nedjelja, 18. ožujka 2012.

U ZEMLJI KRVI I MEDA (IN THE LAND OF THE BLOOD AND HONEY)



REDATELJ:Angelina Jolie
GLAVNE ULOGE:Žana Marjanović,Goran Kostić,Rade Šerbedžija,Branko Đurić,Nikola Đuričko
TRAJANJE:127 minuta

Ajla (Žana Marjanović) je Bošnjakinja, slikarica iz malenog bosanskog mjesta. Početkom rata devedesetih biva odvedena ženski logor. U logoru susretne svojeg prijeratnog udvarača Srbina Danijela (Goran Kostić) sa kojim se upušta u ljubavnu vezu....
Već dugo vremena niti jedan film nije podigao toliko prašine u državama u regiji. Napadali su redateljicu Angelinu Jolie Srbi,Emir Kusturica, ali i majke Srebrenice i sve to još za vrijeme snimanja. A kada se neki film napada još u toku produkcije znači da je kontroverzan i provokativan. No da li je to stvarno tako? Prije svega treba napomenuti da je Angelina dobre namjere. Ona ovaj film nije snimila radi zarade (nije ju niti mogla očekivati; u Americi interes za rat u Bosni nije bio prevelik niti prije dvadesetak godina kada su svijet obilazile snimke masakra Sarajevske tržnice ili logora, tržište ex Jugoslavije je premalo za nekakvu ozbiljniju zaradu, a i glumci angažirani u filmu su daleko od Hollywoodske prve lige) već vjerojatno šta je i sama ostala zgrožena količinom i načinom nasilja koje se dogodilo u Bosni i Hercegovini devedesetih godina prošlog stoljeća. Ok, malo samopromocije ambasadorice dobre volje je prisutno u cijeloj priči, ali to je očekivano. Na kraju je snimljen film koji ima više lošijih nego dobrih strana ali je daleko od toga da nije vrijedan gledanja.Krenimo redom...
Osnovni problem filma je šta jednostavno dolazi prekasno. Sukob, barem onaj oružani, u BIH je zaustavljen i država je podijeljena na dva entiteta, ali duboke razlike i antagonizmi između triju naroda i dalje tinjaju. Kašnjenje filma nije "zasluga" redateljice i scenaristice  Jolie jer je ona u vrijeme rata  u Bosni bila još uvijek bila tinejdžerica. Da je ova priča snimljena u prvoj polovici devedesetih interes svjetskih medija bi bio znatno veći. Žalosno ali i ljudske patnje i smrt moraju imati pravi timing u današnjem svijetu. Drugi problem je nevjerojatno loša interakcija i kemija između glavnih glumaca. Bosanski "Romeo i Julia" su toliko neuvjerljivi kao ljubavnici da je to iritantno. Zasebno njihove uloge i nisu odglumljene toliko loše, ali svaki kadar u kojem su zajedno izgleda kao da ih je netko prisilio da budu u istoj prostoriji i uopće ne odaju dojam fatalno zaljubljenih osoba čija ljubav je osuđena na tragičan kraj. A njihov odnos je ključan za cijeli film. Treća stvar  koja mi je vrlo morbidna i bizarna (uz povremeno vrlo banalne dijaloge) je sama ideja da se zatočenica logora u kojoj su svakodnevna silovanja, mučenja i ubijanja zaljubi i održava vezu sa nekim tko je pripadnik vojske koja te zločine radi. Znam da je ljubav vječna i da ruši sve zapreke, ali malo mi je ta ideja "too much". Mislim da bi film kao cjelina bio puno više uvjerljiv da se ta ljubav dogodila prije sukoba pa da je glavni junaci pokušavaju održati u vihoru rata. Ovako...stvarno bizarna ljubavna priča. Međutim, ima ovaj film i svoje dobre strane
Redateljica i scenaristica se potrudila saznati povijesne činjenice i upotrijebiti ih u filmu: beskompromisno prikazuje koji je narod pokrenuo kotač zla u Bih i tko je počinio najveće zločine u toj državi. Ne falsificira povijest niti želi razrađivati tako omiljenu tezu  o izjednačavanju krivnje koja vrlo često dolazi od negdje "tamo daleko" a ponekad se pokušava progurati i ovdje malo bliže sviju nas. Iako je (istinito i ispravno!) naznačila Srbe kao glavne krivce moje je mišljenje da ovo nije antisrpski film.To su povijesne činjenice, a niti svi Srbi u filmu nisu prikazani jednoobrazno već postoje itekakve razlike među njihovim osobnostima. Posebno je zanimljiv lik Danijelovog oca koji je tipičan primjer srbijanskog časnika zadojenog nihovom mitologijom i rasizmom. Također u filmu saznajemo da je  njegova obitelj  žrtva ustaške handžar divizije iz drugog svjetskog rata čime autorica želi napomenuti da sukobi u ovom dijelu svijeta nisu slučajni i nisu od jučer već traju sa većim ili manjim prekidima stoljećima (ne zaboravimo i turska osvajanja u srednjem vijeku). Dakle vrlo dobra ocjena Angelini za ponavanje povjesnih detalja. Dobra stvar je i dolazak redateljice na premijeru u Zagreb. Ne zbog glamoura nego šta se možda poveća interes za snimanje filmova u Hrvatskoj od strane velikih filmskih studija.
"U zemlji krvi i meda" daleko je od velikog filma, ali ga treba pogledati iz razloga šta prikazuje događaje koji su obilježili devedesete godine prošlog stoljeća na ovim prostorima.Da se ne zaboravi...A po svemu sudeći stvarna priča o zemlji  krvi i meda je još daleko od sretnog završetka...
OCJENA:5 i 1/2





1 komentar:

  1. Taman ga pogledao, u potpunosti se slažem, kemija između njih dvoje je očajna a gluma izforsirana.

    OdgovoriIzbriši