petak, 19. lipnja 2015.

IZVRNUTO OBRNUTO




REDATELJI: Pete Docter, Ronaldo Del Carmen
GLASOVI: Diane Lane, Kyle MacLachlan, Amy Poehler, Phyllis Smith, Mindy Kaling, Bill Hader, Lewis Black, Kaitlyn Dias
TRAJANJE: 94 minute
NAZIV ORIGINALA: Inside Out

Inside Out ili zašto smo (ne)normalni


Sklanjajući san s očnih kapaka kako bi pridobili mogućnost koračanja u novi dan mnogima se od nas, pod nekim vidom surovog automatizma, nameće pitanje o vlastitoj normalnosti, odnosno nenormalnosti. Prirodno stanje čovjekove egzistencije nameće situaciju u kojoj se naš prostor između dvije ušne rese doima kao, blago rečeno, bojište Waterloo-a. Uhvaćenost u mrežu rastrganosti između onoga što mislim, želim učiniti i činim lijepi nam pljusku  na rumeni obraz oronule desne strane lica. Zašto smo razdjeljeni kao talon karata, na dvije, tri, četiri ili pet strana, odnosno zašto funkcioniramo i živimo tako kako živimo te izgleda li u našoj glavi uistinu sve bolje dati će nam odgovor Inside Out.
Inside Out prati zgode i nezgode kako pet ljudskih emocija, odnosno karakteristika (Sreća, Tuga, Strah, Ljutnja, Gadljivost) unutar glave djevojčice Riley tako i njenu životnu avanturu u javi povezanu s preseljenjem iz rodne Minnesote u San Francisco.



Radnja samog filma podjeljena je na dvije razine, bolje rečeno, dvije priče koje teku paralelnim tokom. Navedene su oličenje onoga što se u filmskoj industriji iskristaliziralo kao dva najučestalija načina pripovijedanja radnje. Redatelji su, s jedne strane, koristeći formu presjeka , odnosno svojevrsnog zrcala, ekranizirali život djevojčice Riley. Karakteristika ovakve forme leži u linearnom toku i prikazu nečijeg života ili društvene situacije u umjetnost koja ništa ne uljepšava niti oduzima izvornom predlošku već ga pretačuje u neku od umjetničkih formi onakvog kakav on uistinu jest u svojoj biti . Nešto slično možemo vidjeti u filmu Winter's Bone ili književnim uratcima Fjodora Dostojevskog. S druge se strane, za pričanje daća i nedaća o „petorici veličanstvenih“ koristi format akcija-reakcija u kojima jedno zbivanje izaziva akciju drugog kako bi se dobilo na dinamici filma i pridobilo što veću pažnju gledatelja. Iznimno je interesantno vidjeti kako film odmiče ispreplitanje ova dva formata i utjecanje jednog na drugi te zajednički kick razvoju radnje. Redatelji su u svakom pogledu uspjeli izbalansirati između ove dvije krajnosti, svakoj su pridali jednaku pažnju, a samim time nisu upali u zamku preferiranja i prenaglašavanja.






U svojoj suštini film sadrži vrlo zanimljivu premisu. Prikazuje cjelokupnu ljudsku psihu i sve ono od čega se ona sastoji u materijalnoj formi. Tako primjerice emocije, zaborav, imaginarni prijatelji iz djetinjstva bivaju okarakterizirani antropomorfno sa svime što ta karakteristika nosi u sebi. Kratkoročna i dugoročna memorija (sjećanja) biva transformirana u neki oblik industrije kojom upravljaju emocije,  one ih bojaju prikladnim bojama te ih na taj način karakteriziraju kao pozitivne ili negativne ,a zatim ih u  formi sfere  skladnište. Načini razmišljanja (logika, mašta...) upriličeni su u određenim prostorima (parkovima). Uz spomenuto, u filmu su prikazane neke od temeljnih odrednica čovjeka kao takvog kao što su npr. obitelj, prijateljstvo, hobij u obliku tvrđava koje se na neki način hrane ranije spomenutim sjećanjima. Inside Out je vrlo lijepo prikazao evoluciju/razvoj ovih elemenata. Na početku se predstavlja samo sreća dok joj se ostale emocije naknadno pridružuju, zatim se uz spomenute početne tvrđave rastom Riley grade nove kao što su tvrđava za društvene mreže,  kontrolna ploča unutar Rileyine glave s godinama poprima sve više naredbi i tome slično.




Redatelji filma uputili su snažnu poruku konzumentu ovog filma. Sreći su dodjelili primat pored svih emocija i događaja unutar ljudske psihe. Na početku filma postavili su je kao nešto jedinstveno i unikatno, tokom cijelog filma oko sebe ima neku vrstu aure koja ju ističe pored ostalih likova u filmu, jedina se uspijeva spasiti iz bezdana koji to nije i tako dalje. Na navedeno su nadodali mnogo suptilno smiješnih elemenata; naslovi novina koje čita Ljutnja povezani su sa događajima iz jave, referenca na Prohujali s vihorom, melodija koja nam uđe u uho te nas opetovano maltretira u određenom vremenskom razdoblju i sl.
Inside Out je vrlo inteligentno režiran i napravljen film koji igra na kartu dvodimenzionalnog gledanja. Uspio je u jednom podosta inovativnom prikazu cjelokupne ljudske psihe i njenog funkcioniranja izgraditi prisnosti s gledateljem, kako s onim malo starijim tako i s onim najmlađim. Stariji će ga gledati kroz možda malo ozbiljnije oči, opisane u ovoj recenziji, koje su ukomponirane u inteligentan i vrlo suptilno doziran humor te će im zasigurno biti zanimljivo vidjeti koketiranje s određenim stereotipima o poimanju muško-ženske psihe,  dok je kod mlađih uspio probuditi emociju empatije/suosjećanja prema glavnim protagonistima. Drugim riječima, film je uspio proizvesti „aha trenutak“ ili momenat u kojem suputnika tokom projekcije filma koji sjedi pored nas udaramo podno rebara te mu šapćemo na uho:“Tako je i mojem slučaju.“ kod obje generacije gledatelja, a svaka navedeni „aha trenutak“ doživljava i proživljava kroz svoj emotivno-doživljajni dalekozor. Inside Out je univerzalni animirani film za svačije zjene koji će svoju univerzalnost oživotvoriti u francuskoj poslovici koja kaže kako je ljepota u očima promatrača.

Autor recenzije: Nikola Fabijanić

OCJENA: 8



Nema komentara:

Objavi komentar