srijeda, 18. svibnja 2016.

LOLITA (1962)



REDATELJ: Stanley Kubrick                                                                                                              
GLAVNE ULOGE: James Mason, Peter Sellers, Shelley Winters                                       TRAJANJE: 155 minuta                                                                                                                           GODINA PROIZVODNJE: 1962. godina                                                                                                 NAZIV ORIGINALA: Lolita

 „I want you to live with me and die with me and everything with me!“- Humbert Humbert


      Općenito govoreći, svako će društvo, bez obzira kakvo ono bilo, tokom svoje povijesti imati neku vrstu tabua, svete krave u koje nije previše poželjno dirati niti ih spominjati, a ako, i kada ih se želi povući iz tame na svijetlo ono mora biti točno određenog inteziteta, točno određene boje i upereno pod točno određenim kutem. Niti sedma umjetnost nije (bila) lišena istih postulata. Film je kroz svoj razvoj prolazio kroz razne faze koje su u pravilu bile odraz šireg društvenog konteksta, tako da on postaje refleksija, odnosno lakmusov papir određenog stanja u vremenu.
      ...ako je Spartacusom zaplivao nizvodno i napravio film koji je postao trademark svoga vremena, onda će svojim petim filmom, na valu Paths of Glory, zaplivati kontra svih struja i ekranizirati Nabokov magnum opus- Lolitu. Koliko je kontroverzan bio svojevremeno govori u prilog rečenica koja i dan danas stoji na službenom plakatu filma:“How did they ever make a movie of Lolita?“ Nabokov je naspisao scenarij od odprilike četiristo stranica kojeg je Kubrick u suradnji s Harrisom dodatno prilagodio i adaptirao uz opasku kako se originalni scenarij ne pože podignuti, a kamo li po njemu snimiti film. Rezultat zajedničkog rada je i nominacija za Oscar u kategoriji za najbolji adaptirani scenarij. Uz malo prije spomenute poteškoće oko scenarija produkcija filma je mogla početi, no i tamo stvari nisu tekle kako je Kubrick to zamislio. Naime, u Hollywoodu je na snazi bio tzv. blacklisting (Trumpo, Chaplin...), podosta paranoična situacija vezana uz hladni rat i ono najvažnije- vrlo rigorozan moralni zakon MPVAA-a. Kao rezultat toga, Hollywood je u pravilu plasirao vrlo „pristojne“ filmove. Ova cenzura zahvatila je i Kubrickovu Lolitu te je film na koncu ispao mnogo „neviniji“ nego li je to prvotno Stanley zamislio, no bez obzira i na to filmu je prišivena kategorija „X“. 70-tih godina, nakon sloma MPVAA-ovog zakona, Kubrick je izjavio kako nikada ne bi snimio Lolitu da je znao kako će doći do tolike cenzure njegove ideje, a kao svojevrsni revolt, gotovo odmah nakon sloma ('71.), snimio je Clockwork Orange- početak moderne eksploatacije nasilja.


      Radnja filma je smještena u 50-te godine dvadesetog stoljeća. Humbert Humbert, profesor francuske književnosti, dolazi u Ramsdale (New Hampshire) kako bi u istom proveo mirno ljeto prije nego li na jesen počne predavati na fakultetu Beardsley. Potraga za smještajem ga dovodi u kuću udovice Charlote Haze. O rigoroznim reperkusijama, koje će mu donjeti ostanak u spomenutoj kući, zasigurno nije niti sanjao.
      Film, iako prvotno nije bio tako zamišljen te je ovakav koncept prventstveno plod cenzure, je snimljen vrlo inovativno za ono vrijeme. Kubrick se, za razliku od većine svojih ostalih filmova, fokusira prvenstveno na odnose između likova. Na koji način? Ton i odnose između likova postavlja odmah u nekoliko početnih scena koje se mogu gledati kao potpunoma zasebne, no povezane su odnosom Lolita-Humbert kao crvenom niti vodiljom koja se proteže kroz cijeli film (kao epizode serija npr.). Sličan pristup možemo vidjeti u filmu Hurt Locker.
      Kako je sve karte bacio na relacije između likova Kubrick se poigrava njihovim intezitetom kako film ne bi zapao u monotonost. Najprije otkriva Humbertove osjećaje na vrlo suptilan način (pogledi, uvodna scena) koji će kod većine gledatelja izazvati nelagodu, dok s Lolitine naravi skida veo kasnije te film nakon toga postaje jedno uznemirujuće iskustvo. Zbog cenzure film potiče maštu gledatelja u pogon jer na vizualan način sve nije bilo dozvoljeno prikazati što se nadomješćuje primjerice šaputanjima ili uvodnom scenom koja je predstavlja sumu cijelog filma.


      Likovi u filmu su izvrsno ekranizirani i predstavljeni što je i velika zasluga glumaca. Sue je na najbolji mogući način oživljela Lolitu za što je osvojila i Golden Globe. Ona je prikazana kao proračunata osoba koja kreira svijet na način da se isti vrti oko nje-konstanta kroz film. Humbert je lik koji pada u Lolitinu zamku, čini sve kako bi ju zadobio za sebe, ništa mu drugo nije važno, no doživljava slom kako film teče. Taj prijelaz iz plusa u minus je Mason odlično predočio na ekranu. Njihov odnos je unutar sebe prikazan vrlo liberalno, slobodoumno, dok na van postaje vrlo konzervativan (zabrane). Valja spomuti i odlično Petera Sellersa koji je utjelovio dva lika. Uz navedeno, kroz film ga možemo „vidjeti“ i na neke druge načine (statist i sl.).
     Za kraj, možemo reći kako je Lolita jedini Kubrickov nerealizirani film s obzirom na redateljevu izvornu ideju čija je sirovost morala biti nadomještena maštovitom i kvalitetnom režijom i scenarijom. Što je, možda i nenamjerno, dalo sablasniju notu filmu pošto si se sve, doista uznemirujuće, gledatelj sam mora predočiti na osobnoj razini.


Autor recenzije: Nikola Fabijanić    

Nema komentara:

Objavi komentar