utorak, 13. listopada 2015.

PUT DO SLAVE





REDATELJ: Robert Zemeckis
GLAVNE ULOGE: Joseph Gordon-Levitt, Ben Kingsley, Charlotte Le Bon, James Badge Dale
TRAJANJE: 120 minuta
NAZIV ORIGINALA: The Walk



Jedan od težih izazova koje režiser može dobiti je ispričati priču čiji kraj svi znamo. Izazov je i za gledatelja pogledati film čiji kraj već zna. Bio sam u velikoj (slatkoj) dilemi koji film pogledati prvo: "The Legend" s Tom Hardyem ili ipak "Put do slave". Oba filma su inspirisana istinitim pričama, ali za jednu priču sam čuo ("Put do slave") dok za film Tom Hardy-a nisam. Oba filma bila su "u igri", ali presudila je bolja polovica  i ja se nađoh u teatru čekajući početak "Put do slave".
Čekao sam i drago mi je što to kažem: „Dobri filmovi, dobro nam došli!“
Philippe Petit je čovjek koji je svoju slavu stekao 1974. godine kada se „prošetao“, ali doslovno prošetao, između vrhova Blizanaca WTC-a (New York) na običnoj građevinskoj žici. 
417 metara visine i 60 metara razmaka između dvije zgrade... Netko bi rekao: „Ludost!“, mnogi to i danas misle, ali Philippe nije slušao. Njegov san je bio jasan. cilj u oblacima, i tako smo dobili premisu filma "Put do slave".




Film je režirao Robert Zemeckis-a, filmaš poznat po projektima koje Akademija cijeni, što govori i broj nominacija i osvojenih „zlatnih kipića“ koji su dodijeljeni njegovi filmovima.
Tvorac famozne trilogije "Povratak u budućnost" te niza drugih, publici i kritici, dragih filmova  (Forrest Gump-a, "Brodolom života", "Let",A Christmas Carol, Polar Express, Contact) ponovo se  da nam ispriča još jednu priču na, sebi svojstven, srčan način.
Prvi kadar i gledatelj je unutra, prijateljuje s Philippeom ( Joseph Gordon Levitt), član ste njegove ekipe i dijelite zajedničke snove, nade i strahove. Prosto rečeno, Robert je majstor za zbližavanje publike i likova i to i u ovom filmu izvodi poprilično dobro. Ono što je možda još bolje odrađeno je atmosfera koja se praktično slijeva sa filmskog platna na publiku u svojim sjedalima i malo koga ostavlja ravnodušnim, čak i one koji znaju njegovu biografiju i koji znaju kako priča završava.
Moram naglasiti da sam posebice iznenađen kvalitetnim 3D efektima koji su savršeno dočarali ambijent, izgledali su stvarno i nimalo vještački (što je često slučaj) i imaju izvrstan tajming koji nije narušavao kadar. Što je, složit ćete se, jako bitno! 



Češto imamo prilike vidjeti, da se slika u kadru kida upitnim pokušajima implementacije 3D efekata te se dobije suprotan efekat od onog željenog. Umjesto da se mi gledaoci osjetimo bliže događaju na platnu (čemu prvobitno i teži ova tehnika), bolna spoznaja naočala na hrbatu nosa, tamnija slika i loši uleti „trodimenzionalne“ slike, samo vraćaju osobu u kino, u spoznaju da je to film i magija se gubi.
"Put do slave" je uspio pobjeći toj zamci i iako može proći i bez 3D-a, njegovo prisustvo se gotovo i ne osjeti, a u par situacija ćete se sigurno naći zakucani za stolicu.
Glumačka postava izvrsno je odradila posao. Od poznatijih glumaca treba spomenuti Josepha Gordona Levitta i Ben Kingsleya, a ostatak ekipe je skupina manje poznatih francuskih glumaca: Charlotte Le Bon ( koja se polahko probija na širu scenu) te Clement Sibony i mladi Cesar Domboy.
Joseph G. Levitt je odradio vjerovatno ulogu života. Pokazao je da sazrijeva kao glumac što možemo vidjeti i na osnovu njegovih posljednjih uloga a nakon "Puta do slave" vrata zahtjevnijih projekata širom su mu otvorena. Uloga Philipea Petita sve je samo ne jednostavna, pogotovo prva polovica filma koja se odvija u Francuskoj.
Jedna od zanimljivosti je da, kad je radnja u Parizu, priča se većinom francuski. Joseph je taj dio odradio fantastično, toliko uvjerljivo da ni u jednom trenutku nisam pomislio da francuski nije njegov maternji jezik. 



Joseph i Robert Zemeckis, zajednički radom, su uspjeli gledaoce uvjeriti da, jednom kad Philippe stane na žicu –iako historija kaže drugačije- njegov život uistinu visi na koncu.
Ben Kingsley je imao jednu manju ulogu gdje prikazuje Phillipe-ovog mentora i čudno ga je vidjeti u ulozi toplog lika pošto sam nekako navikao da ga gledam u ruhu zlikovaca i zloća, no stari majstor opet na visini zadatka.
Film traje dva sata, ali ni u jednom trenutku nije dosadan i spor, čak sam na momente imao osjećaj da je radnja malo zbrzana. Nakon malo više od sat filma žica je već skoro postavljena, radnja teče takvim tempom da se čini da će film završit za sat i po, no posljednjih 40 minuta pokazuje savršeno kako poimanje vremena jeste relativno u što će se svi koji pogledaju film uvjeriti.
Na kraju, najveći aduti "Puta do slave" leže u osjećajnosti i empatiji prema ambicioznom umjetniku koja je izvrsno prenesena na filmsko platno, te u fotorealističnim efektima i kvalitetnom CGI zbog kojeg izgleda kao da ste Vi na žici, kao da gledatelj grabi po njoj. Zbog tih aduta i drugih, u tekstu spomenutih, kvaliteta film zaslužuje visoku ocjenu.

Autor recenzije: Amar Čustić

OCJENA: 8



Nema komentara:

Objavi komentar