srijeda, 12. kolovoza 2015.

A LITTLE CHAOS




REDATELJ: Alan Rickman
GLAVNE ULOGE: Kate Winslet, Alan Rickman, Stanley Tucci, Matthias Schoenaerts
TRAJANJE: 117 minuta


A Little Chaos i gradnja vrtova Versailleskih


Prvo (za)sjedanje Alana Rickmana u redateljsku stolicu zbilo se 1997 godine. Za svoj redateljski prvijenac odlučio je snimiti dramu o odnosu između majke i kćeri pod radnim nazivom The Winter Guest s Emmom Thompson i Phyllidom Law u glavnim ulogama. Rickmanu je bilo potrebno dugih osamnaest godina kako bi se ponovno odvažio primiti kameru u ruke. A Little Chaos vraća  ga u redateljske vode, no za razliku od ranije spomenutog prvijenca ovdje sudjeluje i u glumačkom djelu priče. Rickman je za svoj drugi projekt okupio respektabilnu glumačku ekipu, tako se u filmu pojavljuju Kate Winslet, kojoj je ovo film s britanskim potpisom nakon gotovo jednog desetljeća, te Matthias Schoenaerts kojeg smo mogli vidjeti u filmovima kao što su Rust and Bone, Bullhead, The Drop i Stanley Tucci koji sudjeluje u jednoj manjoj ulozi.





Radnja samog filma smještena je u Pariz, odnosno u 1682. godinu. Priča započinje in medias res. Kralj Luj XIV.(Alan Rickman) izdaje naredbu kojom naređuje  gradnju vrta oko dvorca Versailles. Zbog nerealnih prohtjeva francuskog kralja glavni arhitekt dvora Andre Le Notre (Matthias Schoenaerts) biva primoren tražiti pomoć svojih kolega. Nakon podosta previranja i promišlja za svoju desnu ruku uzima Sabine De Barra (Kate Winslet). Radovi su mogli početi...




Ono što je u filmu svakako zanimljivo vidjeti je stavljanje(jake) ženske figure u aristokratsko-viktorijansko razdoblje, odnosno dominatno muški svijet. Predstavljanje Sabine i prvi susret između nje i Andrea je najupečatljivi dio filma. Ovo je ujedno i as iz rukava na kojega igra Rickman. Dijalozi i teoretiziranje o odnosu između tradicije i inovacije, položaj žene u tadašnjem društvu su odlično izvedeni u tom početnom djelu filma. U tom razgovoru je jasno prikazan kako stav prema onima koji pomiču granice tako i poistovjećivanje tradicije i inovacije. Želi se naglasiti neki oblik uzaludne borbe tradicije prema inovaciji svodeći ih na istu medalju s dvije strane. Malo prije navedeni segmenti filma odudaraju od ostatka uratka kvalitetom, jasnoćom i tečnošću dijaloga. Kao pozitivne karakteristike valja svakako navesti i prikaz stava društva prema radu Sabine koji kako film teče proživljava svoje mjene, suptilan i nenapadno blagi soundtrack koji se proteže kroz film te ideju postepenog razvijanja romanse i otkrivanja Sabinine povijesti koja, nažalost, nije kvalitetno realizirana. Naime, otkrivanje Sabinine povijesti ne teče ravnomjerno kroz film tako da gledatelj u jednog trenutku biva izbombardiran podacima, dok s druge strane razvijanje romanse ostaje nekako sterilno zbog izostanka kemije između dvoje glavnih protagonista, na taj način možemo reći da likovi ostaju plošni, odnosno nedovoljno razvijeni.
S obizor na jaku glumačku postavu i žanr drame u kojem je film sniman gledatelji će svakako očekivati, ako ne odlične, onda barem vrlo dobre glumačke izvedbe, no one su generalno gledajući izostale. Alan i Matthias su svoje likove prenjeli na ekran previše ukočeno, bez mnogo mimike i ekspresije koje su toliko nužne za dramu. Gledatelju na taj način likovi ostaju u ekranu, ostaju u 2D formatu, bez ikakvog doticaja s njim. Svjetla točka je svakako Kate koja na trenutke uspije dobaciti emociju prema gledatelju, no u nedovoljnoj količini. S obzirom na navedeno, stječe se dojam kao da je intencija redatelja i scenarista bila prikazati aristokraciju upravo onakvu kakvom je ljudi doživljavaju-ukočena, hladna i sl., kao da nisu dozvolili glumcima glumiti. Imajući u vidu zakonitosti filma, odnosno romantične drame u ovom slučaju, ta ideja je promašena, izgubili su korelaciju s gledateljima što je svakako nije dobro.




Rickman je u svom filmu odlučio dozirati pojavljivanje kralja Luja XIV., na taj način pomiče fokus na tri stvari: elementi drame, romantični elementi te gradnja vrtova. Nažalost, niti jedan od navedenih segmenata ne funkcionira dobro. Elementi drame i romantike ne bivaju kvalitetno realizirani, kao što je već i ranije navedeno, zbog izostanka kemije između glumaca, emocija, plošnosti likova itd. Gradnja vrtova koja bi uvela dinamiku filmu između redaka drame i romantike, odnosno zaokružila cijeli ovaj projekt u jednu smislenu cjelinu ne ispunjava svoju zadaću zbog razvodnjenog scenarija koji na trenutke biva gotovo monoton i isprazan s mnogo nepotrebnih i nesvrhovitih dijaloga. Na svojevrsnom ritmu i dinamici filma želi se dobiti uvođenjem popratnih događaja, no na taj se način samo razbija i ono malo smislene cjeline koju film posjeduje, tako da su i ovi zahvati bez efekta. Sukladno tome, pred nama je scenarij (film) koji se dotiče svega pomalo, ali (gotovo) ništa ne realizira do kraja.

OCJENA: 5


Autor recenzije: Nikola Fabijanić

Nema komentara:

Objavi komentar