gdje je najveći uspjeh bio priključivanje orkestru (što je za njega završilo lošije nego što je planirao), do njegove prve pljačke, pa sve do njegove ženidbe i ponovnog odlaska u zatvor. Mnogi elementi u filmu će postati upravo ono što obilježava brojne filmove ovog redatelja.
Dokumentarni stil snimanja je kroz godine nekoliko puta bio ključan kod Allena - bilo to u komediji (Sweet and Lowdown), drami (Husbands and Wives), ili nečemu između (Zelig). Specifično u ovom filmu, stil dokumentarca neizbježno povećava količinu smijehova. Ovo proizlazi iz smiješnih opaski naratora, "intervjua" s likovima iz filma i radu kamere koji omogućava kreativne i smiješne situacije.


Kada govorimo o glavnom liku, vidimo karakteristike Allenovih likova koje će se protezati sve do osamdesetih, kada ipak skreće pomalo filozofskom, mračnijom i ozbiljnijom rutom. Starkwell je nesposoban, često muca, neurotičan i pogrešno uvjeren u vlastitu domišljatost. To će ga i dovesti do nekoliko boravaka u zatvoru gdje se stvara dodatno komičarsko blago. Jedna od najboljih scena u filmu je možda i jedna od boljih u komediji općenito: Starkwell pokušava pobjeći pištoljem izrezbarenim od sapuna, no plan propada kada izađe i počne padati kiša (što za njegov "pištolj" i nije najbolja stvar). Nizom (tipično za Allena) neobičnih i maštovitih okolnosti Starkwell završi u braku gdje pokušava postati poštena osoba, no to se predvidivo izjalovi. Njegove greške se nastavljaju...
Ipak, moglo se vidjeti da je Woody Allen tada i dalje bio neiskusan redatelj. Ponekad je film previše samosvjestan, a također je skoro bio upropašten neprikladnim krajem gdje Starkwell strada nakon kiše metaka. U rijetkom slučaju producenti su popravili stvar i dobili smo vrlo uspješan i jednako smiješan kraj ("Znate li možda pada li vani kiša?"). Ti isti producenti (Jack Rollins i Charles H. Joffe) su nastavili suradnju s Allenom sve do njihove smrti.
Woody Allen je svakako pokazao potencijal u području režiranja nakon svog prvog izdanja. Film redovito dostavlja smijehove, mockumentary je uspješno populariziran, a početna, komična faza Woody Allena je postigla savršenstvo u Love and Death (1975), nakon čega će Allen okrenuti novi list...I to kakav.


Autor recenzije: Filip Zekić

Nema komentara:

Objavi komentar